Zašto je tako puno nesretnih odnosa?

Mnogo je razloga za to:

1) Ne razumijemo sebe, svoje strahove, probleme koje imamo u komunikaciji s drugima

2) Ne znamo komunicirati, ne znamo kako govoriti o svojim osjećajima

3) Ne znamo slušati

4) Sami se ne želimo mijenjati koliko je potrebno, a inzistiramo na tome da se drugi promijene

5) Ako ne volimo sebe, obično ne volimo ni druge ljude, tražimo im mane ili ih idealiziramo, oba načina narušavaju naše odnose s drugima

6) Igramo "igre" umjesto da iskreno i otvoreno komuniciramo

7) Zavaravamo sebe tako što izmišljamo razloge za vlastito loše ponašanje.

Igranje igara uvijek proizlazi iz naših strahova i niskog samopoštovanja. Bojimo se biti iskreni i otvoreni prema drugima pa stavljamo maskicu i započinjemo igru.

Igre su uvijek pogubne za odnos. One nisu zabavne; vrlo često su ozbiljne ili čak okrutne.

Zbog čega ih onda i dalje igramo? Zbog toga što nam se čini da trenutno olakšavaju komunikaciju i vode odnos u smjeru u kojem to želimo. Pritom nam nije na umu dugoročna dobrobit odnosa.

Kako prekinuti igranje igara?

•  Prepoznati to da igramo igre

•  Suočiti se s vlastitim strahovima

•  Iskreno komunicirati znači biti snažan i visokog samopoštovanja

•  Iskrena komunikacija govori o nama (JA sam OK) i o našem stavu prema drugima (TI si OK)

•  Na taj način poštujemo sebe i druge

Samozavaravanje: isprike

Kada napravimo nešto loše u odnosu i tako povrijedimo drugu osobu skloni smo tome da se umjesto na odnos i na to što nam druga osoba govori usredotočimo na "spašavanje vlastitog obraza" i pred samima sobom i pred drugom osobom.

Često, isto tako nismo ni svjesni – i ne želimo biti svjesni – onoga što činimo.

Prema nekim autorima postoje tri osnovne vrste isprika:

(1) Nisam to učinio/la . Ponekad kažemo da je "netko drugi to učinio" ili nam pamćenje iskrivljava činjenice kako bismo se bolje osjećali.

(2) Učinio/la sam to, ali to nije tako loše . Ponekad drugoj osobi ne pružimo potrebnu pomoć i kažemo: "Nisam mislio/la da je ozbiljno" ili "Ja nisam za to odgovoran/a". Kada povrijedimo nekoga, znamo okriviti žrtvu ili omalovažiti štetu koju smo napravili. Muškarci češće od žena upotrebljavaju ovu vrstu isprika.

(3) Učinio/la sam to i to je loše, ali imam objašnjenje . Ponekad kažemo: "Svi to čine" ili "Svatko bi na mojem mjestu učinio isto", "Situacija je bila grozna," "Nisam znao/la", itd. Ponekad smanjujemo osjećaj srama ili krivnje dajući do znanja da nismo bili "svoji": "Nisam htio/htjela" ili "Ne znam što mi je bilo" itd. Ĺ˝ene češće upotrebljavaju ovu vrstu isprika.

Isprika je važna no ona mora u sebi sadržavati:

•  Razumijevanje druge osobe i njenih osjećaja

•  Komunikaciju razumijevanja

•  Plan promjene (iz iskrenog razumijevanja i brige za drugu osobu proizlazi želja za promjenom ponašanja da se ne ponovi za 2 dana opet ista situacija)