Poremećaji hranjenja

Što je poremećaj hranjenja i koji su najčešći?

Mnogi su adolescenti, danas, zabrinuti vlastitim fizičkim izgledom. Mnoge djevojke žele izgledati kao foto-modeli, visoke i mršave. Moraju usvajati nove navike hranjenja kako bi smanjile težinu i postigle što bolji izgled. Ako adolescent pomisli da je barem malo deblji nego što bi želio, može početi smanjivati unos hrane u organizam. Ako to ne upali, može se početi izgladnjivati i/li namjerno izazivati povraćanje kako bi izgubio na težini. Veliki broj adolescenata danas drži dijetu, a neuspješnu dijetu može u nekim slučajevima slijediti poremećaj hranjenja. Poremećaj hranjenja se definira kao kronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje, a obično je rezultat iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Dva najčešća poremećaja hranjenja su anoreksija i bulimija.


Činjenice o anoreksiji

Anoreksija (ili punim nazivom anorexia nervosa, što na grčkom znači "gubitak apetita") je ozbiljan poremećaj hranjenja koji je karakteriziran namjernim izgladnjivanjem. Nadalje, ovaj poremećaj omogućuje adolescentu uspostavljanje kontrole tako što će limitirati unos hrane u organizam. Petnaest puta je češći kod djevojaka u odnosu na mladiće. Obično započinje u razdoblju adolescencije ili rane odrasle dobi, ali se vrlo rijetko javlja kod žena koje su prešle dvadeset i petu. Zahvaća u prosjeku 1 na 200 adolescenata u dobi od 16-18 godina starosti.
Anoreksične osobe mogu ispoljavati neke od sljedećih karakteristika:


• sklonost perfekcionizmu
• depresiju
• potrebu za kontroliranjem sebe i drugih
• želju za čitanjem o hrani i kuhanjem
• pretjerano vježbanje
• gubitak od 15% normalne tjelesne težine (osoba može izgubiti i do 35% težine koju je imala prije obolijevanja)
• gubitak menstruacije
• promjene raspoloženja
• izolaciju
• visoki stupanj anksioznosti
• osjećaj zamora
• ritualističke navike hranjenja
• mentalnu opsesiju hranom

Ovdje je navedeno puno znakova i simptoma, a najčešći su sljedeći:
• osoba je opsjednuta hranom i razmišljanjima o jelu
• ima iracionalna vjerovanja o tome da je predebela iako je njena težina unutar normalnog raspona za dob
• pretjerano vježba i bavi se fizičkom aktivnosti
• čini se da je osoba uvijek na dijeti i ne želi jesti određenu hranu iz straha da se ne udeblja


Kako se osoba uključi u liječenje?

Najčešće se osoba uključi u liječenje protiv svoje volje, pod uvjetom da je problem zamijećen na vrijeme. U slučaju da nije, može nastupiti smrt zbog prevelikih tjelesnih oštećenja koja su se dogodila kao posljedica izgladnjivanja. Liječenje obično obuhvaća hospitalizaciju (boravak u bolnici), obiteljsku i individualnu psihoterapiju, te vanbolničko liječenje.

Kako možemo pomoći u prevenciji anoreksije?

Poznato je da današnje društvo hrani uvjerenja adolescenata da je "biti mršav" nešto lijepo i poželjno. Razni časopisi i TV reklame nas pokušavaju uvjeriti u to da je za postizanje ideala ljepote nužno biti mršav pod svaku cijenu. Dodatno tome, na tržištu postoje proizvodi koji mogu pomoći u postizanju te iracionalne i obično nedostižne težine, samo ako smo voljni odvojiti za to svoje vrijeme i novac.Ono što je potrebnije i važnije je da djecu naučimo kako prihvatiti sebe i voljeti se onakvi kakvi jesu. Moramo ih podučiti u tome da je pokušavati izgledati "savršeno" iracionalno i neprihvatljivo ponašanje. Nažalost, mršavost i visoki nivo fizičke aktivnosti koji su karakteristični za početne faze anoreksije, vrlo su poželjne kvalitete u današnjem društvu. Zbog toga obično ne shvatimo ozbiljnost bolesti, dok ne postane prekasno.


Činjenice o bulimiji

Bulimija (naziv nastao od grčkih riječi "bik" i "glad") je poremećaj hranjenja karakteriziran prejedanjem (osoba jede kao "gladni bik"), nakon čega slijedi pročišćavanje organizma prisilnim povraćanjem, postom ili uzimanjem laksativa (purgativa, odnosno sredstava za čišćenje). Otkrivanje mogućnosti izazivanja povraćanja obično raduje osobe s ovim poremećajem jer misle da će tako moći jesti koliko žele bez da se udebljaju. Osobe koje pate od ovog poremećaja svjesne su toga da njihove navike hranjenja nisu normalne, ali osjećaju da nisu u stanju svjesno prestati jesti. Prejedanje se obično odigrava nasamo, a popraćeno je depresijom, osjećajem krivnje i gađenja prema sebi. Bulimija zahvaća 3-7% žena u dobi od 15 do 35 godina starosti, predstavlja psihološki poremećaj i ima negativne posljedice na osobu (fizičke i psihičke).
Osim prejedanja i povraćanja prisutni su i neki od sljedećih znakova kod osoba koje pate od bulimije:


• Brojanje kalorija, mjerenje hrane, pripravljanje hrane, držanje dijete i ekstremno vježbanje oduzimaju im puno vremena.
• Konzumiranje visokokalorične hrane tijekom faza prejedanja.
• Skrovito hranjenje tijekom faza prejedanja.
• Pokušaji smanjenja težine teškim dijetama, izazivanje povraćanja i uzimanje diuretika (sredstava za izlučivanje tekućine iz tijela).
• Česte promjene u težini koje su veće od 5kg, a koje su posljedica izmjenjivanja faze prejedanja i posta.


Koje su fizičke posljedice bulimije?

Prejedanje i izazivanje povraćanja imaju jake fizičke posljedice na tijelo. One uključuju:


• bolove u trbuhu
• nateknute šake i stopala
• osjećaj zamora
• mučninu
• glavobolje
• oticanje žlijezda slinovnica
• često popravljanje zubi zbog čestog izazivanja povraćanja
• nepravilne menstruacije s povremenim izostajanjem

A ponekad su prisutni i:


• bubrežne komplikacije
• simptomi dehidracije
• kronična promuklost
• niska razina kalija


Koje su psihološke posljedice bulimije?

Bulimični adolescenti češće izvještavaju i o nekim problematičnim ponašanjima kao što je zloupotreba alkohola i droga, promiskuitetno ponašanje i kleptomanija. Ovaj poremećaj također utječe i na ličnost osobe. Često su kod njih prisutne promjene raspoloženja. Također, oni su češće anksiozni i napeti, te osjećaju bespomoćnost i strah od neuspjeha. Bulimične osobe imaju poteškoća u suočavanju sa stresnim situacijama, i obično se u takvim situacijama prepuštaju prejedanju. Misli o samoubojstvu i pokušaji, također su ponekad prisutni nakon epizode prejedanja.

I anoreksija i bulimija su vrlo ozbiljni poremećaji koji mogu imati teške posljedice na one koji od njih boluju. Važno je da ljudi shvate da poremećaji postoje i koji su njihovi znakovi. Osobama koje pate od tih poremećaja može se pomoći, ali važno je prepoznati da osoba od njih boluje. Često osobe koje imaju jedan od ovih poremećaja nisu u stanju same riješiti svoj problem, ali im to uz pomoć obitelji i prijatelja ipak uspijeva.


Anoreksija i bulimija: sličnosti i razlike

Iako su anoreksija i bulimija dva različita poremećaja hranjenja, ipak imaju neke sličnosti. Oba poremećaja uključuju opsjednutost težinom i tjelesnim izgledom. Osobe koje od njih obolijevaju imaju sljedeće karakteristike: perfekcionizam, visoku motivaciju za postignućem, često su akademski vrlo uspješne i imaju veliku potrebu da udovolje drugim ljudima.
U tretmanu ovih poremećaja hranjenja preporuča se sljedeće: hospitalizacija s ciljem tjelesnog oporavka; individualna, grupna i obiteljska psihoterapija; bihevioralna terapija i primjena lijekova - najčešće antidepresiva.

Osnovna razlika između anoreksije i bulimije je u načinu na koji anoreksična, odnosno bulimična osoba postiže svoj cilj. Cilj anoreksične osobe je izgubiti na težini tako što će jesti vrlo malo niskokalorične hrane. Ona pokušava uspostaviti kontrolu nad svojim životom tako što kontrolira unos hrane u organizam. Početak ovog poremećaja je obično rano u adolescenciji.
Cilj bulimične osobe je jesti koliko želi, bez da dobije na težini (bez da se udeblja). Međutim, bulimična osoba nema istu kontrolu kao anoreksična. Bulimična osoba se prejeda, konzumirajući veliku količinu hrane u jednom obroku. Ona nije premršava, a izgleda često i vrlo privlačno. Početak bulimije je obično kasno u adolescenciji.

Oba su poremećaja jednako teška, i oba mogu uzrokovati smrt. To im je vjerojatno najveća sličnost.


Psihološke karakteristike adolescenata koji pate od anoreksije i bulimije

Važno je shvatiti da adolescenti koji pate od anoreksije ili bulimije ne moraju izgledati vidno pothranjeni. Tjelesna je težina samo fizički pokazatelj poremećaja, dok u biti adolescent pati od dubljeg emocionalnog konflikta kojeg treba riješiti. Opsjednutost hranom samo je simptom dubljeg problema, kao što je nisko samopoštovanje, depresija, loša slika o sebi i mržnja usmjerena na sebe. Slijedi nekoliko psiholoških karakteristika adolescenata koji pate od poremećaja hranjenja:

• Perfekcionizam: Mnogi adolescenti koji pate od poremećaja hranjenja su perfekcionisti i imaju visoku motivaciju za postignućem. Obično najpametnije i najpopularnije djevojke imaju potrebu biti i najmršavije, a ta ih želja dovodi do neadekvatnih navika i stavova prema hrani. Te perfekcionističke navike često budu dodatno podržavane izvana ako adolescent dobiva komplimente od okoline na račun izgleda i tjelesne težine. Oni pokušavaju postići savršenstvo u svim aspektima svog života. Silno žele ugoditi drugima i u tom procesu izgube svoje "pravo ja". Kada im se čini da nisu uspjeli postići savršenstvo, često nerealno krive sebe za taj neuspjeh i pokušavaju se kazniti. Kazna obično slijedi u obliku izgladnjivanja kod anoreksičara, ili pročišćavanja kod bulimičara. Ti načini kažnjavanja predstavljaju ozbiljnu prijetnju njihovom zdravlju, uključujući dehidraciju, hormonalnu neravnotežu, gubitak važnih minerala u tijelu, oštećenja vitalnih organa, a ponekad i smrt.

• Nisko samopoštovanje: Osjećaji neadekvatnosti česti su kod adolescenata koji pate od poremećaja hranjenja. Oni imaju lošu sliku o sebi i iracionalno vjeruju da su debeli, bez obzira na to koliko zaista mršavi bili. Imaju osjećaj unutarnje praznine, nesigurnosti i bespomoćnosti, te nedostatak samopouzdanja i povjerenja u sebe. Često misle da će ih drugi smatrati glupima. Dobivaju samopouzdanje tako što gube na težini, ali pate od osjećaja bezvrijednosti i krivnje ako im to ne uspijeva. Za njih je također karakteristično da misle da ne zaslužuju dobre stvari u životu i to da budu sretni.

• Depresija: Promjene raspoloženja, osjećaj bespomoćnosti, anksioznost (tjeskoba), izolacija i usamljenost, česti su osjećaji onih koji pate od poremećaja hranjenja. Bulimičari doživljavaju gubitak kontrole koji dovodi do depresije, dok anoreksičari doživljavaju depresiju kao rezultat dobivanja na težini. Često su i jedni i drugi vrlo iritabilni, povučeni i ponašaju se indiferentno prema ostalim članovima obitelji. Također se često osjećaju bezvrijedno, omalovažavaju se i žale se da su "predebeli" ili da "nisu dovoljno dobri".

• Opsjednutost: Ovi adolescenti imaju veliku opsjednutost hranom, kalorijama, masnoćom i tjelesnom težinom. Težina postaje najvažniji atribut kojim sebe definiraju.

• Krivnja: Adolescenti s poremećajima hranjenja često imaju osjećaj krivnje zato što misle da nisu ostvarili očekivanja drugih ljudi. Oni teže savršenom tijelu i osjećaju kontrole, ali u tom procesu počinju osjećati krivnju zbog svojih navika hranjenja. Laganje postaje od izuzetne važnosti. Laganje o tome koliko su hrane pojeli ili da nisu ništa jeli postaje svakodnevna stvar, kao i upotreba laksativa, diuretika, te pročišćavanje, pretjerano vježbanje i izgladnjivanje.

Iako, površno gledano, poremećaji hranjenja mogu izgledati samo kao opsjednutost hranom i težinom, oni zapravo predstavljaju ozbiljne emocionalne probleme koji ako se ne riješe mogu dovesti do smrti.