Smrt voljene osobe

Gubitak voljene osobe daleko je najveća tragedija s kojom se mlada osoba mora suočiti. Prema svjetskim istraživanjima, u najvećem broju slučajeva adolescenti se prvi put susretnu sa smrću kada umre neki stariji rođak, zatim kad umre roditelj, a najmanji broj je onih koji su se prvi put susreli sa smrću povezanom s nasiljem. Svaki adolescent ima drugačiju percepciju smrti koja može utjecati na njegove reakcije. Bez obzira na okolnosti, adolescenti imaju različite načine suočavanja s gubitkom, te izražavaju različite emocije i reakcije. Ono što je bitno da oni nauče je da su te reakcije normalne i da moraju biti izražene.

Uobičajene reakcije na gubitak voljene osobe:

· depresija
· povlačenje iz društva
· usamljenost
· poricanje/negiranje
· mržnja
· plakanje
· nesanica
· iscrpljenost
· obamrlost/tupost
· nedostatak koncentracije
· razmišljanje o vlastitoj smrtnosti


Najčešće strategije suočavanja koje koriste adolescenti

Da bi se efikasno suočili sa smrću, adolescenti koriste veliki broj strategija da bi smanjili osjećaj boli. Te se strategije često koriste u kombinaciji. Neke od najčešćih su razgovor s nekim o gubitku, bavljenje drugim stvarima, razvijanje nekog novog interesa, vrijeme samo za sebe, a najviše ipak korištenje sustava socijalne podrške obitelji, prijatelja ili profesionalnih savjetnika.

Razumijevanje žalovanja

Ĺ˝alovanje je proces kojim osoba "prorađuje" ili proživljava emocije nakon značajnog gubitka. Obično se povezuje sa svim individualnim odgovorima koji se javljaju tijekom suočavanja s velikom promjenom. Adolescenti bi trebali izraziti svoje osjećaje žalovanja neposredno nakon događaja, tako da se mogu prilagoditi na smrt i prihvatiti je kao dio života. Ĺ˝alovanje može biti kratak ili dug proces, ovisno o karakteristikama osobe i vrsti gubitka.

 


Pomaganje drugima u suočavanju sa smrću

Pomaganje nekom u suočavanju sa smrću može biti izuzetno teško, pogotovo kada adolescent misli da nitko ne zna kako se on osjeća. Ako znate nekoga tko je nedavno izgubio voljenu osobu najbolje je da mu dozvolite da on sam ispriča kako se osjeća. Ako treba nekoga za razgovor, dajte mu do znanja da ste uvijek tu za njega. Neki adolescenti ne izražavaju rado emocije i radije bi bili sami. Traženje profesionalne pomoći može biti izuzetno korisno jer može olakšati i ubrzati proces žalovanja.