Kada napravimo nešto loše u odnosu i tako povrijedimo drugu osobu skloni smo tome da se, umjesto na odnos i na to što nam druga osoba govori, usredotočimo na "spašavanje vlastitog obraza", i pred samima sobom i pred drugom osobom. Često, isto tako nismo ni svjesni – ili ne želimo biti svjesni – toga što činimo.
Postoje tri osnovne vrste isprika:
- Nisam to učinio. Ponekad kažemo da je netko drugi to učinio i posve iskrivimo činjenice kako bismo argumentirali svoju nevinost.
- Učinio sam to, ali to nije tako strašno. Ponekad drugoj osobi ne pružimo potrebnu pomoć i kažemo: "Nisam mislio da je ozbiljno" ili "Ja nisam za to odgovoran, samo sam reagirao na ponašanje druge osobe". Kada povrijedimo nekoga, znamo okriviti žrtvu ili omalovažiti štetu koju smo napravili. Muškarci češće od žena upotrebljavaju ovu vrstu isprika.
- Učinio sam to i to je loše, ali imam objašnjenje. Ponekad kažemo: "Svi to čine" ili "Svatko bi na mojem mjestu učinio isto", "Situacija je bila grozna," "Nisam znala". Ponekad smanjujemo osjećaj srama ili krivnje dajući do znanja da nismo bili "svoji": "Nisam htjela" ili "Ne znam što mi je bilo". Žene češće upotrebljavaju ovu vrstu isprika.
Isprika za propuste u ponašanju je izrazito važna i ona mora u sebi sadržavati:
- Razumijevanje druge osobe i njenih osjećaja
- Komunikaciju tog razumijevanja
- Plan promjene (iz iskrenog razumijevanja i brige za drugu osobu proizlazi želja za promjenom ponašanja, kako se ne bi ponovila za par dana opet ista situacija)