Kada dođeš do kraja svog svjetla koje poznaješ,
i kada znaš da iza toga postoji samo mrak,
sjedni i smiri svoje srce.
Oslušni tišinu u sebi, zavoli tišinu pored sebe,
i uđi unutar svog srca.
Hodaj očiju otvorenih, slušaj ritam svojih koraka.
Hodat ćeš dugo, sama, put će biti težak
ali na kraju njega vidjet ćeš svjetlo.
Malo žmirkavo sunce na kraju mračnog i bolnog puta,
malo zlatno zrnce nadanja i budućnosti.
IZA TOG SVJETLA ČEKAM NA TEBE...