Ljutnja je neizostavni dio našeg emocionalnog i socijalnog svijeta. Tijekom dana ulazimo u interakcije s različitim ljudima od kojih neke nisu ugodne. Povremeno se ljudi prema nama ponašaju nepravedno, uvrijede nas, iritiraju nas. Ponekad nam čak prijete i napadnu nas.
Ljutnja je normalna, ljudska, emocionalna reakcija koju doživljavaju svi ljudi, bez obzira na dob. Naime, ljutnja je jedna od emocija koje se javljaju unutar prvih nekoliko mjeseci života, što znači da od vrlo rane dobi svi ponekad osjećamo ljutnju.
Ljutnja se općenito smatra negativnom emocijom jer je njezino doživljavanje neugodno. Zato većina ljudi smatra da ne bi trebali osjećati ljutnju, i ne voli biti predmetom ljutnje drugih.
Zašto je to tako?
Prvenstveno zato što ljudi vrlo često miješaju termine ljutnja i agresivnost, a često ih i zamjenjuju. Međutim, razlika između ova dva koncepta vrlo je bitna.
Ljutnja je doživljaj koji se javlja kao reakcija na zamišljenu ili stvarnu nepravdu, bol ili frustraciju. Ljutnja nam pomaže da upoznamo sami sebe. Ona nam pokazuje što nam je važno, jer samo ono što nam je važno će izazvati našu reakciju. Isto nam tako pokazuje što mi osobno doživljavamo kao nepravdu. Ljutnja nas i pokreće. Ona priprema tijelo za konkretnu akciju kroz nutarnje procese koji tijelu daju brzinu, okretnost, spretnost, energiju i snagu potrebnu za reagiranje. Bez tih procesa ne bismo se pokrenuli i rješavali brojne probleme u našem životu. Ljutnja, upravo zbog toga što može biti vrlo snažna, zahtijeva intenzivno i hitno bavljenje problemom i na taj način potiče promjene i komunikaciju. Dakle, ljutnja sama po sebi nije zapravo negativna. Problemi nastaju zbog NAČINA na koje svoju ljutnju izražavamo.
Agresivnost (verbalna ili fizička) je jedan mogući set ponašanja koje koristimo kada smo ljuti, a usmjeren je na izazivanje štete, osvetu ili općenito na nanošenje boli.
Agresija je povezana s nasiljem, kriminalom, zlostavljanjem u obitelji, razvodom braka, nesređenim međuljudskim odnosima, lošijim obavljanjem posla, lošijim zdravljem (glavobolje, visoki tlak, srčani udar...), emocionalnim poremećajima itd.
Agresija kao pogrešni odgovor na osjećaj ljutnje postaje sve veći problem u društvu. Zabrinjavajuće su stope kriminala, ubojstava, zlostavljanja u obitelji, silovanja. Čak i u krugu obitelji – tamo gdje bismo trebali imati svoj mali zaklon, sigurno mjesto – i tamo je previše nasilja. Već i mala djeca pokazuju agresivno ponašanje. Agresivna djeca obično dolaze iz "razbijenih", agresivnih, nasilnih domova. U sklopu jednog psihološkog istraživanja, 69 posto muškaraca i 56 posto žena izjavilo je da bi - kad bi mogli bez ikakvih posljedica - pritisnulo tajni gumb kojim bi eliminirali svaku osobu koju požele eliminirati!
Možemo li kontrolirati svoju ljutnju tako da je ne izrazimo kroz agresiju ?
Osjećati ljutnju je normalno i to se događa svim ljudima. Ljutnja je snažna emocija i nije ju lako kontrolirati, pogotovo ako nas tome nitko nije naučio, ili nas je naučio krivo. Međutim, možemo naučiti dobre, korisne načine kako se nositi s osjećajem ljutnje, koji neće škoditi ni nama niti ljudima oko nas.
Osjećaj ljutnje nikada nije opravdanje za agresiju. Učeći kontrolirati ljutnju izbjegavamo to da ljutnja počne kontrolirati nas i naš život.
Ako nismo naučili kako se nositi na konstruktivan način s ljutnjom vjerojatno je da ćemo upasti u jednu od dvije poznate kategorije :
GUTAČI ili EKSPLOZIVCI
Gutači se nisu riješili ljutnje, oni su je potisnuli i zapravo su opasni pretis lonac koji bi kad-tad mogao eksplodirati.
Eksplozivci su oni kod kojih je osjećaj ljutnje čvrsto povezan s agresivnim ponašanjem. To ostavlja malo vremena za razmišljanje o izbjegavanju agresije – lavina jednostavno krene i poruši sve pred sobom.