Svi se odlično snalazimo u poslovima koje volimo ili u kojima uživamo. Ali kad zadatak ocijenimo kao težak, dosadan, neugodan ili zastrašujući, počinjemo oklijevati. Za neke osobe odgađanje je postalo kroničan problem zbog kojega su protratili vrijeme, propustili prilike, loše izvršili obaveze, snizili samopoštovanje stalnim samoosuđivanjem i jako povećali svakodnevnu razinu stresa.
Pogledajte prepoznajete li se u sljedećim izgovorima:
Ima toliko drugih stvari koje moram prije obaviti.
Sačekat ću dok ne budem raspoložena da to obavim.
Zašto nam profesor/šef zadaje toliko obaveza? Nije pošteno.
Sasvim je u redu slaviti ... osim toga, sutra ću početi s dijetom (učenjem, disciplinom...).
Imam sasvim dovoljno vremena za to učiniti.
Teško mi je govoriti o tome. Ne znam odakle početi.
Bolje radim pod pritiskom, stoga to ne moram odmah početi rješavati.
Moj zdravstveni problem i nije tako strašan. S vremenom će bol prestati. Sigurno nije ništa ozbiljno.