Stilovi učenja

Postoje tri osnovna stila učenja. To su vizualni, auditivni i kinestetički. Vizualni tipovi moraju vidjeti da bi najlakše razumjeli. Auditivni tipovi moraju čuti da bi najlakše razumjeli. Kinestetički tipovi moraju dotaknuti ili doživjeti da bi najlakše razumjeli. U stvarnom životu ljudi najčešće (njih oko 60%) imaju mješavinu ova tri stila. Da bi shvatili koji nam od ova tri stila najbolje odgovara, ili koja mješavina, najbolje je malo isprobavati razne tehnike (poput ovih niže navedenih), i tako izabrati one koje najbolje djeluju.

Vizualni tip:

Radi bilješke, skripte, liste,

Napravi pano ili prezentaciju

Gledaj video isječke

Izrađuj grafikone, tablice i slikovne prikaze

Koristi boje da podcrtaš dijelove teksta ili ključne pojmove

Auditivni (slušni) tip:

Razgovaraj s nekim o temi o kojoj učiš

Postavljaj si pitanja na glas i na glas na njih odgovaraj

Sve što učiš, uči na glas, tako da možeš čuti sebe

Snimi sebe i slušaj gradivo, umjesto da ga čitaš ili pišeš

Uči pomoću pjesama, koristi glazbu i rimu gdje god možeš

Kinestetički (taktilni) tip:

Uči u kratkim blokovima od 10-15 minuta, zatim ubaci neku fizičku aktivnost

Hodaj po sobi dok učiš ili stoji umjesto da sjediš

Ponavljaj naučeno u šetnji ili za vrijeme neke lagane tjelovježbe

Sve što možeš odglumi, odigraj

Izradi makete ili modele onoga što učiš

Koristi konkretne stvari kako bi si dočarao neke koncepte koje trebaš naučiti

10 načina kako poboljšati koncentraciju

1. Započni učenje s interesom prema onome što ćeš novo naučiti i s pozitivnim stavom prema učenju.
2. Organiziraj si mjesto koje ti služi samo za učenje. Pobrini se da to mjesto bude dobro osvijetljeno.
3. Prepoznaj što je to što ti ometa koncentraciju, kao: zvonjava telefona, pisanje i čitanje SMS poruka ili statusa na društvenim mrežama. Smanji ih ili odgodi do završetka učenja ili do pauze.
4. Pobrini se smanjiti buku oko sebe dok učiš. Ako ti je potrebna muzika u pozadini, neka bude lagana i tiha. Isključi TV!
5. Koristi tehnike "aktivnog učenja": uči za stolom – sjedni uspravno na stolici, započni učenje s pitanjima o gradivu, izvuci naslove poglavlja, podvuci ključne riječi nakon čitanja dijelova teksta, zapisuj bilješke pored teksta, pitaj se što si naučio/naučila.
6. Podijeli gradivo u manje dijelove, koje možeš naučiti u kraće vrijeme. Prisili se da završiš jedan mali zadatak i tek onda nastavi sa sljedećim. Usredotoči se na samo jedan manji zadatak odjednom.
7. Koristi razdoblja najveće budnosti i koncentracije za učenje teških dijelova gradiva. Kod umora ili gladi koncentracija slabi. Iza 21 sat počinje lučenje hormona koji nam pomaže zaspati, što smanjuje sposobnost koncentracije.
8. Kada ti misli odlutaju, odredi jednu riječ koju ćeš reći samome/samoj sebi, a koja će ti biti poticaj da se ponovo koncentriraš na zadatak (na primjer: "Usredotoči se", "Vrati se na zadatak" i slično).
9. Načini stanku kada završiš jedan ili više zadataka, ili kad osjetiš da ti je koncentracija popustila. Stanka bi trebala trajati otprilike od 5 do najviše 15 minuta. Sve više od toga je prekid rada, a ne stanka.
10. Ako imaš druge zadatke ili obaveze koje ti se motaju po glavi, zapiši ih na jedan papir i odredi kada ćeš ih obaviti. Zatim odloži papir i vrati se na zadatak koji obavljaš. 

Upomoć! Ne mogu se koncentrirati!

Evo nekih savjeta koji ti mogu pomoći poboljšati koncentraciju:

Pronađi svoje mjesto za učenje i koristi ga samo u tu svrhu. Mjesto prilagodi učenju. Pokušavaš stvoriti naviku učenja kada se nalaziš u tom prostoru. Zato ga ne koristi za zabavu, pisanje izležavanje, sanjarenje i sl. Mjesto na kojem se navikneš učiti i ne raditi ništa drugo - najbolje je moguće mjesto. S vremenom, u toj prostoriji učenje postaje uobičajena pojava i svaki puta kada se nađeš u toj prostoriji osjećat ćeš da si spreman/spremna za učenje.

Pobrini se da tvoj prostor za učenje IMA: dobru rasvjetu, ventilaciju, udoban stolac (ali ne previše udoban) i dovoljno velik radni stol.

Pobrini se da prostor za učenje NEMA super zanimljiv pogled, telefon, liniju, TV i sl.

Odredi si vrijeme za učenje. Neke radnje obično izvodimo u određeno doba dana i one tako prerastaju u navike. Ako počneš učiti u isto vrijeme, početak će biti olakšan, bez lutanja misli ili pričanja o nekim sasvim desetim stvarima. To će postati tvoje vrijeme za učenje i vrlo brzo će i tvoji prijatelji i obitelj znati da je to vrijeme kada te moraju ostaviti na miru.

Postavi manje ciljeve. Ako postaviš nejasne i opširne ciljeve kao "U subotu ću cijeli dan provesti učeći!" unaprijed si se osudio na neuspjeh.

Unutar vremena koje si odredio za učenje postavi dostižne ciljeve. Ne možeš naučiti deset lekcija iz povijesti u jedno popodne. Postavi cilj kojeg možeš ostvariti. Možda ćeš, zapravo, napraviti više od planiranog, ali neka cilj bude razuman iako ti se možda čini prelaganim.

Podijeli gradivo u manje dijelove. Prisili se da završiš jedan mali zadatak i tek onda nastavi sa sljedećim. Usredotoči se na samo jedan manji zadatak odjednom.

Koristi tehnike "aktivnog učenja". Uči za stolom – sjedni uspravno na stolici, započni učenje s pitanjima o gradivu, izvuci naslove poglavlja, podvuci ključne riječi nakon čitanja dijelova teksta, zapisuj bilješke pored teksta, pitaj se što si naučio.

Kontroliraj lutanje misli. Ako ti za vrijeme učenja misli odlutaju, ustani i odmakni se od knjige. Nemoj sjediti za stolom, zuriti u knjigu i mumljati o slaboj snazi svoje volje. Ako ti to prijeđe u naviku, ubrzo ćeš knjigu povezivati s brigama i osjećajem krivnje. Ako se već želiš "ispuhati", ustani i odmori se.

Drži kraj sebe poseban papir. Ako za vrijeme učenja počneš misliti o nečemu što moraš napraviti, zapiši to. Onda se možeš vratiti učenju. Tako znaš da ćeš nakon učenja pogledati svoj podsjetnik i sjetiti se svega što trebaš. Ovo je dosta bitno jer se često brinemo i mislimo o obavezama koje nas čekaju, a pritom propuštamo sadašnjost.

Prije učenja se opusti. Ako te učenje čini napetim/napetom, prije nego što počneš učiti par minuta duboko diši i nastoji opustiti stegnute mišiće tako što ćeš ih stisnuti, držati ih stisnute pet sekundi, pa opustiti. Kad si fizički opušten nećeš osjećati tjeskobu. A s vremenom će te učenje početi asocirati na relaksaciju, a ne na napetost i tjeskobu.

Kako poboljšati pamćenje?

1. Na male komade (otprilike 3 cm × 5 cm) papira ili kartona zapiši pitanje koje si izvukao/izvukla iz gradiva koje moraš naučiti. Zapiši pitanje na papir. Na stražnju stranu papira napiši odgovor na to pitanje. Dok čekaš autobus ili samo ubijaš vrijeme ne radeći ništa, izvuci svoje papiriće i pokušaj odgovoriti na pitanja (bez gledanja na poleđinu papira). Možeš zamoliti prijatelja da ti pročita pitanje, a ti odgovori. Ako si zaboravio/zaboravila odgovor, pogledaj ga s druge strane i pokušaj ga ponoviti.
2. Ponavljanje je ključno za pamćenje. Izvuci ono što trebaš naučiti i pročitaj to glasno nekoliko puta svaki dan. To je vrlo slično načinu na koji pamtimo riječi omiljenih pjesama. Osim ponavljanja, u tome nam pomogne i rima ili neke zamišljene slike koje vezujemo uz pojedine dijelove teksta. Budi kreativan/kreativna i pronađi riječi koje se rimuju s onim što moraš upamtiti. Povezuj gradivo sa zamišljenim slikama, sjećanjima, maštarijama.

POTRAŽI POMOĆ AKO VIDIŠ DA NE MOŽEŠ SAMA. Psiholog ti može pomoći u savladavanju i uvježbavanju načina na koje možeš povećati koncentraciju, savladati vještine učenja i postići veću efikasnost u učenju.

Organizacija radnog stola

Čist i organiziran radni stol znatno će ti pomoći u koncentraciji i razvoju konstruktivnih radnih navika, a i općenito će osigurati bolju atmosferu za učenje.

Evo nekoliko praktičnih savjeta kako organizirati radni stol:

1. Stol treba biti čist od svega osim onoga čime ćeš se baviti. Sve ostale knjige, bilježnice i papire treba pospremiti u za to predviđene ladice. Stol treba čistiti nakon svakog učenja, da bi bio spreman za novo učenje. Sva ta urednost u slaganju stvari, pomaže "urednosti" u mozgu.
2. Na stolu treba biti stolna lampa. Osvjetljenje je bitno i mora biti dovoljno jako da tvoj mozak bude u optimalnom radnom stanju budnosti. Centralno svjetlo nije dovoljno za učenje, stolna lampa i njezino fokusirano svjetlo usmjeravaju naš mozak na ono što je na stolu.
3. Olovke i markere treba držati u posudicama predviđenima za njih (za to može poslužiti i obična šalica).
4. Mali blok papirići – podsjetnici sastavni su dio svakog radnog stola. Najbolje je da su u boji, jer naš mozak na boje reagira povećanom budnošću i boljim fokusom. Oni ti mogu poslužiti na najmanje dva načina:
   1. Da bi zapisao ometajuće misli, ideje, razmišljanja i brige – i privremeno ih odmaknuo iz fokusa, da bi se njima mogao posvetiti kasnije. Ako samo pokušavamo ne misliti na nešto, najčešće nam to ne uspije.
   2. Da bi koristio neku od tehnika za bolju koncentraciju, kao na primjer onu da neku informaciju koju ne uspijevaš zapamtiti napišeš na papirić, i to na način da s jedne strane postaviš pitanje, a s druge odgovor (odnosno informaciju koju želiš naučiti). Papirići ostaju poslagani na stolu okrenuti pitanjem prema tebi. Povremeno ih pogledaj.Ako ne znaš odgovor, okrećeš papirić, pročitaš odgovor i ponovo okrećeš papirić na pitanje. Ponavljanje ovog jednostavnog postupka znatno olakšava zapamćivanje i najkompliciranijih informacija.

Psihološki  je ugodnije sjediti leđima okrenuti zidu, nego leđima okrenuti prostoru. Ako imaš bočni zid, stavi na njega ploču za pisanje i ploču s magnetima. Na prvu možeš napisati nekoliko kratkih inspirativnih i ohrabrujućih poruka samome sebi, nešto što podiže motivaciju i daje smisao često napornom radu (npr. "Ne odustati: to je ono što čini razliku između poraza i uspjeha" – Walt Disney). Na drugu ploču treba staviti raspored i ostale podsjetnike za školske i vanškolske aktivnosti (npr. "Donesi mapu za likovni u petak", ili "Proba zbora utorak 16h").

Sve ostale uspomene, drage predmete i važne stvari treba držati u dijelu sobe koji služi za odmor, maštanje i opuštanje, a ne na radnom stolu jer ti njihov emotivni efekt može ometati pažnju.

Organizacija učenja

Izgradnja radnih navika počinje od mjesta za učenje.

Učiti nije poželjno nigdje osim za radnim stolom. Učenje na krevetu, podu ili u naslonjaču mogu si priuštiti samo oni s već usvojenim radnim navikama i kvalitetnim rezultatima učenja.

Dobro je imati radni stol na kojem se uči i ne radi ništa drugo. Naš mozak nakon nekog vremena zapamti da na tom mjestu učimo, pa ćemo lakše i brže postizati optimalnu razinu koncentracije čim sjednemo za stol.

Kompjutor treba biti upaljen samo ako je na njemu sadržaj koji omogućava učenje ili pomaže u učenju. Inače treba biti isključen, jednako kao i TV. Mobitel treba biti stišan i odložen.

Ako je pored stola prozor kroz koji se može gledati prolaznike ili neka događanja na ulici, svakako treba navući zavjese.

Optimalna za učenje je – tišina. To znači da se i ostali ukućani trebaju prilagoditi tome i ne pričati glasno, slušati muziku ili gledati glasno TV. Samo oni koji već imaju dobre radne navike, mogu učiti uz laganu glazbu, ako im to paše. Glasna glazba i učenje ne idu zajedno.

Ako je moguće, najbolje je odrediti uvijek isto vrijeme u danu za učenje. Učenje iza 21 sat nije preporučljivo. U to vrijeme treba spavati, a ne učiti.

Stanke u učenju optimalno traju 5 – 10 minuta na svakih 45 minuta učenja, i ne bi trebale biti duže od 15 minuta (baš kao i u školi).

Nakon učenja poželjno je uključiti se u neke opuštajuće aktivnosti, koje ne angažiraju previše mozak, na primjer neku tjelovježbu ili igru, kako bi mozak u pozadini neometano mogao nastaviti učvršćivati znanje koje smo stekli učenjem. Ugodna aktivnost nakon učenja važna je i zbog toga da sebe nagradimo za uspješan rad.

Psihološki faktori važni za učenje

1. Motivacija: jesi li zaista zainteresiran za gradivo?
2. Koncentracija: jesi li usredotočen, koncentriran. Ima li u tvojoj okolini dok učiš previše toga što ti ometa pažnju, kao što je zvonjava telefona, puno ljudi, buka?
3. Reakcija: razmišljaš li o tome što čitaš? Možda umor ometa tvoje napore?
4. Organizacija: vidiš li koja je opća tema koja povezuje sve dijelove gradiva? Možeš li povezati informacije međusobno ili još uvijek ne vidiš jasno cijelu sliku?
5. Razumijevanje: razumiješ li sve dijelove gradiva, ili si zbunjen oko nekih informacija?

Strah od ispitivanja

Većina učenika osjeća strah od ispitivanja. Određeni stupanj straha normalna je ljudska reakcija na takvu situaciju. Štoviše, umjereni stupanj straha pomaže nam u savladavanju ispitne situacije, na način da povećava našu budnost i spremnost. No, kada strah postane prekomjeran, može smanjiti postignuće i postati problem.

Uzroci straha od ispitivanja:

Nepripremljenost:

• učenje u zadnji čas, noć prije ispitivanja
• loša organizacija vremena
• teškoće s organizacijom sadržaja koji se treba naučiti
• nepoznavanje tehnika učenja

Zabrinutost zbog:

• loših iskustava vezanih uz ispitivanje u prošlosti
• uspjeha drugih učenika
• negativnih posljedica neuspjeha

Tjelesni znakovi straha od ispitivanja

Za vrijeme ispitivanja, kao i u svakoj drugoj stresnoj situaciji, možeš doživljavati bilo koji od sljedećih tjelesnih promjena:

• intenzivno znojenje
• znojenje dlanova, drhtanje ruku
• glavobolja
• uznemiren želudac, mučnina, probavne smetnje
• ubrzani rad srca
• napetost u mišićima
• suha usta

Misli

Za vrijeme učenja, prije ispitivanja ili za vrijeme ispitivanja, mogu ti kroz glavu prolaziti razne misli, kao što su:

• dobit ću jedinicu
• glup/a sam
• ja ovo ne mogu
• neću ništa znati…

Posljedice straha od ispitivanja

Nervoza koja se očituje kroz:

• Teškoće razumijevanja postavljenih pitanja tijekom ispita.
• Zbrkanost misli, dekoncentriranost.
• Teškoće prisjećanja ključnih pojmova ili pojedinih riječi za vrijeme odgovaranja.
• Slab uspjeh, iako si naučio/naučila.
• Mentalna blokiranost koja se očituje kroz:
• Nemogućnost prisjećanja ili black-out.
• Prisjećanje točnih odgovora čim je ispitivanje prošlo.

Kako smanjiti strah od ispitivanja?

• Naučiti materijal koji ćeš biti pitan tako dobro da ga se možeš prisjetiti i kada si pod stresom.
• Naučiti i vježbati dobru organizaciju vremena kako bi izbjegao ljenčarenje i kampanjsko učenje.
• Graditi samopouzdanje tako što ćeš učiti redovito, a ne zadnji čas, noć prije ispitivanja.
• Naučiti se koncentrirati na materijal koji učiš tako što ćeš:
  • izvlačiti pitanja iz knjige i bilježnice te ponavljati gradivo kroz odgovore na ta pitanja (to će ti olakšati prisjećanje u situaciji ispitivanja)
  • usmjeriti se na ključne riječi, koncepte i primjere u knjizi i bilježnici (ne učiti sve od riječi do riječi)
• izraditi tablice i bilješke kroz koje ćeš organizirati informacije iz knjige i bilježnice
• koristiti tehnike opuštanja, kao što je, na primjer, duboko disanje. Duboko disanje će smanjiti stres i opustiti te.

Što još pomaže?

• učiti s interesom, sa znatiželjom
• učiti - odmarati se - učiti - odmarati se
• nagraditi se za svoje uspjehe
• ohrabrivati sebe (kao što ohrabruješ najboljeg prijatelja)

POTRAŽI POMOĆ AKO VIDIŠ DA NE MOŽEŠ SAM. Psiholog ti puno može pomoći u prevladavanju straha od ispitivanja.