Istraživanja pokazuju da većina tinejdžerki, za razliku od svojih muških vršnjaka, vlastiti tjelesni izgled stavlja kao prvu i najvažniju brigu u životu. Svakodnevno razmišljaju o obliku i veličini vlastitog tijela i velika većina ih smatra da bi trebale biti mršavije. Dodajmo tome pritisak prijatelja, dečki, roditelja, medija i prehrambene industrije i možda će postati jasnije zašto se broj oboljelih od poremećaja prehrane dramatično i zabrinjavajuće povećava.
Tinejdžerima svakako treba pomoć u razvoju snažnog i zdravog tjelesnog samopoštovanja. Instant savjeti mogu izgledati atraktivno na naslovnici časopisa, ali u realnosti ne mogu pomoći. Kako to obično biva sa savjetima, čim zatvorimo časopis, ma koliko god savjeti bili sjajni, živjet ćemo onako kako sami najbolje znamo. U tom smislu, kada govorimo o nezadovoljstvu vlastitim tijelom, potrebno je uložiti puno više napora i planiranog usmjeravanja da bismo pomogli djeci i mladima u razvoju zdravog i pozitivnog odnosa prema vlastitom tijelu. Tu im je pomoć potrebno omogućiti sa svih strana: od roditelja, u školama, kroz medije.
Osvješćujući koje sve poruke šaljemo djeci o našem vlastitom, a i o njihovom tjelesnom samopoštovanju, i pomažući im da razmišljaju, razumiju i oblikuju stavove o sebi i svijetu oko sebe, opremit ćemo ih alatom koji im je potreban da odrastu u snažne, samopouzdane osobe sa zdravim osjećajem prema vlastitom tijelu.
Krenimo od sebe
Ne možemo nikome pomoći riješiti nešto s čime ni sami ne uspijevamo izaći na kraj. Majka koja je nezadovoljna svojim tijelom ne može govoriti svojoj kćeri o odnosu prema vlastitom tijelu jer, bez obzira na njezino teoretsko znanje, djeluje nevjerodostojno. Njene riječi možda govore ispravne stvari, ali riječi su samo jedan dio cjelokupne informacije koju šaljemo. Zato, za početak, trebamo sebe upitati o tome kakav odnos imamo prema vlastitom tijelu. Volim li svoje tijelo? Mislim li da sam ružna i predebela, ali o tome nikada ne govorim? Jesam li neprekidno na dijeti? Primjećujem li deblje od sebe na cesti, plaži i rugam li im se? Vječno se žalim na to kako s godinama izgledam sve lošije?
Razmislite o tim pitanjima jer ćete upravo onim što mislite i osjećate o vlastitom tijelu utjecati na to kako će vaše dijete osjećati i misliti o vlastitom tijelu. Bez obzira na to što vi govorili. Djeca uče primjerom, a ne predavanjem.
Mitovi i činjenice
Osim poruka koje tinejdžeri dobivaju od svojih roditelja, oni su svakodnevno izloženi i cijelom nizu poruka koje dobivaju od vršnjaka i iz medija. Ako obratimo pozornost na te poruke, moći ćemo pružiti priliku tinejdžerima da prepoznaju i razmisle o tome što od onoga što čuju predstavlja mitove, a što realnost, i koje im poruke pomažu, a koje odmažu u izgradnji zdravoga tjelesnog samopoštovanja. Na primjer, neki mitovi i, nasuprot tome, realne činjenice jesu:
MIT 1 – Tijelo je neograničeno prilagodljivo i s pravim dijetama, tjelovježbom i osobnim naporom svaka osoba može izgledati kao model.
ČINJENICA – Svaka je osoba rođena s drugačijim tijelom. Genetski faktori igraju važnu ulogu u ograničavanju sposobnosti mijenjanja tjelesne težine i oblika tijela. Ne postoji jedan tip tijela koji je savršen i bolji od drugih.
MIT 2 – Dostići izgled modela donosi važne nagrade kao: napredak u karijeri, atraktivnost, ljubavnu i životnu sreću, novac. Ne dostigne li osoba te tjelesne ideale to govori negativno o njenu karakteru. Takve su osobe lijene, nepouzdane, neuspješne i nedostaje im samokontrole.
ČINJENICA – Izgled modela nalaže tjelesnu težinu koja je za većinu žena nerealistična zbog bioloških i genetskih faktora. Pored toga, modeli provode više sati dnevno dotjerujući svoj izgled, i u tome im pomaže cijela ekipa ljudi, od frizera do majstora rasvjete. Tek onda mi vidimo gotov proizvod i s njim se uspoređujemo. Uspoređivanje sebe s nerealnim likovima dobar je način da postanemo obeshrabreni, nesretni i neuspješni.
MIT 3 – Dečki vole samo jako mršave cure.
ČINJENICA – Dečki vole cure koje izgledaju kao žene, a ne kao dječaci. To podrazumijeva grudi, bokove, stražnjicu. Premršave djevojke nalikuju dječacima u razvoju.
Kako ja kao roditelj mogu pomoći?
Ne postoji instant formula kojom možete pomoći Vašoj tinejdžerki izgraditi pozitivno, zdravo i snažno tjelesno samopoštovanje. Ono se gradi godinama, i ta izgradnja počinje u ranom djetinjstvu. U tinejdžerskim godinama roditelji se moraju pomiriti s tim da imaju puno manje kontrole nad tinejdžerkinim hranjenjem, tjelovježbom i odnosom prema vlastitom tijelu. U tinejdžerskim godinama valja se usmjeriti na to da ostanete emocionalno povezani sa svojom kćeri, pružajući joj podršku i pomoć, a ne kritike.
- Ne budite poput policajca. Nemojte neprekidno obraćati pažnju na to što vaša tinejdžerka jede, kada jede i koliko to ima kalorija. Radije kupujte zdravu hranu te ispraznite zalihe gaziranih i negaziranih sokova, grickalica i slatkiša. Budite dobar model, pokažite svojim primjerom što je zdrav način prehrane. Nije u redu od vas da kritizirajte i očekujete od tinejdžerke da ima zdrav i uravnotežen način prehrane, dok su istovremeno obiteljske prehrambene navike nezdrave.
- Podržavajte svaki oblik tjelesne aktivnosti. Neki tinejdžeri prirodno vole sportske aktivnosti i vrlo su aktivni u nekom sportu. No, drugi ne žele sebe izražavati kroz takav tip organizirane aktivnosti. Zato budite kreativni u prepoznavanju raznih drugih oblika tjelesne aktivnosti. I šetnja trgovačkim centrom je aktivnost. Kao i rolanje, plesanje, uređivanje vrta, vožnja biciklom i sl. Probajte zajedničko vrijeme učiniti zdravim za vaše dijete tako što ćete zajedno biti fizički aktivni.
- Ne uspoređujte. Jedno od najbolnijih iskustava je kada majka uspoređuje svoje dijete s drugim djetetom, rođakom, prijateljem ili sa samom sobom. Nemojte da vaše dijete mora čuti …kada sam ja bila tvojih godina nisam imala problema s celulitom ili …vidiš kako tvoja sestra može bez kolača iza ručka. Takve rečenice, bez obzira na vašu dobru namjeru, ne djeluju motivirajuće nego upravo suprotno - Vaše dijete čine žalosnim, nesigurnim i obeshrabrenim.
- Ne govorite loše o svom tijelu i ne koristite dijetu nego uravnoteženu prehranu. Ako vaša kći čuje od vas o vašem nezadovoljstvu vlastitim tijelom, mogla bi pomisliti kako je to normalno i da svaka žena mora osjećati nezadovoljstvo vlastitim tijelom. To je pogotovo opasno ako realno nemate razloga za brigu. Ako imate višak kilograma, na primjer, govorite o tome kao o zdravstvenom, a ne estetskom ili socijalnom problemu. Nemojte primjerom pokazati čuveni jo – jo efekt propalih dijeta. Vaša će tinejdžerka postići zdravu tjelesnu težinu isključivo zdravim i uravnoteženim stilom prehrane.
- Budite informirani o znakovima poremećaja prehrane. Poremećaji prehrane su u porastu, počinju najčešće u tinejdžerskim godinama i ne događaju se samo drugima. Stoga budite na oprezu, informirajte se i držite oči otvorene kako biste mogli pravovremeno prepoznati da je vašem djetetu potrebna Vaša i stručna pomoć. Koliko god prepoznavanje tako ozbiljnog poremećaja kod vlastitog djeteta može biti bolno, što se ranije postavi dijagnoza i započne tretman, to je veća šansa za potpuni oporavak.