Kako pomoći prijateljici koja je silovana?

Vjeruj joj.

Najčešći strah žrtava silovanja, pogotovo onih koje je silovala poznata im osoba, je taj da im se neće vjerovati da se to uopće dogodilo. Istraživanja pokazuju da žene četiri puta češće siluju muškarci koje poznaju nego nepoznate osobe. Prihvati ono što čuješ – čak i ako je muškarac o kojem je riječ popularan i poželjan. Kod silovanja nije ključan seks, nego nasilje.

Slušaj je.

Budi tu. Ne prosuđuj. Pronađi mjesto na kojem možete biti nasamo i pusti je da priča. Možda neće početi odmah govoriti, zato budi strpljiva. Daj joj do znanja da je to što je slušaš važnije od bilo čega drugog. Dopusti joj da vlastitom brzinom ispriča što joj se dogodilo.

Budi strpljiva.

Tvojoj će prijateljici vjerojatno biti potrebno dugo vremena da se suoči sa zločinom.

Utješi je.

Pokušaj je umiriti ako je uznemirena. Možda će joj goditi dodir ili zagrljaj, a možda i ne. Pitaj je. Ponudi joj čaj, kavu, juhu ili dekicu. Svaki od tih prijedloga može joj pružiti osjećaj topline i sigurnosti, što predstavlja kontrast u odnosu na ono što je upravo doživjela.

Naglasi da silovanje nije njezina krivica.

Izbjegavaj pitanja koja zvuče kao da je okrivljavaju za njene postupke, kao što su "Zašto nisi vikala?" ili "Zašto si otišla u njegovu sobu?". Dopusti joj da govori o svojim osjećajima krivice ako želi, ali jasno joj kaži da je silovatelj kriv za silovanje, a ne ona.

Ohrabri je da potraži profesionalnu pomoć, liječničku, policijsku, psihološku i pravnu.

Odmah nakon silovanja žrtva možda neće biti u stanju potražiti profesionalnu pomoć. Pomozi joj u tome, ali nemoj forsirati.

Ohrabri je da sačuva dokaze.

Što ranije se silovanje prijavi, to je veća vjerojatnost da će počinitelj biti uhvaćen i osuđen. Upravo zbog toga što mnoge žene zbog šoka danima, tjednima ili mjesecima ne razmišljaju o prijavljivanju, ključni dokazi budu izgubljeni. Važno je da obavi liječnički pregled prije nego što opere ruke, lice, tijelo i zube. To je izuzetno važno zbog toga što na žrtvi mogu biti pronađeni dokazi kao što su krv, dlake, slina ili sperma silovatelja, pa je važno da se oni ne izgube. Može se presvući, ali neka spremi svu odjeću u papirnate vrećice (svaki komad odjeće u zasebnu vrećicu).

Otiđi s njom u bolnicu, čak i ako se ne čini da je ozlijeđena.

To je važno zbog pretraga na trudnoću i spolno prenosive bolesti.

Budi dostupna.

U tjednima i mjesecima nakon silovanja daj joj do znanja da si tu ako te treba i da ti se može obratiti. Kada ti se obrati posveti joj vrijeme i pažnju.

Informiraj se o posljedicama silovanja.

To će pomoći tebi da razumiješ sve faze kroz koje će ona prolaziti. Ono što naučiš podijeli s prijateljicom.

Potraži pomoć za sebe.

Bilo bi dobro da i sama razgovaraš s nekim kome vjeruješ ili sa stručnjakom, tako da možeš proraditi i svoje osjećaje u vezi s tim groznim nasilnim događajem.

Što poduzeti ako ste žrtva proganjanja?

1. Odmah potražite stručnu pomoć psihologa kako bi dobili psihološku pomoć kroz ovo teško razdoblje i upute o tome što učiniti kako bi se što bolje zaštitili.

2. Izbjegavajte SVAKI, apsolutno svaki kontakt s progoniteljem nakon što ste mu jasno i precizno dali do znanja da ne želite kontakt s njim.

3. Sigurnost treba postati Vaš apsolutni prioritet. Recite obitelji, prijateljima i kolegama na poslu da ste proganjani. Neka uvijek netko bude s Vama, izbjegavajte putovati sami ili biti sami na javnim mjestima. Kod kuće uvijek zaključavajte vrata i zatvarajte prozore. Uvijek imajte uz sebe mobitel s punom baterijom.

4. Ako se bez nekog očitog razloga počnete osjećati nesigurno, vjerujte svojem osjećaju i potražite zaštitu kod obitelji ili prijatelja. Ne oklijevajte zatražiti pomoć.

5. Shvatite prijetnje progonitelja ozbiljno.

6. Vodite preciznu evidenciju o proganjanju. Ne bacajte dokaze. Sve zapisujte, i ono što Vam se možda ne čini važno, kao što je npr. tko je još osim Vas bio prisutan kada je progonitelj nazvao ili došao.

Što ako znam nekoga tko je seksualno zlostavljan?

Ako ti druga osoba povjeri da je bila ili je još uvijek seksualno zlostavljana, važno je da od tebe čuje:

• Da vjeruješ
• Da ti je drago što ti je to rekla
• Da nije kriva što joj se to dogodilo
• Da je hrabro od nje što ti je to rekla
• Da ti je žao što joj se to dogodilo
• Da nije jedina, da se to, nažalost, događa i nekoj drugoj djeci i mladima
• Da će morati to reći bar jednoj odrasloj osobi kojoj vjeruje. Dužnost je odraslih zaštititi je
• Da je to krivo i ne bi se trebalo nikome dogoditi

MORATE POTRAŽITI POMOĆ! Seksualno zlostavljanje je zakonom kažnjivo. Prijavite ga na Hrabri telefon (116-111) ili na "Red button" policije koji možete pronaći na internetu.

Zašto djeca rijetko povjere da su seksualno zlostavljana?

• Jer ne znaju kome bi se obratila
• Jer im je teško verbalno izraziti što im se dogodilo
• Jer im je počinitelj prijetio
• Jer su zbunjena osjećajima koji prate zlostavljanje
• Jer se boje da im nitko neće vjerovati
• Jer okrivljuju sebe i vjeruju da je zlostavljanje kazna za to što su loši
• Jer se boje da će tako sebe ili svoju okolinu dovesti u još veće neprilike

Reakcije na gubitak

Zajedno s jasnim osjećajem boli, potištenosti i tuge, postoje i neke druge reakcije na gubitak, kao što su:

Osjećaj bespomoćnosti, obeshrabrenosti, praznine, očaja, pesimizma

Osjećaj nervoze, ljutnje, nemira

Osjećaj straha

Osjećaj krivnje

Gubitak koncentracije, nade, motivacije, energije

Promjene u apetitu, spavanju ili seksualnom nagonu

Brzo umaranje, sklonost griješenju i usporenost u govoru i kretanju

Svaku od ovih reakcija moguće je očekivati za vrijeme i nakon gubitka. Sve su one sastavni dio prirodnog procesa izlječenja. U redu je osjećati ove promjene, nemojte im se opirati.

Ako niste imali očigledni gubitak, a ipak Vam se čini da osjećate mnoge od ovih reakcija i osjećaja, možda biste trebali razmisliti o tome je li se neki ne tako očigledni gubitak, ili više njih dogodio u Vašem životu u zadnje vrijeme.

Kriza srednjih godina – hormoni ili...?

Neki stručnjaci smatraju da promjene na hormonalnoj razini igraju važnu ulogu u krizi srednjih godina. Kod muškaraca opada testosteron, a estrogen kod žena, što može dovesti i do određenih psiholoških promjena.

Poznato je da je srednja dob razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki u toj dobi postaju bake i djedovi, a neki prvi put postaju roditelji. Neki stupnjevito razvijaju svoju karijeru u jednom pravcu, drugi započinju potpuno novu karijeru i rade velike promjene u stilu svog življenja. Neki počinju osjećati prve znakove starenja, dok su drugi u najboljoj formi ikad u životu.

S obzirom na sve te individualne različitosti teško je odrediti koliko stvarna životna previranja i moguće komplikacije možemo "zahvaliti" hormonima, a koliko svim ostalim faktorima, kako životnim okolnostima tako i onima vezanim uz osobnost.

Što ako je netko u vašoj okolini agresivan?

1. Ako vam netko ozbiljno prijeti ODMAH se maknite iz situacije. Bježanje od nasilja je nešto najpametnije što možete napraviti. Obratite se policiji i ne pokušavajte rješavati nasilje nasiljem.
2. Ako je druga osoba samo vrlo neugodna, a nije opasna, izbjegavajte provoditi vrijeme s njom. Podijelite svoju zabrinutost s drugim ljudima s kojima se dobro slažete.
3. Vježbajte kod kuće kako se zauzeti za sebe i što odgovoriti ili napraviti kada netko postane neugodan prema vama ili vas počne vrijeđati.
4. Naučite prepoznavati upozoravajuće znakove agresije.
5. Potražite stručnu pomoć ako ste žrtva agresije. Upamtite – najvažnije je da se s tim ne nosite sami.

Koji su to upozoravajući znakovi?

1. Osoba ima "kratak fitilj". Svakodnevno je nervozna i lako se razbjesni.
2. Osoba je sklona prijetiti fizičkim obračunom.
3. Osoba je sklona alkoholu ili drogama.
4. Osoba ulazi u opasne ili riskantne situacije (npr. prebrza vožnja).
5. Osoba ima već povijest agresivnog ponašanja, često uključivši i ono prema životinjama.
6. Osoba nosi oružje i fascinirana je oružjem.
7. Osoba se druži s agresivnom skupinom.
8. Osoba je i sama bila žrtvom nasilja.

Kako pomoći drugima da budu iskreni prema nama?

Pokažite svojim primjerom da laganje za Vas osobno nije opcija. Podijelite s bliskom osobom primjere kada Vam je bilo teško reći istinu, ali ste to ipak učinili jer ste smatrali da je važno preuzeti odgovornost i zadržati samopoštovanje. Ako ste već uhvaćeni u laži, druga će Vam se osoba teže otvoriti i biti prema Vama iskrena. Razmislite o tome: osjećate li da osobi koja Vas je lagala u prošlosti dugujete iskrenost? Naravno da ne.

Pokušajte razumjeti ZAŠTO vas ljudi lažu. Najčešće je to zbog straha od Vaše reakcije.

Razmišljajte o pogreškama (kako svojim tako i onima drugih ljudi) kao o prilikama da se nauči nešto, jer će se na taj način smanjiti osjećaj da smo loši i da moramo greške prikriti lažima. Opraštajte pogreške. Svatko griješi i nitko nije savršen.

Ako dođete u priliku da Vam osoba kaže istinu, iako joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Zahvalite joj što govori istinu. Kažite joj da znate da to nije bilo lako i da se divite njenoj hrabrosti da preuzme odgovornost i nosi se s posljedicama. Naučite bliske ljude da su sigurni ako Vam kažu istinu. Ova se dinamika lijepo vidi u obiteljskom okruženju. Ona osoba koja najlošije reagira na informacije obično zadnja sazna što se događa.

Nemojte nastojati kontrolirati drugu osobu. Ne postavljajte tisuću pitanja. Iz potrebe za svojim mirom i svojim "prostorom" odnosno intimom može vas početi nepotrebno lagati, čak i oko sitnica.

Nemojte biti suviše kritični i negativni. Većina ljudi se boji da će ih drugi kritizirati i da neće biti prihvaćeni. To je posebno izraženo u odnosima bliskih ljudi. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći bol koju to nosi.

Budite empatični. Svi ljudi imaju temeljnu potrebu da budu shvaćeni. Roditelji će povećati vjerojatnost da čuju gdje je bila njihova tinejdžerka u subotu navečer ako pokušaju razumjeti zašto nije uspjela doći kući na vrijeme. Suprug će prije spomenuti kavu s bivšom ako nastojite razumjeti zašto je, iz njegovog kuta gledanja, ta kava bila važna. Svi ćemo lakše otvoriti sebe ako je s druge strane netko tko se trudi razumjeti nas. I svi ćemo imati problem s otvaranjem prema onim ljudima koji uvijek "sve znaju najbolje" i nije ih briga kako mi vidimo stvari.  

Budite usmjereni na izgradnju povjerenja u odnosu, a ne na otkrivanje istine.

Može li se ljubomora kontrolirati?

Ako vidite da ljubomora koju osjećate uništava vaš odnos, ako ste ljubomorni na svaku osobu u partnerovom životu, čak i one koje su bile prije vas ili ako imate teškoća uspostaviti povjerenje prema novim ljudima u vašem životu jer vas je prijašnji partner prevario, možda bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć u rješavanju tog problema. Počnite s tim što ćete sami sebi postaviti nekoliko pitanja. Pitajte sebe zašto se tako osjećate? Koji vas problemi koje vučete iz prošlosti čine tako sumnjičavima i osjetljivima? Jeste li bili prevareni u prošlosti? Jeste li nesigurni i ovisni o partneru? Bojite li se napuštanja jer mislite da nećete moći ili znati kako sami? Mislite li da niste dovoljno vrijedni da bi održali partnerov interes?

Ako ste stalno u strahu da će vas partner prevariti može se dogoditi da napravite toliko tenzije i teškoća u odnosu da zaista netko drugi, tko nudi poštovanje, harmoniju i radost, privuče pažnju partnera. To su stvari koje su važne. Trebate brinuti o tome što dajete u odnos.

Ne zaboravite da je ljubomora često skrivena potreba za kontrolom. Potreba da držimo partnera na kratkom lancu. Razmislite o tome zašto vam je to potrebno? Koje strahove u vama to umiruje? Izaberite poštovanje. Najmoćniji ste kada volite, poštujete i kada svojom osobnošću i trudom gradite odnos. To je puno snažnije nego kontrola. Ne zaboravite da ne možete nikoga natjerati da dođe kući, ali možete učiniti da ŽELI doći kući.

U srži ljubomore nalaze se dvije osnovne stvari:

1. Ono što mislimo o sebi i kako se osjećamo u vezi samih sebe. Ako imamo loše mišljenje o sebi, ako smo nesigurni i ako ne znamo kako zadovoljavati svoje emocionalne potrebe oslanjati ćemo se na druge ljude i trebati će nam njihova pomoć u tome (potreba da nam netko govori da smo važni, lijepi, pametni - jer sami u to ne vjerujemo). Što nam je više pomoći potrebno, više se bojimo izgubiti tu pomoć, izgubiti ljude koji nam pružaju ono što ne znamo kako pružiti sami sebi. Što smo sigurniji u sebe, što imamo bolje mišljenje o sebi to ćemo biti neovisniji o drugim ljudima u pogledu zadovoljavanja tih potreba. Druga važna stvar je naša potreba za kontrolom i posjedovanjem. Ako sasvim iskreno sebe zapitamo mislimo li zaista da je moguće kontrolirati drugog čovjeka kako nas ne bi prevario ili slagao znati ćemo da je odgovor: naravno da ne. Nikoga ne možemo spriječiti da nas zamijeni, ostavi ili prevari. Zaista je važno uvijek iznova sebe podsjetiti na razliku između onoga što možemo kontrolirati i onoga što ne možemo. Tu je potrebno uložiti puno truda. Temelj tog truda je razmišljanje o sebi i svojim nesigurnostima i strahovima. Što više prihvaćamo sebe, to manje imamo potrebu kontrolirati druge. Naučiti kako prihvaćati druge, znati da ih ne možemo kontrolirati ili prisiljavati na nešto, pustiti ih da budu ono što žele ili moraju biti, vjerojatno je jedan od najvažnijih životnih projekata. To je nešto čemu treba uvijek iznova težiti jer je jedini način da postignemo unutarnji mir – shvatiti kako ne možemo kontrolirati druge, ali možemo sebe. Na primjer: sasvim sigurno nećete moći natjerati muža da dođe kući, ali ćete prihvaćanjem i njegovanjem sebe i njega te odnosa u kojem jeste vrlo vjerojatno postići to da on želi doći kući.
2. Ono što mislimo o drugima. Ako mislimo da je svijet pun varalica i da se ljudima ne treba vjerovati sigurno je da ćemo nastupati s nepovjerenjem i tražiti znakove koji upućuju na to da nas druga osoba vara ili nam nešto skriva. Vrlo često, ako smo imali loša iskustva u prošlosti (npr. partner nas je prevario) postajemo oprezni i nepovjerljivi i prema novim ljudima u našem životu. I opet, nepovjerenje prema drugim ljudima zapravo govori o tome kako se osjećamo prema samima sebi.

Što ljudi obično čine kada su usamljeni?

Najčešći odgovori na ovo pitanje mogu se grupirati u nekoliko kategorija:

1. Tugovanje i pasivnost (plačem, spavam, gledam TV, pijem, koristim droge, jedem, ne radim ništa)
2. Aktivna usamljenost (čitam, radim, pišem, slušam glazbu, vježbam, bavim se nekim hobijem)
3. Trošenje novca, poboljšanje izgleda (kupujem odjeću, kozmetiku)
4. Sami sebi nastoje olakšati razmišljanjem: "Imala sam prijatelje", "Neće to trajati zauvijek"
5. Poziv prijatelju, pomaganje nekome kome je pomoć potrebna, priključenje nekoj grupi koja se bavi određenim aktivnostima i sl.

Prva kategorija je uobičajena za usamljene ljude i vrlo često samo produbljuje usamljenost. Ostale kategorije su uobičajene metode samopomoći koje su najčešće dobre i pomažu. Oko 50 % ljudi kaže da čitaju, slušaju glazbu ili nazovu prijatelja kada su usamljeni.

Kako neverbalnim znakovima poboljšati odnos?

• Ton glasa prilagodite onome što govorite, kao što muzičar ugađa svoj instrument.
• Trenutačno reagirajte na signale koje vam šalju drugi ljudi. Ako Vam nije jasno što se događa - pitajte. Bolje je uskladiti se s osjećajima koje nam komunicira druga osoba, nego ostati koncentriran na ono što mi želimo reći.
• Reagirajte na nježnost drugih ljudi. Mnogi ljudi imaju teškoća s dodirom ili zagrljajem. Ionako vjerojatno imate veće potrebe za zagrljajem nego što imate priliku biti zagrljeni. Prema tome nemojte se opirati, prepustite se.
• Pohvalite i zahvalite kada vidite da Vas druga osoba s pažnjom sluša i reagira neverbalnim znakovima na vas. To će učiniti komunikaciju još ugodnijom za oboje.
• Koristite kontakt očima.
• Kad razgovarate s nekim koga volite, uhvatite tu osobu za ruke svojim rukama. To će poslati poruku da je cilj toga što govorite povećanje bliskosti, a ne rušenje mostova. I pomoći će da druga osoba čuje ono što joj želite reći, umjesto da se osjeti napadnutom i da se brani.
• Primjećujte kakav efekt Vaš način komunikacije ima na drugu osobu. Čini li vam se da joj se baterije pune ili prazne? S vježbom, vaš će se radar izoštriti i brzo ćete znati kakav učinak izazivate kod drugih.

Dodirnite bliske ljude, podragajte ih ili zagrlite i bez ikakvog osobitog povoda. 

Što svaki kvalitetan odnos uključuje?

1. Ponajprije dobar odnos sa samim sobom – ne samozavaravati se, mijenjati se, razvijati, biti bolji
2. Slušanje s razumijevanjem
3. Otvorenu i iskrenu komunikaciju, a ne "igre i igrice".
4. Razumna očekivanja ili zahtjeve, ne biti skloni kritici i neodobravanju.
5. Brigu za drugu osobu i za izgradnju odnosa, aktivnu uključenost u odnos.
6. Neumorni trud i onda kad imamo probleme u odnosu.

Nije lako graditi odnose. Svi idemo u školu i uče nas kako čitati i pisati, kako zbrajati i oduzimati, ali nitko nas ne uči kako razumjeti i komunicirati svoje osjećaje. Kako biti u odnosu, što očekivati i kako se ponašati. Nitko nas ne uči kako izabrati dobrog partnera. Kako biti dobar suprug/supruga. I nitko nas ne uči što učiniti kada stvari krenu naopako. Ako dobro razmislite shvatiti ćete da nas nitko nikada nije zapravo niti naučio što je to "naopako", a što nije.

Stres

1. USPORITE U RITMU ŽIVOTA (Richard Carlson i Joseph Bailey)

Kako stvoriti spokojniji i jednostavniji život

Osjećate li da uvijek nekamo žurite, ali nikuda ne stižete? Radite li više, uživate manje? Užurbani korak modernog života može od vas zahtijevati da platite visoku cijenu na planu sreće i zdravlja, ali postoji način da iskočite s vrtuljka…(…) koristeći se jednostavnim vježbama za usporavanje uma i usredotočenje na sadašnji trenutak. Osmislio ih je Richard Carlson, kojeg u Americi i širom svijeta smatraju jednim od najvećih eksperata za sreću i smanjenje stresa. Autor je jedne od najprodavanijih knjiga svih vremena - Ne mari za male stvari i ostat će male stvari. Suautor, Joseph Bailey, u vrijeme pisanja knjige bio je predsjednik Instituta za mentalno zdravlje u Minneapolisu.

Iz Sadržaja

Usporite korak prema sadašnjem trenutku

Upravljanje vlastitim razmišljanjem

Vraćanje trenutku

Stres i unutarnje mentalno zdravlje

Prisutnost u odnosima

Spokojno roditeljstvo

Pametniji rad

Uživajte u životu

Isječak

„Sve dok nisam nešto naučio o pristupu psihologiji koju ćemo opisati u ovoj knjizi (Psihologiji uma!), živio sam kao zamorac na kotaču što se bijesno okreće, žureći bez ikakva cilja, ali neprestano vjerujući kako tek što nije stigao na odredište. Pojavili su se mnogi simptomi vezani uz stres – napetost, glavobolje, želučani problemi, kronična zabrinutost, nesanica. Vjerovao sam kao je to normalno. (…)

Naučio sam kako u budućnosti ne postoji ništa čemu bi vrijedilo žuriti i što bi mi moglo pružiti nešto više od onoga što mi pruža ovaj  dragocjeni trenutak u kojemu se vi i ja uvijek nalazimo. Shvatio sam kako se moj um najčešće nalazi negdje drugdje – u žaljenju za prošlošću ili u brizi za budućnost, bilo gdje samo ne ovdje i sada. (…)

Kad sam usporio korake život mi se počeo mijenjati. (…) Umjesto da neprestano odgađam život, čekajući da sve obavim kako bih mogao uživati, počeo sam uživati u samom procesu življenja. Umjesto da mi pažnja istodobno bude rasuta na desetak poslova, bio sam se u stanju duboko, iako bez ikakva napora, usredotočiti na ono što je bilo preda mnom – na posao, prijatelja, rad u kući, knjigu, pripravu objeda, razgovor. Zato je moj svijet ponovno počeo oživljavati.“

2. OPUSTITE SE, MOŽDA VAM JE TO ZADNJE (Loretta LaRoche)

. Kako snagom humora prevladati stres u životu i radu

. Lijek za tjeskobu i recept za smijeh

Kao savjetnica za upravljanje stresom, predavačica, voditeljica tv-emisija i spisateljica, ova američka autorica već više od trideset godina pomaže ljudima da u nevolji uz pomoć humora otkriju - blagoslov. Objašnjava svojim klijentima (pojedincima i korporacijama) kako upotrijebiti humor za detoksifikaciju i uklanjanje stresa iz odnosa i načina na koji doživljavaju svoj posao, život i svoje mjesto u svemiru. A jedan od najvećih darova koje si čovjek može pokloniti, kako kaže, jest – priznati sam sebi da nisi središte svemira. I shvatiti da većinu stresa izaziva način na koji tumačimo, označavamo i prosuđujemo svoj svijet. Stvari mogu biti dobre, loše, bolne ili ugodne ovisno o nutarnjim kriterijima.

IZ SADRŽAJA

Uvod: tri novčanice od jednog dolara

Potreba da sve činimo savršeno

Strašnoziranje i katastrofiranje

Ako ne morate patiti nemojte to ni uvježbavati

Nemojte „trebati“

Brigobradavice

Riješite se prtljage

Globaliziranje

Ubojice odnosa: igra krivnje i direktori svemira

Kako spriječiti ukrućivanje stava

ISJEČAK

„Ovom knjigom želim pomoći da otkrijete kako stres – ona stvar koja vam stvara toliko problema – može biti i izvor beskrajnog humora i užitka. Da, zaista možete iskoristiti stres kao priliku za rast, jačanje otpornosti i humor. Rečenica „Stres je desert pročitan unatrag (engl. stressed = pod stresom; ako se pročita unatrag: desserts = deserti) uči kako humorom možete preoblikovati stresnu situaciju – to jest kako da o njoj razmišljate na drugačiji način. Nova perspektiva omogućuje vam da naučite vidjeti humor i onda kad je život težak.

Moje vjerovanje u moć humora i radosnog življenja koji smanjuju stres ne temelji se samo na idejama starim stotinama godina nego i na najnovijim znanstvenim istraživanjima. Posljednjih godina istraživači su dokazali da smijeh pozitivno utječe na tijelo na nekoliko načina: temperatura tijela raste i toplije vam je; bilo i krvni tlak se smanjuju; dok se smijete, mišići se napinju, a zatim opuštaju; disanje postaje dublje; razina kisika se podiže, što pogoduje kardiovaskularnom sustavu, podiže energiju i smanjuje napetost. Smijeh također jača vaš imunološki sustav (…)

Moramo usvajati filozofiju radosnog življenja svaki dan. To je najbolji ublaživač stresa za koji znam. Mnogi ljudi raspoređuju užitak u pretince, ostavljajući ga za vikende, rođendane ili praznike. Vjerujem da život trebate živjeti kao da vam je ostalo još samo nekoliko minuta. (…)

Naknadna patnja obično uključuje globalno cendranje. Da biste profitirali, morate podijeliti jad s drugima. Milijuni ljudi cendraju zajedno. Kad bismo energiju koju trošimo, kad se osjećamo loše, bolje usmjerili, riješili bismo sve probleme. (…)

-       Vi vjerojatno već do najsitnijih pojedinosti znate zašto vaš život ne funkcionira. Ali, moramo sami sebe izazvati da se odmaknemo od sigurnih i poznatih svjetova svojih problema i razviti vještine koje će nam pomoći da probleme shvatimo kao prilike – drugim riječima da vidimo blagoslov u nevolji. (…)

-       Živite kao da vam je čaša puna…

-       Dobro se iskoristite…

-       Upotrijebite parodiju samog/same sebe da se prisjetite kako smiješni možete biti, naročito kad se uozbiljite u situacijama koje nisu životno nužne za vaš sljedeći udah…

-       Posljednje, ali ne i najmanje važno - sprijateljite se sa svojom smrtnošću. Nećemo se odavde izvući živi!“

3. OSLUŠKUJUĆI TIŠINU (Anne D. LeClaire)

. Moć šutnje u osobnoj preobrazbi

Prije dvadesetak godina, autorica je odlučila ponedjeljkom šutjeti, ne sluteći da je otpočela proces koji će joj posve promijeniti život. Povremeni boravci u tišini ubrzo su joj postali redovitom mjesečnom praksom, a odmak od stresa i ubrzanog tempa života usmjerio ju je prema bogatstvu unutarnjeg svijeta. Tišina joj je otkrila skrovito mjesto kakvo postoji u svakome od nas, i ono je postalo temeljem njezina osobnog rasta i razvoja. I vama tišina može pomoći u tome, kao i u umanjivanju negativnih emocija i svakodnevnih problema.

Knjiga otkriva tajne neverbalne komunikacije i ukazuje na „bolesti“ modernog doba, među njima i na nesposobnost istinskog slušanja – sebe samoga, ljudi oko sebe, prirode. Posljedica – sudjelovanje u površnim i besmislenim razgovorima koji postaju svrha sami sebi uz istodobno gubljenje kontakta s dubljim, inspirativnim i poticajnijim svijetom unutar nas samih.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: Ulazak

Gavke

Snježni dan

Kompost

Kamenje na obali

DRUGI DIO: Njegovanje podloga

Vretence

Groblje

Pčele

Ptičji pjev

TREĆI DIO: Prihranjivanje

Paukova mreža

Spiralna školjka

Slana močvara

ČETVRTI DIO: Berba

Samotni hrast

List lopoča

Obala u rujnu

PETI DIO: Sjetva

Most

ISJEČAK

„'Što smo tiši', rekao je Ram Das, 'to više čujemo'.

Možda je upravo to razlog zbog kojega izbjegavamo tišinu, zbog kojega zrak ispunjavamo besmislenim brbljanjem, glazbom, radijskim emisijama i kojekakvim mentalnim zanimacijama. Možda se na određenoj razini plašimo onoga što ćemo u tišini čuti.

(…)

Da bismo slijedili unutarnju mudrost, najprije je moramo poznavati. Da bismo je spoznali, moramo je čuti; da bismo je čuli moramo biti tihi.

(…)

Sve je bilo divno i krasno dok je tišina raspirivala kreativnost i krijepila me, dok me je usporavala i činila pozornijom za svijet oko mene, ali sada kad me je učinila svjesnijom unutarnjeg svijeta, osjećala sam se zaskočenom, kao da sam se spotaknula na nisko grmlje i šipražje zapuštenog prostora. Pomislila sam kako nije ni čudo da izbjegavamo samoću i tišinu dok su neriješena obiteljska pitanja stezala moje srce. Nije ni čudo da svoje dan ispunjavamo aktivnostima te svim mogućim oblicima buke ili da ovisnosti posvuda u našoj kulturi pružaju način odvajanja od samoga sebe. Poput one pjesme grupe U2 koja govori o silno brzom trčanju prema nepomičnosti. Tko pri zdravoj pameti želi sjediti u tišini i promatrati ono u unutarnjem svijetu? Tko se želi suočiti s nezadovoljstvom? Ili s otuđenošću obitelji? Tko se želi suočiti sa smrtnošću? Tko se želi baviti bilo čime od toga?

(…)

Intuitivno slušati. Čuti ono što nije rečeno. Takvo slušanje je dar. To je slušanje sa srcem. Za takvo slušanje sposobni su najvještiji i najsuosjećajniji psihoterapeuti. I dobri roditelji.

(…)

Kad uistinu utihnemo – iznutra i izvana – odustajemo od potrebe ega da bude u pravu. To j katkad teško. Mnogi od nas naučili su da biti okrivljen znači biti posramljen, biti manje, biti osuđen i biti manjkavim. Strahujemo da nećemo biti voljeni ili prihvaćeni.

(…)

U domu mojeg djetinjstva moji roditelji nisu vikali. Njihov je bijes bio prerušen u šutnju kažnjavanja, koja se ostvaruje stisnutih usana i hladnog pogleda, koja potiče krivnju i ostavlja vas u nagađanju o tome u čemu ste pogriješili. Ta je šutnja zastrašivala i odvajala više od bilo kojih riječi koje bi mogle biti izgovorene. Ali ugušena emocija ne nestaje, preobražava se."

4. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)

. Umijeće davanja i primanja

. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu

Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.

Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“

U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.

IZ SADRŽAJA

Igra paradoksa

Postavljanje granica

Bolje, a ne veće

Što i kada dajemo

Širom otvorenih očiju

Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja

Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom

Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?

Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete

ISJEČAK

„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.

Skrivanje iza žrtvovanja

Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.

U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.

(…)

Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'

(…)

Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“

5. ZABLUDA O STRESU (Andrew Bernstein)

. Stres je stvaran, ali pogrešno se tumačilo ono što ga uzrokuje kao i način kako ga se riješiti, sve do sada; Odakle stres uistinu dolazi te kako živjeti sretnije i zdravije

Općepoznata je tvrdnja kako vrijeme liječi sve rane, no vjerojatno i u vašem životu postoje problemi koji su se zadržali unatoč protoku vremena. Međutim, kad prođe dovoljno vremena do nas dopiru nove informacije koje mijenjaju naše gledište. Dakle, zapravo nas liječi spoznaja, a ne vrijeme.

Metodom ActivInsighta autor dinamiku spoznaje sažima u jednostavan proces kojim se možete poslužiti da biste sami svjesno provocirali promjenu vlastitog razmišljanja kad god ste ljutiti, uzrujani ili pod stresom. Kako promijeniti vlastito razmišljanje razmotrimo na primjeru nekoliko dubokih uvjerenja ljudi. Primjerice: „ljudi ne bi trebali ratovati“, „djeca ne bi trebala lagati“, „supružnici bi jedno drugom trebali biti vjerni“. Struktura tog idealiziranog „trebalo bi“ čvrsto je utkana u naš vrijednosni sustav i moral. Tako su nas naučili gledati na svijet. Nije to ni ispravno ni pogrešno, ni dobro niti loše. To je jednostavno tako. Ali, ako vas zanima život bez stresa morate osporavati tu strukturu.

Dok budete radili na ActivInsightu malo-pomalo vaš će se um povezati sa činjeničnom stvarnošću. Protučinjenično „trebalo bi“ počet će se raspadati, a vi ćete doći do jednostavne istine da je ono što „bi sada trebalo biti“ upravo ono što se događa – „trebalo bi ustvari već jest“, a dokaz za to je čitava povijest života na Zemlji koja nas je dovela do ovoga trenutka. To će vam se u početku činiti neshvatljivim, jer je vaš mozak naviknut pribjegavanju protučinjeničnom „trebalo bi biti“. (…) Kako biste prevladali vlastito odbijanje, morate shvatiti da prepoznavanjem istine da se „ono što bi trebalo biti“ ustvari „već događa“ ne želite situaciju ostaviti onakvom kakva jest. Ne tvrdite da bi ljudi trebali voditi ratove i ne želite supružnika koji će vas varati.

ActiveInsight ne propisuje. On opisuje. Spoznajete stvarnost onakvom kakva jest jer ćete tako pokrenuti promjenu, ali otvorenih očiju, smireni umjesto da budete puni gnjeva i poricanja.

IZ SADRŽAJA

Razotkrivanje zablude

Moć spoznaje

Nastanak stresa

Zabluda o prometnim gužvama

Zabluda o srdžbi

Zabluda o razrješavanju sukoba

Zabluda o uspjehu

Zabluda o financijskoj sigurnosti

Zabluda o neizvjesnosti

Zabluda o slomljenom srcu

Zabluda o preranoj smrti

ISJEČAK

„Mnogi čitav svoj život ne uspijevaju razumjeti vezu između misli i emocija te ne shvaćaju da se izvor svih emocija (pozitivnih i negativnih) nalazi unutar nas samih. Ništa vas ne može učiniti frustriranim. Ništa vas ne može učiniti srditim. Gledajući tako, ništa vas ne može učiniti niti sretnim. Sve emocije proizlaze iz vašega vlastitog emocionalnog tumačenja.

(…)

Ne možete odlučiti drukčije razmišljati. Ono što pak možete učiniti je pobliže razmotriti svoje misli. Kad istražite uvjerenje iz kojeg proizlazi stres i shvatite da je ono što ste smatrali točnim zapravo krivo to uvjerenje zamire. To zapravo znači da se vi ne držite uvjerenja iz kojih proizlazi stres. Ona se drže vas. A svoj stisak popuštaju kad vi uvidite da nisu točna. Stvarna psihološka transformacija ne događa se zbog snage volje, motivacije, iskrenosti ili želje. Ona se događa kad naučite razlikovati točno od pogrešnog uz pomoć stvarnog svijeta kao dokaza. Što češće to budete činili to ćete iz svog razmišljanja, i iz svog života, ukloniti više uvjerenja iz kojih proizlazi stres.

(…)

Strah

1. OSJETI STRAH, A IPAK TO UČINI (Susan Jeffers)

Strah, neodlučnost, nemoć, životni smisao, odlučivanje, ljubavni odnosi…

Čega god se plašili, ovaj svjetski bestseler – prodan u više od milijun primjeraka - pružit će vam uvid i oruđa koja će znatno poboljšati vašu sposobnost da se nosite sa bilo kojom situacijom. Autorica vas s razumijevanjem i humorom nadahnjuje mnogim dinamičnim tehnikama i dubokoumnim zamislima koje su milijunima ljudi diljem svijeta pomogle da ovladaju vlastitim strahovima i napreduju u životu.

Ovaj poticajan suvremeni klasik sadržava ključ pretvaranja gnjeva u ljubav, neodlučnosti u djelovanje – i stvaranja života koji ima smisla. Trik je u tome da se strah osjeti, a ipak (to) nešto učini.

Iz Sadržaja

Čega se bojite… i zašto?

Od boli ususret moći

Željeli ga ili ne…vaš je

Budite Pollyanna

Kad „oni“ ne žele da rasteš

Kako donijeti odluku kojom ne možete izgubiti

Samo kimnite i recite „Da“

Izabirući ljubav i povjerenje

Popunjavajući unutarnju prazninu

Vremena je napretek

Isječak

„Koji je vaš? Strah od javnog nastupa, vlastite afirmacije, donošenja odluka, intimnosti, promjene radnog mjesta, samoće, starenja, vožnje, gubitka voljene osobe, prekidanja veze? Je li jedan od navedenih? Svi? Možda biste mogli i dodati pokoji ovoj listi. Nije važno…niste jedini. Čini se da je strah epidemija u našem društvu. Bojimo se započinjanja, bojimo se kraja. Bojimo se promjena, bojimo se ’ustajalosti’. Bojimo se uspjeha, bojimo se neuspjeha. Bojimo se življenja, bojimo se smrti. Bez obzira na vrstu straha, ova knjiga dat će vam uvid i oruđe da uvelike poboljšate sposobnost kontrole nad bilo kojom situacijom. Iz mjesta boli, nepomičnosti i depresije (osjećaja koji često prate strah) krenut ćete prema mjestu moći, snage i uzbuđenja.“

2. LJUBAV JE ŽIVOT BEZ STRAHA (Gerald Jampolsky)

Iscjeljenje se događa kad se usredotočimo na mijenjanje vlastitih stavova umjesto da nastojimo mijenjati stavove drugih ljudi

– osobna preobrazba, iscjeljivanje, ljubav, strah –

I nakon četvrt stoljeća, ovo je jedna od najčitanijih i najomiljenijih knjiga o osobnoj preobrazbi koja je milijunima čitatelja, na tridesetak jezika, poslužila kao vodič prema samoiscijeljenju. Koristan mali vodič sastoji se od dvanaest pomno razrađenih vježbi osmišljenih da nam pomognu otpustiti prošlost i usmjeriti se na sadašnjost, na sigurnoj putanji prema budućnosti. Psihijatar i jedan od utemeljitelja Međunarodnog centra za iscjeljivanje pravilnim životnim stavovima, naglašava da su jedine prepreke životu za kakvim žudimo - ograničenja koja nam postavlja vlastiti um. Većina ljudi živi svoj život s uvjerenjem da našu sreću/nesreću velikim dijelom određuju događaji u našoj okolini te reakcije drugih ljudi. Ili, pak, dobra odnosno loša „sudbina“, za koju nemamo veliku odgovornost.  Zaboravljamo, međutim, ukazuje autor, svoj um poučiti da promijeni način poimanja svijeta i svega oko nas. A i to da je duševni mir povezan s našom nutrinom te da svijet smireno doživljavamo kad nam je um smiren. Razotkrivanje svoga pravog ja, srž kojega je ljubav, povezano je s otpuštanjem ograničenih misli koje nas sputavaju.

Iz Sadržaja

Što je potrebno za osobnu preobrazbu

Sve što dajem, dajem sebi

Opraštanje je ključ sreće

Čvrsto sam odlučio na sve gledati drugačije

Ja nisam žrtva svijeta koji me okružuje

Prošlost je svršena, ne može me dodirnuti

Umjesto ovoga mogu vidjeti mir

Mogu se odlučiti za promjenu misli koje mi donose bol…

Isječak

 „Naš je um zapravo i redatelj i producent i scenarist i urednik, on bira glumce, on je kino-operater, gledateljstvo, kritičar. Budući da je bezgraničan, može u svako doba promijeniti film i sve što je u vezi s njim. Naš um ima moć donošenja svih odluka.“ (…) Duševni mir ne nastaje iz želje da mijenjamo druge već jednostavno kroz prihvaćanje ljudi takvih kakvi jesu. Istinsko je prihvaćanje uvijek bez ikakvih zahtjeva i očekivanja. (…) Iscjeljenje se događa kad se usredotočimo na mijenjanje vlastitih stavova, umjesto da nastojimo mijenjati stavove drugih ljudi. (…) Kad se osjećamo nevoljenima i potištenima te praznima nije pravo rješenje pronaći nekoga tko će nam pružiti ljubav. Tada će nam pomoći da volimo nekoga drugoga potpuno i bez ikakvih očekivanja. Ta je ljubav istodobno dana i nama samima.“

3. OKONČAJ BORBU I ZAPLEŠI SA ŽIVOTOM (Susan Jeffers)

Od autorice bestselera ’Osjeti strah, a ipak to učini’ dolazi knjiga nadahnjujućih savjeta koji će vas podučiti smirenosti, tome kako vladati sobom i biti ushićen životom unatoč onome što se zbiva oko vas. Ona je dokaz da se ne morate predati strahu, tjeskobi, ljutnji, nestrpljenju i lebdećem osjećaju opasnosti koji vas povlače ’dolje’. Umjesto toga, možete prigrliti pouzdanje, harmoniju, obilje, ljubav i radost, zahvalnost.

Iz Sadržaja

Ništa nije tako loše kao što se čini

Siđite s ljestava koje vode prema duševnoj boli

Odbacite tešku prtljagu

Vjerujte budućnosti

Osjećajte se sigurno u opasnom svijetu

Gledajte pažljivo

Gledajte duboko

Uočite obilje

Pronađite vlastito mjesto moći

Zaplešite ples života

Isječak

„Kad su staricu upitali zašto je uvijek vesela odgovorila je: „Nosim ovaj svijet samo kao komotnu odjeću“ (nepoznati autor) …Da, tako bismo svi mi trebali nositi ovaj život. Većina nas ipak ga nosi poput steznika – čvrstog, krutog, neudobnog i sputavajućeg. O kako žudimo za time da skinemo taj steznik i udišemo duboko i slobodno! O kako žudimo da se oslobodimo stvari koje nas drže uronjenima u borbu umjesto da letimo iznad oblaka! Nositi svijet poput komotne odjeće znači prepustiti se i presjeći uže koje nas drži zarobljenima, ne držati se tako grčevito onoga „kako bi trebalo biti“, vjerovati da je sve u redu, da se život odvija savršeno, prepoznati mogućnost za ljubav i rast, koja postoji u svim iskustvima, bilo dobrim ili lošim, shvatiti da se s plimom i osekom života može suočiti i s mjesta sklada, a ne samo borbe." 

Starenje

1. PRERANO STARI, PREKASNO MUDRI (GORDON LIVINGSTON)

Trideset istina koje su vam sada potrebne

(Nema ničega besmislenijeg, a tako uobičajenog, nego raditi istu stvar, a očekivati drugačije rezultate; Mentalno zdravlje podrazumijeva slobodu izbora; Ono smo što radimo…)

Svakom čovjeku koji ima osjećaj da mu vrijeme izmiče, a još nije postao osobom kakva je želio (želi) biti, ova knjiga pruža utjehu, vodstvo i nadu. Psihijatar koji je trideset godina slušao najintimnije tajne i nevolje drugih ljudi napisao je rječitu, dojmljivu knjigu dubokih uvida o onome što nam je svima zajedničko - sa čime se svatko od nas bori pokušavajući što bolje iskoristiti vrijeme na raspolaganju.

Na temelju osobnog iskustva u životu koji ga nije štedio - kao roditelj dvaput je doživio težak gubitak – Livingston je izvukao trideset temeljnih istina te tvrdi kako možda ne možemo pobjeći od toga tko jesmo, ali smo ipak u stanju suočiti se s gubitkom, nesrećom i tugom te ih preživjeti.

Iz Sadržaja

Ako se karta razlikuje od terena – pogrešna je karta

Mi smo ono što radimo

Za većinu trauma iz djetinjstva nastupila je zastara

Odnosom upravlja osoba kojoj je manje stalo

Osjećaji se ravnaju prema ponašanju

Savršenstvo je neprijatelj dobrote

Dva su najvažnija životna pitanja „Zašto?“ i „Zašto ne?“. Riječ je o tome koje kada treba postaviti

Najbolje su nam osobine ujedno i najveće slabosti

Neuzvraćena je ljubav bolna, ne i romantična

Nema ničega besmislenijeg, a tako uobičajenog, nego raditi istu stvar, a očekivati drugačije rezultate

Nije preporučljivo lagati samome sebi

Nitko ne voli kada mu se govori što da napravi

Plašimo se pogrešnih stvari

Roditelji samo djelomično mogu utjecati na ponašanje djece, ali ga mogu pokvariti

Mentalno zdravlje podrazumijeva slobodu izbora

Isječak

„Mi nismo ono što mislimo, što kažemo ili kako se osjećamo. Mi smo ono što radimo. Prosuđujemo li druge, moramo obratiti pozornost na njihovo ponašanje, a ne na ono što obećavaju. Tim jednostavnim pravilom možemo spriječiti veliki dio patnje i nesporazuma koji se javljaju u međuljudskim odnosima.“

2. JESENJI VALCER – ŠETNJA SUNČANOM STRANOM STARENJA (Mirjana Krizmanić)

Psihologinja Krizmanić u ovoj knjizi upućuje ljude starije životne dobi kako da zadovoljno nose svoje godine i svome životu daju smisao te da neovisno o godinama žive punim plućima, s veseljem i zadovoljstvom. Autorica to ne naziva ni uspješnim ni aktivnim ni pozitivnim starenjem, već smislenim životom koji jednostavno teče svojim tijekom, crpeći kapljice sreće iz svakog trenutka – onog provedenog s djecom, unucima, partnerima, prijateljima, iz vremena provedenog na poslu, na putovanjima, tečajevima stranih jezika, u šetnji... Upućujući na izvore životnih zadovoljstava i veselja, otkriva zašto je i u starosti vrijedno i dalje iznova otkrivati svijet i ljude, kao i na koji način u ovoj životnoj dobi možemo ubirati plodove svega što smo tijekom života sijali i njegovali. Zahvaljujući tome kvalitetno ćemo proživjeti to novo životno razdoblje.

Knjiga „Jesenji valcer“ je namijenjena i čitateljima srednje životne dobi kako bi im pomogla da se što bolje pripreme na dio života koji dolazi, ali i mladima kojima će pomoći da grade i njeguju kvalitetne odnose sa svojim roditeljima, bakama, djedovima, starijim susjedima, prijateljima, znancima, slučajnim prolaznicima…

Iz Sadržaja

Kako se pripremamo na starenje

Stereotipi i predrasude o starenju

Kada zapravo počinjemo starjeti

Kako nastaju individualne razlike u brzini psihološkog starenja

Psihološko starenje u pedesetim godinama

Psihološko starenje u šezdesetim godinama

Psihološko starenje u sedamdesetim godinama

Psihološko starenje u osamdesetim i svim daljnjim godinama života

Mogući izvori zadovoljstva, radosti i sreće u starosti

Ljubav u poodmaklim godinama

Samoća i osamljenost

Svjesnost o vlastitoj smrtnosti

Isječak

„Zanimljiva je činjenica da su stariji ljudi, iako su prema postojećim predrasudama svi isti, međusobno različitiji nego ljudi u bilo kojem drugom životnom razdoblju. Oni se međusobno razlikuju gotovo po svemu, ne samo po svom zdravstvenom stanju nego i po znanju i po iskustvima koja su stekli, kao i prema onome što su učinili s tim znanjima i iskustvima, gubicima i radostima koje su tijekom života doživjeli. Mi svi, svatko od nas zasebno, moramo u poodmakloj životnoj dobi ponovno osmisliti, otkriti ili za sebe stvoriti prostor u kojem ćemo se i dalje razvijati, učiti, uživati u životu i dijeliti s drugima sve što smo tijekom života naučili i spoznali. Svim stereotipima i predrasudama unatoč!“

3. STRAST ZA ŽIVOTOM  (Anne Brennan, Janice Brewi)

Doživotan psihološki i duhovni razvoj

S naglaskom na životnim pričama poznatih, ali i manje poznatih ljudi, ova knjiga isprepliće nadahnuće i motivaciju za otkrivanje te oslobađanje neprestanoga osobnog rasta. Budući da svako desetljeće donosi nove spoznaje, autorice tvrde i dokazuju kako je najveća životna ostvarenja moguće ostvariti u drugoj polovici života. Priče su u velikoj mjeri nadahnute radom Carla Gustava Junga koji je svojim pacijentima u drugoj polovici života govorio: „Živite kao da su pred vama još stoljeća jer će samo tako vaš život biti zadovoljavajući“.

Autorice u  knjizi podrobno izlažu svoja prebogata iskustva iz radionica za usmjeravanje osobnog i duhovog razvoja u srednjoj dobi i radionica za razvoj dugovječnosti koje su osmislile i pokrenule u brojnim zemljama svijeta.

Ova knjiga je upozorenje kako su nam potrebni ljudi s iskustvom starenja, ljudi koji cijeloga života nastavljaju razvijati i ostvarivati svoje potencijale, koji prihvaćaju svoju preobrazbu i tako postaju sjajni primjeri bogatstva i skrivene moći dugoga života.

dr. sc. Nebojša Lazić, psihijatar

Iz Sadržaja

Zaokupljenost životom i razvoj duše u dugovječnom životu

Svjesno starenje: poziv višeg jastva

Razvoj u četiri stadija života

Duša je vječno mlada

Jungovo stajalište: spoznaje za dug život

Srce i njegova godišnja doba

Zlato u sjeni

Spoznaj samoga sebe

Jedna priča, jedan život: prošlost, sadašnjost i budućnost

Tajne

Uzmi ljubavna pisma

Vrlina brižnosti – duhovno življenje

Darujte primljeni dar

Isječak

„Pa ipak, istina je: ’Duša je vječno mlada’. U srednjim ili starijim godinama života, razdoblju razvoja duše, čovjekov duša i duh mogu se vinuti visoko kao nikada do tada u djetinjstvu i mladosti i pružiti mu otvorenost, životnu snagu, žudnju za životom, djetinje zadovoljstvo i kreativnost prelijepu za oko. Unatoč tjelesnom slabljenju koje neki ljudi doživljavaju u poodmaklim godinama, sazrijevanje u današnje doba može snažno oživjeti duh koji, napokon slobodan od neurotičnih prisila i sputavajućeg materijalizma, doživljava blaženo jedinstvo sa sobom, drugima i prirodom – prožeto skladom i radošću. (…)

Starenje je prilika za najuzvišenije od svih putovanja, življenje ispunjenog života u svim godišnjim dobima i stadijima života. Starenje je poziv da se čaša života iskapi u svim životnim desetljećima, a u toj će čaši svatko od nas pronaći vlastite, jedinstvene, kreativne sokove i hranu za dušu. Da bismo ostvarili takav razvoj, pozvani smo potpuno sudjelovati u svojem življenju i u svojem umiranju. Pozvani smo potpuno svjesno i predano sudjelovati u svojem svakodnevnom životu, jer to je uvjet za razvoj duše. To je pustolovina koja ujedno zahtijeva i pobuđuje strast za životom. (…)

Zadaća dvadesetog stoljeća jest promicanje razvoja i darova starijih naraštaja te primjena mudrosti koju je naša kultura do sada zanemarivala, poricala i odbacivala. Svi smo mi pozvani stvarati nov obrazac vlastitog starenja. Što više pojedinaca počne stvarati vlastiti obrazac starenja, svatko će od njih sati svoj doprinos važnom zadatku ovoga povijesnog trenutka: novom određenju procesa starenja KAO VJEČNE STRASTI ZA ŽIVOTOM UZ DOŽIVOTAN PSIHOLOŠKI I DUHOVNI RAZVOJ.

4. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)

. Priručnik za obitelj i edukatore

Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“  samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.

Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfereuzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno  je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.

Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.

Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.

Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin

To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.

            Victoria Kindle Hodson, spisateljica

IZ SADRŽAJA

Fizičke vještine učenja

Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti

26 aktivnosti

Križno gibanje

Ležeće osmice

Dvostruko šaranje

Abeceda u osmici

Slon

Ljuljačka

Trbušnjaci križnoga gibanja

Energizator

Misli na X

Energetske vježbe i Produbljivanje stavova

Moždane tipke

Zemaljske tipke

Ravnotežne tipke

Prostorne tipke

Energetsko zijevanje

Misleća kapa

Kvačenja

Aktivnosti izduživanja

Sova

Aktivacija ruke

Pregib stopala

Gravitacijska jedrilica

Brain Gym na poslu i u igri

Primarne vještine čitanja

Primarne vještine razmišljanja

Primarne vještine pisanja

Vještine učenja kod kuće

ISJEČAK

„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma

Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)

Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.

Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.

Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…)

Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“

5. KAKO OČUVATI MOZAK - Osamdeset tri neurobičke vježbe koje će vam pomoći da spriječite gubitak pamćenja te poboljšate mentalnu spremnost

Više vam je od četrdeset? Postajete zaboravni? Teško vam je učiti nove stvari? Pomoći će vam neurobičke vježbe, znanstveno utemeljen program vježbi za mozak koje pomažu da, napose u starijoj dobi, očuvate pamćenje, odnosno pobrinete se za svoju ukupnu mentalnu kondiciju.

Mozak je gladan novih stvari, a osjetila nisu dovoljno korištena! Polazeći od ovih tvrdnji, autor knjige, doktor medicinskih znanosti i profesor na Medicinskom fakultetu u SAD-u ukazuje kako se – reagiranjem na nov način i/ili na nešto novo, izvan svakodnevne rutine - moždana aktivnost povećava u sve većem broju moždanih područja, a to jača sinaptičke poveznice presudne za mentalnu svježinu.

Da bi vježba postala neurobička trebalo bi: uključiti jedno ili više osjetila u novom kontekstu (npr., odjenuti se za posao zatvorenih očiju, počešljati se ili oprati zube rukom kojom to inače ne činite); privući nečim svoju pozornost (npr., slike na radnom stolu ili kalendar okrenuti naopako); rutinsku aktivnost prekinuti na nov i neobičan način (npr., na posao novim putem). Uz poznata osjetila valja uključiti i šesto – emocije.

IZ SADRŽAJA

Neurobik: nova znanost o vježbama mozga

Kako radi mozak

Kako djeluju neurobičke vježbe

Početak i završetak dana

Svakodnevno putovanje na posao

Na poslu

Pri objedu

U slobodno vrijeme

ISJEČAK

„Budući da su rutinski postupci gotovo nesvjesni, izvršavaju se korištenjem minimalnih količina energije mozga – što znači da mozgu osiguravaju vrlo malo vježbanja. Moć korteksa u stvaranju novih asocijacija uvelike je neiskorištena.

(…)

Gimnastička je dvorana za neurobičke vježbe mozga - svakodnevni život. Te vježbe od vas zahtijevaju da učinite dvije jednostavne stvari koje ste zbog svog načina života zanemarivali: da iskusite neočekivano te da tijekom dana tražite pomoć svih svojih osjetila.

(…)

Iz prijedloga za slobodno vrijeme: nova mjesta, nova lica, drukčiji pogled na stvari, budite kreativni, radost slobodne vožnje, izrazite se, improvizirajte, prihvatite se novog hobija…

(…)

Njegujte vrt, njegujte mozak. Zašto? Zato što se u vrtlarenju koristite svim svojim osjetilima: osjećate zemlju, mirišete voćke i biljke, kušate mladice biljaka. Moždane sposobnosti planiranja i snalaženja u prostoru stupaju u akciju kad odlučujete koje ćete biljke i gdje posaditi, kad određujete položaj sunca te koliko vam je vode potrebno.

(…)

Mijenjajući uobičajenu rutinu dolaska kući, Jane je u višu razinu prebacila svoje moždane krugove zadužene za pažnju. Sklopljenih očiju, morala se oslanjati na osjetila dodira, mirisa i sluha te na prostorno pamćenje kako bi učinila nešto što je rijetko kad radila – kretala se kroz stan ne služeći se vidom. U to je uključila i emocionalni osjet stresa zato što nije u stanju vidjeti. Sve su te djelatnosti stvorile nove i različite obrasce neuronske aktivnosti njezina mozga – a neurobičke vježbe upravo tako djeluju.

Sramežljivost

1. POBIJEDITE SRAMEŽLJIVOST, A DJECU CIJEPITE PROTIV NJE (Predrag Zarevski, Maja Mamula)

Asertivno ponašanje započinje asertivnim načinom razmišljanja!

Osim kao knjiga samopomoći sramežljivima, ova je knjiga prvenstveno namijenjena roditeljima koji žele spriječiti razvoj sramežljivosti kod svoje djece i tako im, kako naglašavaju autori, dati dobru startnu poziciju u utrci zvanoj život. Paradoksalno je, kažu oni, da cijepimo djecu zbog vjerojatnosti oboljenja manje od jedan u milijun slučajeva, a najčešće se ništa ne poduzima protiv bolesti koju ima svako drugo dijete.

Namijenjena je i svima onima koji žele imati više od socijalnog života. Osnovni motiv za pisanje knjige autorima je, naime, bila spoznaja koliki ljudi imaju premalo socijalnog života jer ih u tome sprečava sramežljivost.  Knjiga – veoma zgodno ilustrirana - čitatelju može pomoći i da izmjeri vlastitu sramežljivost (zasebni upitnici sramežljivosti za žene i za muškarce!) a i podučava ga kako smanjiti sramežljivost te se osloboditi napetosti uz knjizi priloženi CD za PRM - progresivnu relaksaciju mišića (zatražite ga u biblioteci!). Ona bi vam mogla vratiti poljuljano samopoštovanje u samouvjerenost.

Iz Sadržaja

Sramežljivost i srodni pojmovi

Sramežljivost i popratne pojave

Spolne i dobne razlike u sramežljivosti

Razvoj sramežljivosti

Kako spriječiti razvoj sramežljivosti

Sramežljivost i seksualni život

Izmjerite sramežljivost i asertivnost

Kako smanjiti sramežljivost

Isječak

„Neki roditelji nikad ne saznaju za školske muke svoje sramežljive djece. Naime, dio te djece se u vlastitom domu ne ponaša sramežljivo. Tek kad se nađu u školi, među drugom djecom i učiteljima, počnu se ponašati sramežljivo. Većina učitelja ne upozorava roditelje na problem takve djece. Razlog je jednostavan: ta su djeca vrlo pristojna, tiha, poslušna i jednom riječju – ne zadaju probleme učitelju. Kad utvrđuje gradivo učitelji češće pitaju nesramežljivu djecu, nesramežljive češće biraju za različite igre, javne nastupe i priredbe, da prenesu poruku u drugi razred ili zbornicu i sl. Time sramežljivi učenici ne stječu praksu u tim različitim socijalnim aktivnostima, koje su u biti dobra priprema za buduće, složenije i zahtjevnije socijalne interakcije.“

(…)

„Vratimo se sada središnjem motivu za upletanje pasa u temu borbe sa sramežljivošću. Psi nisu sramežljivi pa vrlo brzo uspostavljaju socijalne kontakte s drugim psima. Htjeli to ili ne, tada i sramežljivi vlasnici tih pasa u jednoj ležernoj situaciji uspostavljaju međusobni kontakt. Tema za razgovor o psima nikad ne nedostaje, a i situacija je vrlo spontana. Sve se događa na „neutralnom terenu“ neke livade ili parka, nitko ne može biti osumnjičen za nabacivanje i nema baš nikakvog razloga da se bilo tko osjeća neugodno ili da ga je sram.

I da ovo potkrijepimo, navest ćemo dvije anegdotske crtice. Jedan je mladić htio uspostaviti kontakt sa šarmantnom vlasnicom irske seterice, ali nije znao kako. Onda je revno počeo izvoditi psa svog prijatelja u park gdje je izlazila navedena dama – danas imaju dvoje djece (i zajedničkog psa!). A jedan je djed, nakon što je počeo šetati psa kojeg je nabavio unuk za sebe, uz uzdah žaljenja za mladošću rekao unuku: Zašto nisi ranije nabavio psa. Toliko lijepih žena ovih dana razgovara sa mnom…!“

Smrt – suočavanje

1. POSLJEDNJE PREDAVANJE (Randy Pausch, profesor, Carnegie Mellon, s Jeffreyjem Zaslowom)

„Ispod krinke akademskog predavanja pokušao sam samog sebe strpati u bocu koja će jednog dana isplivati na plažu naše djece. Da sam glazbenik, napisao bih za njih skladbu. No, ja sam predavač i zato sam održao predavanje. Govorio sam o radosti života, o tome koliko sam ga ja cijenio, iako za sobom ostavljam tako malo, govorio sam o poštenju, časti, zahvalnosti i drugim stvarima koje držim vrijednima… „

Randy

Nakon što je saznao da je zloćudna bolest od koje boluje u završnoj fazi, Randy Pausch “, profesor informatičkih znanosti, održao je pred svojim studentima i akademicima na Sveučilištu Carnegie Mellon završno predavanje koje je namijenio svojoj djeci i koje je postalo jedno od najposjećenijih mjesta na internetu te u formi knjige svjetski bestseler. Dirljiva je to priča o životu i sreći, o ostvarenim i neostvarenim snovima. Snažni i moćni su bili svi savjeti o životu  koje je pritom podijelio – imajući ponajprije na umu svoju djecu (ispričaj se kad pogriješiš, misli na druge, ako naiđeš na zid ispred sebe, znaj da on dijeli one koji stvarno nešto žele od onih kojima to nije tako važno, pokaži zahvalnost, ne tuži se, budi uporan u radu, pronađi ono najbolje u svakoj osobi), ali najduže će  i najglasnije  bez sumnje odjekivati onaj neizgovoreni, ali ipak isporučeni savjet - svima onima koji su ga tada ili poslije saslušali - naučite se živjeti sa smrtnošću, hrabro se s njom suočite ako se ispriječi životu. On je izgubio bitku s bolešću, ali je njegovo „životno predavanje“ dirnulo milijune ljudi i zacijelo snažno promijenilo njihov život i njihov odnos prema životu i smrti.

Iz Sadržaja

Posljednje predavanje

Pravo ostvarenje dječačkih snova

Pustolovine…i naučene lekcije

Omogućiti ostvarenje tuđih snova

O tome kako valja živjeti svoj život

Isječak

„Imam jedan tehnički problem. Iako se uglavnom mogu pohvaliti izvrsnom fizičkom kondicijom, ja imam deset tumora na jetri i ostaje mi tek nekoliko mjeseci života. Otac sam troje djece i oženjen ženom svojih snova. Mogao bih osjećati sućut prema samome sebi, ali mislim da to ne bi ni meni ni njima donijelo nikakva dobra.

Kako ću, dakle, utrošiti ovo ograničeno vrijeme?

Očito je da bih ga trebao provesti sa svojom obitelji i pobrinuti se za nju. Dok sam još tu koristim svaki trenutak da bih bio uz njih i obavio neke praktične stvari koje će im koristiti kad više ne budem u blizini.

Ono što je manje očito je pokušaj da poučim svoju djecu stvarima kojima bih ih trebao poučiti u narednih dvadesetak godina. Sada su premladi za takve vrste razgovora. Svi roditelje žele naučiti djecu kako razlikovati dobro od zla i kako se suočiti s izazovima života. Osim toga, mi im pripovijedamo neke pričice iz našeg života u nadi da će im one pokazati kako voditi vlastite živote. Želja za takvom vrstom djelovanja  potaknula me na održavanje „posljednjeg predavanja“ na Sveučilištu Carnegie Mellon.

Ovakva se predavanja redovito snimaju i ja sam dobro znao što tog dana zapravo radim. Ispod krinke akademskog predavanja pokušao sam samog sebe strpati u bocu koja će jednog dana isplivati na plažu naše djece. Da sam glazbenik, napisao bih za njih skladbu. No, ja sam predavač i zato sam održao predavanje.

Govorio sam o radosti života, o tome koliko sam ga ja cijenio, iako za sobom ostavljam tako malo, govorio sam o poštenju, časti, zahvalnosti i drugim stvarima koje držim vrijednima… (…)

Ja mislim da je posao roditelja ohrabriti djecu da razviju radost života i potrebu da slijede vlastite snove. Ono što mi možemo napraviti je pomoći im da dobiju potrebno oruđe za takav zadatak.

Snovi za moju djecu su egzaktni: želim da pronađu vlastiti put k ispunjenju. Kako ja neću biti s njima, želim da im ovo bude jasno: Nemojte pokušavati zamisliti što bih ja htio od vas. Želim da postanete ono što vi želite postati.“

2. MORRIE UTORKOM (Mitch Albom)

. Jedan stari profesor, jedan bivši učenik i najveća životna lekcija

Ova istinita, dirljiva priča o životu, umiranju i smrti, koju kroz četrnaest utoraka provedenih s Morriejem Schwartzom bilježi/pripovijeda uspješni sportski novinar Mitch Albom, njegov nekadašnji student, baca novo svjetlo ne samo na život, njegove vrijednosti i smisao, već i na smrt koja je, kako kaže Morrie, tek dio tog istog života.

“Vidiš Mitch, nemaju svi sreće poput mene”, rekao je Morrie, profesor sociologije, koji je u dobi od sedamdeset osam godina obolio od opake, polagane i smrtonosne bolesti zbog koje je osuđen na život u invalidskim kolicima, a koja završava paralizom pluća, što dovodi do smrti gušenjem. Morriejeve riječi nisu izrečene s ironijom ili sarkazmom, već iskreno i sa zahvalnošću čovjeka kojemu je dano vrijeme da se u miru oprosti sa životom i sa svojima voljenima, i koji je dobio priliku učiniti ono što mnogi ne stignu, jer ih smrt u tome pretekne - odživjeti život do kraja.

IZ SADRŽAJA

Prvi utorak - Razgovaramo o svijetu

Drugi utorak – Razgovaramo o samosažaljenju

Treći utorak – Razgovaramo o kajanju

Četvrti utorak – Razgovaramo o smrti

Peti utorak – Razgovaramo o obitelji

Šesti utorak – Razgovaramo o osjećajima

Sedmi utorak – Razgovaramo o strahu od starenja

Osmi utorak – Razgovaramo o novcu

Deveti utorak – Razgovaramo o tome kako ljubav ne prestaje

Deseti utorak – Razgovaramo o braku

Jedanaesti utorak – Razgovaramo o našoj kulturi…

ISJEČAK

Neko smo vrijeme samo jeli: on: bolesni starac i ja – zdrav, mlad muškarac, obojica svjesni tišine u sobi. Ja bih je nazvao neugodnom tišinom, ali čini se da je samo meni bilo neugodno.

„Umiranje je“, reče iznenada Morrie, „samo jedna od stvari zbog kojih treba biti žalostan Mitch.  Nesretan život je nešto drugo. Toliko je ljudi koji me dođu posjetiti nesretno.“

Zašto?

„Pa, prije svega, naša kultura nije takva da uči čovjeka voljeti samog sebe. Mi djecu učimo pogrešnim stvarima. Moraš biti dovoljno snažan da kažeš: 'Ako kultura ne valja, nemojte joj nasjedati, stvorite svoju vlastitu'. Većina ljudi to nije u stanju. Oni su nesretniji od mene – čak i u stanju u kojem se sada nalazim.

Ja umirem, da, ali sam okružen brižnim, srdačnim dušama. Koliko ljudi to može reći za sebe? (…)

Sjetio sam se još nečega što mi je Morrie rekao: Toliki ljudi imaju posve besmislene živote. Kao da su u nekom polusnu, čak i onda kada rade nešto za što misle da im je važno. To je zbog toga što ganjaju pogrešne stvari. Jedini način na koji možeš unijeti smisao u život jest posvetiti se ljubavi prema bližnjemu, posvetiti se zajednici koja te okružuje, stvaranju nečega što će tvom životu dati svrhu i smisao. (…)

„Mitch, pitao si me kako mogu mariti za ljude koje uopće ne poznajem. Smijem li ti sada reći što najviše učim uz ovu bolest?“

Što to?

„Da je najvažnija stvar u životu naučiti pružiti ljubav i primiti je.“ (…)

„Neki dan sam čuo krasnu pričicu“, kaže Morrie.  Zatim na trenutak sklapa vjeđe, a ja čekam.

„U redu. Radi se o jednom malom valu koji skakuće oceanom i sjajno se zabavlja. Uživa u vjetru i svježem zraku sve dok ne primijeti ispred sebe druge valove kako se razbijaju o žal.

'Bože moj, ovo je grozno', kaže val. 'Pogledaj što će mi se dogoditi!'

Onda dolazi drugi val, vidi kako je njegov prethodnik smrknut te ga upita'Zašto si tako tužan?'

Prvi val odgovori: 'Ti ne razumiješ! Svi ćemo se razbiti! Svi ćemo se mi, valovi, pretvoriti u ništa! Zar to nije grozno?'

Drugi val reče: 'Ne, ti ne razumiješ. Ti nisi val, ti si dio oceana.'“

Seksualnost

1. SEKS I MOZAK – 12 lekcija za kvalitetniji seksualni život (Daniel Amen)

Najvažniji spolni organ u tijelu je – mozak.  Zašto je tako odgovara autor knjiga Kako radi vaš mozak i Od dobroga sjajan mozak, američki klinički neuroznanstvenik, specijalist za SPECT snimanje mozga, nudeći u ovoj knjizi – uz pomoć suvremene znanosti o mozgu – ozbiljan no istodobno zabavan vodič sa savjetima kako unaprijediti ljubavni život. U njoj su odgovori na pitanja: zašto je seks toliko važan za zdravlje, zašto se muškarci teško obvezuju, zašto miris u tolikoj mjeri utječe na privlačnost, koji su najsnažniji i najmoćniji afrodizijaci, zašto je masaža stopala najbrži put do orgazma, kako mozak može pomoći da se spriječi oboljenje srca, poboljša pamćenje, spriječi karcinom i ojača imunološki sustav.

Iz sadržaja

Mozak je najveći spolni organ

Spolnost, dugovječnost, zdravlje, sreća

Bez planiranja nema predigre

Kemija ljubavi

Pravila za njega, pravila za nju

Upozoravajući znakovi nevolje

Mozak je podmukao organ

Ovisnosti, neobičan seks, demoni i fetiši

Seks kao religijsko iskustvo

Sredite moždane poteškoće koje se ispriječe seksu

Test moždanog sustava

Zašto SPECT?

Isječak

„Iako se osjeti javljaju u spolnim organima, najveći dio ljubavi i seksa odvija se u mozgu. Vaš mozak određuje tko vam je privlačan, kako dogovoriti spoj, koliko ste uspješni na spoju, što poduzimate u vezi s osjećajima koji se razvijaju, koliko dugo traju takvi osjećaji, kada produbiti vezu i u kojoj ste mjeri dobar partner ili roditelj. Vaš mozak vam pomaže da budete poletni u krevetu ili vas lišava želje i strasti. Vaš mozak vam pomaže da prevladate proces odvajanja i od toga nešto naučite ili vas čini podložnim depresiji ili opsesivnim mislima. Kada radi dobro, mozak vam pomaže da budete promišljeni, zaigrani, romantični, intimni, da se obvežete i da budete prepuni ljubavi prema partneru. (…)

Znanstvenici se slažu da je mozak organ ponašanja. Kao takav, on je najveći spolni organ  u tijelu (teži oko 1,4 kg) i u ovom slučaju veličina jest važna…“

2. SEKSUALNA INTELIGENCIJA (Sheree Conrad, Michael Milburn)

Revolucionarno istraživanje koje upućuje kako povećati kvocijent seksualne inteligencije te postići veće seksualno zadovoljstvo

Rezultati istraživanja seksualne inteligencije doslovce su zapanjili autore ove knjige. Pokazalo se da je nakon tolikih godina od seksualne revolucije većina ljudi jednako zbunjena u pogledu toga kako postići seksualno zadovoljstvo. Iako sedamdeset pet posto Amerikanaca tvrdi kako im je seksualni život važan, samo dvadeset pet posto ih je izjavilo da ga imaju. Ogroman broj ljudi pati od seksualnih poremećaja, uključujući nedostatak želje, nesposobnosti postizanja orgazma, impotenciju. Seksualne probleme nemaju samo sredovječni ljudi ili parovi koji su u braku već dvadesetak godina. Zapravo, neki od najtežih seksualnih poremećaja javljaju se među mladima.

Autori tvrde da je moguće izmjeriti seksualnu inteligenciju te da je ona sinteza racionalne, emocionalne i duhovne inteligencije na području ljudske spolnosti. Seksualno inteligentniji ljudi, navodi se u knjizi, su sretniji, zadovoljniji pa čak i uspješniji, a i lakše se nose s problemima poslovne i osobne prirode.

Knjigu seksualna inteligencija preporučujem svima. Seksualnom inteligencijom možemo „bračni pakao“ pretvoriti u raj, spasiti sebe u braku i izvan braka. Ona nam omogućuje da našu seksualnost povežemo s mozgom, srcem i dušom, i na taj način učinimo našu spolnost pametnom, toplom, smislenom, racionalnom, emocionalnom i duhovnom, mudrom, privlačnom i trajnom. Seksualna inteligencija je ustvari sinteza racionalne, emocionalne i duhovne inteligencije na području ljudske spolnosti. Budimo seksualno inteligentniji pa ćemo biti sretniji, zadovoljniji i uspješniji, kako kod kuće tako i na poslu!

dr. sc. Pavao Brajša, bračni i obiteljski psihoterapeut

Iz Sadržaja

Skriveno seksualno ja.

Zašto voditi ljubav

Šutnja, stid i strah: rano učenje u obitelji i crkvi

Prvi put

Svi razlozi zbog kojih se ljudi upuštaju u seksualne odnose

Što je normalno

Izbjegavanje ograničenja spolnih stereotipa

Napuštanje skrivenoga seksualnog ja: naslijeđe seksualnog nasilja

Svakodnevno seksualno ja

Tajne seksualne privlačnosti

Nevjera: koristite se seksualnom inteligencijom da biste ostali vjerni

Seksualno inteligentan naraštaj

Isječak

„Seksualna inteligencija se sastoji od tri elementa, a svaki od njih obuhvaća različit skup vještina. Postoje ključne razlike između ljudi koji imaju bogat seksualni život te onih koji uvijek iznova doživljavaju razočaranje – pa čak i patnju. Seksualno inteligentni ljudi neke stvari rade drukčije. Seksualna inteligencija i bolji seksualni život ne ovise o sreći, ljepoti ili urođenoj seksualnoj privlačnosti. Ovise o vještinama koje ljudi mogu usvojiti, razviti i vremenom njima ovladati. Na taj je način seksualna inteligencija nešto čemu se svatko razumno može nadati i čemu može težiti.“

3. ŠTO JE ZA MENE SEKS (Aleksandar Štulhofer)

Prva autorska knjiga najpoznatijeg hrvatskog seksologa, Štulhofera, zbirka je kolumni koje su izlazile u časopisu Cosmopolitan tri godine. Priče su to koje propituju stavove, običaje i navike, predrasude i uvjerenja o seksu, ali i koje govore o odnosima između dvoje ljudi, o povjerenju, bliskosti, prepuštanju, užitku, o tome kako smo istodobno i snažni, i senzibilni, i ranjivi, o tome koje se stvari u seksu ljudima sviđaju, kako to da nam se nešto sviđa s nekim osobama, a s drugima ne, gdje su postavljene granice te zašto treba propitivati i rušiti društvene norme i predrasude. Štulhofer ne objašnjava kako se ponašati,  što je prihvatljivo a što ne, ali potiče čitatelja da razmisli o sebi, svojim postupcima, o zadovoljstvima, o užicima, o ljubavi.

Aleksandar Štulhofer je redoviti je profesor sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pročelnik Katedre za seksologiju, suradnik instituta Kinsey za istraživanja seksualnosti, spola i reprodukcije (SAD), savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije na području praćenja HIV-a te član Međunarodne akademije za seksološka istraživanja. Godine 2004. pokrenuo je prvi program profesionalne edukacije za seksualnu psihoterapiju u Hrvatskoj.

Iz Sadržaja

Naopaki seks

Seks=ništa, pa što?

Veličina penisa – bura u čaši vode?

Seks s osobom koju najbolje poznajem

Užitak i odgovornost

Što je to dobar seks?

Orgazam koji to nije

Što emocije imaju s tim?

Sva lica seksa

Jesmo li svi biseksualni?

Homoseksualnost na platnu

Tiranija orgazma

Želja koje više nema

Od monogamije do poliamorije

Ima li seksa nakon ljubavi

Kratka povijest analnog erotizma

Isječak

„Samozadovoljavanje je prostor fizičkog užitka, sredstvo relaksacije i prilika za bezbrižan izlet u svijet fantazija. Za razliku od toga, seks je društven do srži, intiman, manje predvidljiv i zahtjevniji. U usporedbi sa seksom, samozadovoljavanje je kao unutarnji monolog. Seks je pak tako sjajan i zato što uključuje uživanje drugoga. (Užitak pružanja užitka ima posve drugačije značenje u masturbaciji i seksualnom odnosu). Nažalost, samozadovoljavanje ostaje predmetom srama. UNESCO je nedavno objavio smjernice za seksualnu edukaciju mladih, u kojima se spominje važnost normalizacije masturbacije. Taj poziv da se u školama progovori  o samozadovoljavanju , i to na pozitivan  način (masturbacija isključuje rizik zaraze spolno prenosivim bolestima), izazvao je opće zgražanje i moralnu osudu.

(…)

Ne mislim da čovjek treba biti zločest, glup ili zaslijepljen mržnom da bi bio homofoban. Činjenica je da odrastamo u dominantno heteroseksualnom svijetu koji gotovo automatski definira što je normalno i prihvatljivo. I jedno i drugi, naravno, ne postoje od jučer, već su dio naše kulturne i religijske tradicije. Odbaciti predrasude i prihvatiti različitost kao nešto što nas osobno ne ugrožava podrazumijeva proces učenja i, nerijetko, pozitivno iskustvo. Poput prijateljstva s homoseksualnom osobom. Prije dosta godina upoznao sam kolegu s kojim sam se vrlo brzo sprijateljio. Pola godine poslije u raspravi o metodologiji istraživanja seksualne orijentacije, koja se odvijala za šetnje tršćanskim ulicama, uzgred je spomenuo da je gej. Hodajući, mogao sam osjetiti težinu cijeloga tijela i tišinu u kojoj sam se odjednom našao. Zatim je nastupio sram. Moja je homofobna faza došla do kraja. Naravno, kada danas razgovaram s neheteroseksualnim prijateljima, studentima, znancima ili suradnicima, mogao bih se zakleti da nikad nisam bio drukčiji. Da u meni nikada nije ni trunke homonegativnosti. Volio bih da je bilo tako. No, činjenica je da nekada nisam bio svjestan da se naša ljudskost ne razlikuje s obzirom na spol za kojim čeznemo. Ljubav poznaje granice, no one nemaju nikakve veze sa seksualnom orijentacijom.

Jednoga ću dana, nadam se, i u mojem gradu moći vidjeti dva muškarca ili dvije odrasle žene kako sjede u kafiću držeći se za ruke. U miru i s poštovanjem okoline…“

4. MOJ, TVOJ, NAŠ SEKS (Pavao Brajša)

Kako sačuvati sreću i zadovoljstvo u seksualnom životu

„U knjizi se ne bavim pozicijama seksualnih partnera u krevetu ili na kauču nego kakvi odnosi, komunikacija, emocije prate taj naš krevet i kauč. Zanima me kako taj seks učiniti kvalitetnijim, boljim, ljudskijim, obostrano više zadovoljavajućim, pravednijim, s mnogo više iskrenog susreta – ne samo spolova nego i osoba. Samo takav seks može dugo trajati i i zadovoljavati nas u istoj vezi. S istim partnerom.

dr. sc. Pavao Brajša

Seks i isti seksualni partner u dugom odnosu: moguća stvarnost ili neostvariva iluzija? Različito od mnoštva literature koja nudi gotove recepte i "instant" rješenja čak i za najkompleksnija područja življenja čovjeka, u koja spada i njegova seksualnost, u ovoj se knjizi njeguje jedan posve drukčiji pristup. U njoj autor ništa ne propisuje niti kome nudi univerzalne istine, već u maniri svjetski priznatog znanstvenika i dugogodišnjeg iskusnog terapeuta, složenu i uvijek aktualnu tematiku ljudske seksualnosti problematizira sustavno i vrlo suptilno. Na zanimljiv, lako čitljiv i sebi svojstven intrigantan način, autor posebno naglašava nedjeljivost interpersonalnih i interseksualnih odnosa ljudskih bića, pozicionirajući kvalitetu interpersonalnih odnosa u samo središte ljudske seksualnosti.

doc. dr. sc. Edita Slunjski,

Autor na sebi svojstven način skreće pozornost na to kako je prijeko potrebno razgovarati o "svom" seksu, te kako "komuniciranje o vlastitom seksu s vlastitim seksualnim partnerom", nije nimalo lako, ali da je jedini mogući način da "razvijamo samo naš i nama prilagođen seks". Primjeri iz bogate autorove prakse, sigurna sam mogu pomoći na putu da se uopće započne s promišljanjem o potrebi partnerskog dijaloga o "našem" seksu.

Ljerka Lacković, prof.

Iz Sadržaja

Sebični i nesebični seks

Osobni seks

Međuosobni seks

Kružna uvjetovanost seksa

Odnosi u seksu

Kako razgovarati o svom seksu

Emocionalno inteligentni seks

Reflektirajući seks

Međusobno prilagođavanje seksualnih partnera

Podsvjesno u našem seksu

Bračni seks

Bračni seks roditelja i seksualni razvoj djeteta

Inteligentni i kvalitetni seks

Isječak

„Ljubav u našem seksu nije obaveza nego nešto vedro i spontano. Naš seks ima ljudsku vrijednost samo uz ljubav. Ljubavlju se ne zapovijeda jer ona zapovijeda. Bez ljubavi prema ljubavi mi smo izgubljeni i u tehnički najboljem seksu. Našem seksu treba i eros i filija i agape, a to znači seks u užem smislu riječi, i prijateljstvo i duhovno jedinstvo. Tek zajedno sve tri navedene ljubavi predstavljaju krunu ljudskosti i humanosti, međuosobnosti i međusobnog uvažavanja u našem seksualnom životu.

Zaključak

Našem seksu je potrebna nesebičnost, osobnost, međuosobnost, kvalitetni odnosi, razgovor, emocionalna inteligencija, razmišljanje uz razgovor, međusobno prilagođavanje, uvid u podsvjesno, seksualna inteligencija i posebne vrline. Sveden na samog sebe, izoliran od svih navedenih vještina i obilježja, naš seks gubi svoju specifičnu ljudskost i ostaje nešto frustrirajuće, često i ponižavajuće za većinu seksualnih partnera.“

Samopouzdanje

1. RAZGOVORI SA ZRCALOM – Psihologija samopouzdanja (Dubravka Miljković i Majda Rijavec)

Ako vam nedostaje samopouzdanja – a  svima ga ponekad nedostaje – naučite, među ostalim, što su uzroci nedovoljnog samopoštovanja, kako se zauzeti za svoja prava, kako sebe realno procijeniti, kako ne ubijati sam sebe kritikom, kako prihvatiti sebe, provjerite kriterije po kojima se vrednujete i uspoređujete s drugima. Duhovito objašnjenje autorica u vezi s tim kako se sve knjiga može koristiti zacijelo će vas potaknuti da je poželite otvoriti. I to ne jednom.

„Načini su brojni (…) Ako vam je vruće, možete se knjigom hladiti kao lepezom; korice su, za svaki slučaj, meke. (Zato ne savjetujemo niti njezino korištenje kao oružja.) Vjerojatno vam može poslužiti i da je podmetnete pod kraću nogu stola. Na koncu, možete je i pročitati. Ne obećavamo da će to biti u jednom dahu: sve smo zakomplicirale raznim vježbama, ilustracijama, primjerima, upitnicima - za rezultate koje dobijete ne odgovaramo - izrekama više ili manje poznatih vam ljudi... Kako se ne radi o špijunskom romanu, knjigu možete …čitati i napreskokce - ovisno o raspoloženju i potrebama. U svakom slučaju, želimo vam da uživate u njoj čitajući je kao što smo i mi uživale pišući je.

autorice

Iz Sadržaja

Čemu služi pojam o sebi?

Potreba za održanjem pojma o sebi

Kakav sam?

Uzroci lošeg samopoštovanja

Samopoštovanje i svakodnevni život

Preuzmite odgovornost za vlastiti život

Imamo li slobodnu volju?

Unutarnje ili izvanjsko mjesto kontrole ponašanja

Naučena bespomoćnost

Uspoređivanje s drugima

Naučite se zauzimati za svoja prava

Kako povećati vlastitu asertivnost

Specifične tehnike asertivnog ponašanja

Naučite uspješnije komunicirati

Znate li slušati?

Znate li gledati?

Kako uspostaviti kontakt i razgovarati?

Naučite bolje misliti

Ne dopustite da vam brige unište život

Naučite donositi odluke

Kontrolirajte negativne emocije

Naučite podnijeti (ne)uspjeh

Strah od uspjeha

Utjecaj stereotipa na samopoštovanje

Čuvajte se pretjeranog samopouzdanja

Isječak

„Mnogi ljudi imaju nisko samopoštovanje i teško im je prihvatiti pozitivne osjećaje o samima sebi. Poznati psiholog Rogers kaže da je uzrok tomu ponašanje važnih ljudi u našem djetinjstvu. Roditelji, rođaci, učitelji i vršnjaci postavljaju nam u djetinjstvu mnoga ograničenja (Kako samo možeš biti tako glup?; Zar nikad ne možeš ništa učiniti kako treba?; Ne radi to; Zar se ne možeš ponašati kao i sva ostala djeca?) Vjerojatno nema čovjeka koji neće prepoznati neku od ovakvih izjava. Kada nešto ne bismo činili kako treba, često smo bili kažnjeni. Kazne su mogle biti različite, a jedna od najčešćih bila je prijetnja uskraćivanjem ljubavi. Uvjetovana ljubav je ona koju nismo dobili dok se nismo pokorili zahtjevima roditelja ili drugih važnih osoba. Rezultat takva ponašanja jest nisko samopoštovanje i sklonost donošenja odluka prema potrebama i standardima drugih, a ne prema našim vlastitima. I istraživanja pokazuju kako je odgoj od vrlo velike važnosti u razvoju samopoštovanja. Najsigurniji način stvaranja visokog samopoštovanja su roditelji koji i sami imaju visoko samopoštovanje i predstavljaju model svojoj djeci. (…) No, rezultati istraživanja pokazuju da ipak postoje i iznimke. Naime, neki odrasli ljudi su vrlo nesigurni i imaju nisko samopoštovanje iako su odrasli u skoro idealnim uvjetima. Drugi dolaze iz obitelji u kojima su se roditelji ponašali sve više nego idealno, pa su odrasli u stabilne ljude visokog samopoštovanja.

Ljudi niskog samopoštovanja ipak uglavnom prenose nisko samopoštovanje na svoju djecu. No oni to rade - potpuno nenamjerno. (…) Stoga, ako ste zaključili da spadate među osobe niskog samopoštovanja nemojte kriviti svoje roditelje ili učitelje. Radije se upitajte što možete učiniti da to popravite. Pitanje tko je kriv? ima smisla samo na sudu.“

2. OTROVNI RODITELJI (dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugom nude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

iZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

3. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)

Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.

Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.

IZ SADRŽAJA

Okovani slon

Sisa ili mlijeko

Bipolarni kralj

Žabe u vrhnju

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Portir u bordelu

Tesarska radionica „Sedam“

Kakva je ovo terapija?

Zakopano blago

Za vrč vina

Gluha supruga

Ne miješati

Tko si ti?

Raskrižje na rijeci

Dućan istine

Pitanja

Odbacivanje samoga sebe

ISJEČAK

"OKOVANI SLON

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.

Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.

Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.

Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.

Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…

ŽABE U VRHNJU

(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'

Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.

Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.

Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

TKO SAM?

Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.

Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…

Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.

Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)

A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.

Sve se vratilo u normalu…osim njega.

Srećom,

njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,

njega,

koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,

njega,

koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.

Sve je bilo isto,

osim što taj čovjek

više nikad neće zaboraviti tko je.

PITANJA

Kako se živi kad si drukčiji?

Kakav smisao ima živjeti na mukama?

Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?

Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?

Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?

Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?

Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?

Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?

Koju obvezu ima da me prihvati?

Koju obvezu ima da me sasluša?

Koju obvezu ima da mi odobrava?

Koju obvezu ima da mi ne laže?

Koju obvezu ima da vodi računa o meni?

Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?

Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?

I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?

I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“

Samoubojstvo

1. KAKO SAM PREŽIVJELA DOK ME VLASTITI MOZAK POKUŠAVAO UBITI 

Osobni vodič za prevenciju samoubojstva (Susan Rose Blauner)

„Čestitam! Vaša pluća dišu, prsti vam dodiruju ove stranice, a oči čitaju ove riječi. Onaj dio vas koji želi život u ovom je trenutku jači od dijela koji misli da ga ne želi – inače ne biste čitali ovu knjigu… (…)

Preživjela sam osamnaest godina opsjednutosti suicidalnim mislima i tri suicidalna čina… U tom sam razdoblju tražila knjigu poput ove, ali je nisam pronašla, pa sam je napisala.  Budući da sam odlučila promijeniti svoj um, danas živim divnim, ispunjenim životom. Da, katkad sam tužna i gnjevna, preopterećena i depresivna, ali više ne želim umrijeti…“

autorica

Susan Rose Blauner, autorica knjige, sudjeluje  u radu državnih organizacija za prevenciju samoubojstava, predaje u srednjim školama i na koledžima SAD-a. Bio joj je dijagnosticiran granični poremećaj osobnosti, PTSP i depresija major. Svetost svog života održava likovnom umjetnošću, glazbom, druženjem s ljudima, prirodom, duhovnošću, služenjem i duhovnom vizijom, a sve to je poduprto neograničenom vjerom, odlučnošću i snagom.

Iz Sadržaja

Stvarnost suicidalne maštarije

Otkrivanje životne suštine

Misaono prevladavanje samoubojstva

Prepoznavanje i izbjegavanje otponaca

Postizanje olakšanja

Krizni plan

Tablica osjećaja

Iscrpan popis osjećaja

Prema izvoru osjećaja

Osjećaji nasuprot činjenicama

Sindrom savršene obitelji

Duhovnost, priroda, meditacija

Ponašanje „kao da“

Vođenje dnevnika

Hrana za mozak

Kretanje i tjelovježba

Skupine za potporu

Ima nade

Kako pomoći suicidalno nastrojenoj osobi

Isječak

„Dobrodošlicu izražavam vašoj tuzi i bolu. Dobrodošlicu izražavam vašemu smislu za humor, mašti i radosti. Dobrodošlicu izražavam vašem umu. Dobrodošli ste takvi kakvi jeste jer budućnost možemo mijenjati tek kad prihvatimo sadašnjost. (…)

Dobrodošli u ovaj trenutak života. Kao i svaki drugi, ovaj trenutak sadrži beskrajne mogućnosti i neograničene izbore – neovisno o tome kako se mi osjećamo ili kako razmišljamo. (…) Živim osjećajući sve – teško i lako – ali živim u miru. Više ne želim umrijeti.“ 

Roditeljstvo

1. TINEJDŽERI, PRAKTIČNI VODIČ ZA RODITELJE  (Ana Kandare Šoljaga)

Ovaj  vodič – nastao na temelju dugogodišnjega psihoterapijskog iskustva autorice - upoznaje roditelje tinejdžera sa:

• pet zlatnih pravila u odgoju tinejdžera
• pet najčešćih pogrešaka
• petnaest najčešćih roditeljskih briga
• deset najčešćih tinejdžerskih poremećaja

Roditeljska pravila stara trideset i više godina više ne djeluju. Svi roditelji tinejdžera, kao i svi oni koji se tinejdžerima bave, to već jako dobro znaju. Imajući upravo to na umu, autorica - koja svakodnevno tinejdžerima i njihovim obiteljima pomaže da uspostave  pravu  komunikaciju radi ostvarenja skladnoga zajedničkog života -. upoznaje roditelje s novim znanstvenim spoznajama, ulijeva im nadu i pruža pomoć koji su im itekako potrebni u odgoju tinejdžera u ovako složenom svijetu.

Za veliku većinu manjih problema u odrastanju, u ovoj knjizi roditelji će pronaći sve što im je potrebno. Za veće i složenije probleme u knjizi će pronaći korisne smjernice kada potražiti stručnu pomoć te kako najbolje izabrati stručnjaka koji će tu pomoć pružiti. Za mnoge brige ova knjiga pruža i ono na što često zaboravljamo: Što ne učiniti? Kako ne pogriješiti? Čitajući ovu knjigu shvatit ćete da je to jednako važno kao i savjet što učiniti.

Autorica, među ostalim, odgovara na sljedeća pitanja:

• koje su to nove znanstvene spoznaje o razvoju mozga tinejdžera;  kako one pomažu u odgoju; koja su  najvažnija pravila roditeljstva, a koje najčešće roditeljske pogreške i načini na koje se one mogu ispraviti; koje su najčešće roditeljske brige tijekom tinejdžerskih godina, a koja praktična rješenja za nošenje s tim brigama.

Mnogim roditeljima ova knjiga donijet će olakšanje, nekima će pokazati kojim putem krenuti, a mnogi će postati optimističniji nego što su bili. Nakon njenog čitanja zasigurno će bolje razumjeti svoje tinejdžere pa i sami sebe, shvatiti da svi problemi ipak imaju neko rješenje, a i da tinejdžerstvo, na sreću, ipak ima rok trajanja.

prof. dr. Majda Rijavec, psihologinja i autorica brojnih knjiga

Iz Sadržaja

Tinejdžerske godine

Roditeljstvo

Pet zlatnih pravila

Pet najčešćih pogrešaka

Petnaest najčešćih tema

(Prva ljubav, Seksualnost, Nezadovoljstvo sobom, Nasilje, Škola, Izlasci, Laži, Internet, Kućne obaveze, Prijatelji, Stres, Droge i kockanje, Razvod roditelja, Izgled, Novac)

Tri testa zdravlja

• Spavanje
• Hranjenje
• Tjelesne aktivnosti

Deset najčešćih poremećaja

Stručna pomoć

Isječak

Nekoliko savjeta koji pomažu u komunikaciji s tinejdžerom:

1. Što više riječi izgovorite, to će vas tinejdžer manje slušati.
2. Ne trebate se ponavljati (prigovarati).
3. Nemojte vikati. Što jače vičete, tinejdžer vas manje sluša, a više  svjedoči vašoj nemoći.
4. Ne unosite se u lice i ne prijetite rukama ili kažiprstom. To bi moglo zapaliti tinejdžerov fitilj i izazvati eksploziju koju nećete moći kontrolirati.
5. Prvo ispecite, pa onda recite. Ne upuštajte se u komunikaciju a da niste sredili misli, bar okvirno, jer ćete završiti tamo gdje uopće niste planirali.
6. Omogućite prekid komunikacije ako se emocije razbuktaju. Otići je u redu, ali samo ako se razgovor nastavi kasnije, kad se emocije smire. Pritom, tinejdžeru oprostite ako odlazeći zalupi vratima, ali sebi to nemojte dopustiti.
7. Ne postavljajte ultimatume. Oni su za tinejdžere ono što je crvena krpa za bikove.

2. BOLJE BITI VJETAR NEGO LIST (Dubravka Miljković – Majda Rijavec)

Pomozite djetetu da razvije samopouzdanje, da bude vjetar, a ne list.

„Stručnjaci s mnogo argumenata tvrde da djeca danas postaju sve osamljenija i depresivnija, nervoznija, sklonija agresivnom ponašanju. Za psihologe je stoga doista prvoklasni izazov odgovoriti na pitanje o tome što možemo promijeniti kako bismo našoj djeci pomogli da žive boljim životom i postanu bolji ljudi.

Ovo je knjiga koja na taj izazov odgovara na pravi način: zanimljivo, mudro, duhovito. Autorice nas navode na razmišljanje vješto provocirajući "aha" osjećaje brojnim anegdotama, dječjim zapažanjima, promišljeno odabranim isječcima iz raznolikih izvora, pitkim mini-lekcijama iz znanosti, mameći često smijeh "biserima" koje prepoznajemo u svojim postupcima ili postupcima drugih prema djeci.“

Gorana Hitrec, prof.

Iz Sadržaja

Što je samopouzdanje

Unutarnje i vanjsko samopouzdanje

Stil roditeljskog odgoja i samopouzdanje

Kako poticati unutarnje samopouzdanje

Pokažite djetetu da ga volite

Slušajte dijete

Pomozite djetetu da upozna sebe

Često pohvaljujte dijete

Učite dijete optimizmu

Kako poticati vanjsko samopouzdanje

Omogućite djetetu doživljaj uspjeha

Naučite dijete suočavanju s neuspjehom

Razvijajte djetetove socijalne vještine

Potičite djetetovu asertivnost

Naučite dijete donošenju odluka i rješavanju problema

Naučite dijete kontroli emocija

Nešto o disciplini

Isječak

Biti ono što jesmo, i postati ono što smo sposobni postati, jedina je svrha života.
Robert Louis Stevenson

„Pomoći djetetu da razvije svoje samopouzdanje jedan je od najvažnijih roditeljskih zadataka. I svakako jedan od najtežih. No nemojte odustati - osobito sada kad ste se prisjetili koliko ste puta sami odigrali uvodni igrokaz! Pomozite djetetu da razvije samopouzdanje, da bude vjetar, a ne list. (…)

Poznavanje sebe je ključno za razvoj unutarnjeg samopouzdanja. Ne možemo razvijati i jačati svoje pozitivne osobine ako ih uopće nismo svjesni. Isto vrijedi i za djecu. Recimo da imate petogodišnje dijete koje je gledajući crtiće na satelitskim programima počelo izgovarati kompletne rečenice na engleskom ili njemačkom jeziku. Očito je da dijete ima smisla za strane jezike. No ono to neće znati prepoznati ako mu u tome ne pomognete.“

3. ZAVOĐENJE DJETETA (Christiane Sanderson)

Kako zaštititi djecu od seksualnog zlostavljanja: Smjernice za roditelje i učitelje

Knjiga pruža uvid u tipičan razvoj dječje seksualnosti te roditeljima i učiteljima otkriva kako ga razlikovati od atipičnog seksualnog razvoja te kako prepoznati znakove koji upućuju na seksualno zlostavljanje. Uz potanko informiranje o zlostavljačima i otkrivanje kako se zaštititi od njihovih pokušaja da se djetetu približe putem postupka obrađivanja djece, roditelja i ostalih odraslih osoba, tu su i najnovije informacije o uporabi interneta te mobilnih telefona u seksualnom zlostavljanju.

Roditelji, učitelji i stručnjaci u ovoj će knjizi pronaći praktične smjernice koje će im omogućiti da se suprotstave opasnosti i prijetnjama s kojima djeca mogu biti suočena te da poduzmu praktične korake radi zaštite djece. U knjizi je i popis korisnih web stranica na ovu temu, a i adresa u Hrvatskoj u vezi za zaštitom djece.

Autorica predaje psihologiju Na Birbeck koledžu Londonskog sveučilišta i savjetnica je u Školi psihologije i terapeutskih istraživanja pri Sveučilištu Surrey. Ima petnaestogodišnje iskustvo u radu sa seksualno zlostavljanom djecom.

Iz Sadržaja

Razvoj dječje seksualnosti

Seksualni zlostavljači djece

Seksualno zlostavljanje djece i internet

Obrađivanje djece

Utjecaj seksualnog zlostavljanja na dijete

Znakovi i simptomi seksualnog zlostavljanja djeteta

Razumijevanje seksualno zlostavljanog djeteta

Zaštita djece od seksualnog zlostavljanja u zajednici

Prevencija seksualnog zlostavljanja

Isječak

„Ako naša djeca ostanu neupućena u seksualnost i pitanja seksualnog zlostavljanja, seksualni zlostavljači dobivaju priliku da ih sami „upute“ u ta pitanja. Da bismo potaknuli dijete da  progovori, moramo mu pružiti potporu tako što ćemo ga slušati i uvjeriti da smo ga shvatili. Ako ne obratimo pozornost na njih, ušutkat ćemo ih i oduzeti im sposobnost izražavanja, baš kao što i seksualni zlostavljači čine svojim žrtvama.“ ( …)

Očito je da je naše znanje o seksualnim zlostavljačima djece i pedofilima iznimno ograničeno jer se temelji na onih deset posto pojedinaca koji se pojave pred kazneno-pravosudnim sustavom. O 90 posto neotkrivenih zlostavljača ne znamo doslovce ništa.“

4. KAKO DJECA POMAŽU RODITELJIMA DA ODRASTU (Radojka Sućeska Ligutić)

„Svaka knjiga ima svoju biografiju, koja počinje od iskre jedne ideje. Inspiraciju za pisanje dobila bih svaki put kad sam u radu s djecom i tinejdžerima pomislila ’kad bi ovo čuli i doživjeli roditelji, bili bi dirnuti i to bi promijenilo način na koji gledaju svoju djecu!’ Došla bih kući i zapisala taj susret. Duša ove knjige izrečena je riječima djece, kroz njihovu spontanost i iskrenost. Za to iskustvo i učenje zahvalna sam djeci na povjerenju, a njihovim roditeljima na želji da budu bolji roditelji.“

autorica

„Nije lako biti roditelj. Nitko nas tomu ne uči. Stoga nije čudno što se mnogi u toj ulozi osjećaju nesigurno pa posegnu za nekom od mnogobrojnih knjiga o roditeljstvu, pokušavajući naći odgovor na neke od svojih brojnih roditeljskih dvojbi. Pred vama je još jedna takva knjiga, ali u mnogočemu različita od ostalih.(...)  Mnogi će od vas knjigu pročitati u jednom dahu, kao da se radi o napetom romanu. Jer doista je fascinantno čitati o tome kako dječji problemi izgledaju „iznutra” i kako se djeca i roditelji mijenjaju u psihoterapijskom radu. I kad pročitamo jedan primjer, jedva čekamo pročitati drugi. No, ako knjigu i pročitate u jednom dahu sigurno ćete joj se još puno puta vraćati. Ova knjiga pomoći će mnogim roditeljima da bolje razumiju svoje dijete, ali i sebe. A možda će uvjeriti i one koji nemaju puno vjere u psihoterapiju da kad se nađu u problemima potraže savjet stručnjaka. Jer knjiga zorno pokazuje da roditeljima stručnjaci mogu mnogo pomoći i da se ponekad za naizgled nerješive probleme ipak mogu pronaći rješenja.“

prof. dr. Majda Rijavec

Iz Sadržaja

Kako je nastala knjiga s ovim naslovom

Kako rastemo uz djecu.

Dijete kao kompas i putokaz roditeljstvu

Uvjerenja i osjećaji – ključ promjene.

Kada i zašto ljudi dolaze psihologu.

Roditeljski autoritet i disciplina

Da bi dijete zaslužilo povjerenje treba mu ga prvo dati

Djeca trebaju granice da bi bila slobodna

Škola za djecu i roditelje

Strah od škole – životni prijelazi i raskrižja

Igra i priroda – kruh i voda svakog odrastanja

Danas nema nikakvih vrijednosti – što možete učiniti.

Naučite ih što prije: svijet nije pravedan

Biti drukčiji je kažnjivo.

Zlostavljani zlostavljač

Djeca vode bitke svojih roditelja

Prvi seks

Osjećaji – putokazi u životu

Naučite dijete da koristi osjećaje kao putokaze u životu.

Biti roditelj odraslom djetetu

Isječak

„Bez vode zemlja se pretvara u pustinju. Nema ni vjetra. Sve staje. Život  nestaje.

Osjećaji su poput vode. Povezuju nas s drugim ljudima. Osjećaji povezuju naše ideje u glavi, s koracima na zemlji, s djelima naših ruku. Stvaramo, dajemo plodove. Sazrijevamo. Osjećamo se ispunjenima. Osjećaji daju boju našem životu.

Zaustavimo li osjećaje, sve staje. Nema inspiracije. Radost ne povezuje naše korake s ciljem. Plodovi nisu slatki. Bez osjećaja, gledamo se, prazni. Ničim povezani. Postajemo usamljeni. Dugo zaustavljeni, potisnuti ispod površine, da ih nitko ne vidi pa ni mi sami, izazivaju depresiju. Poput pustinje. Ništa ne teče. Lice zamrznuto, pokreti bez volje. Jedino ostaje krivnja, korov koji se širi, zapliće osobu i one oko nje u svoje klupko. Klupko nesporazuma, zapetljane niti potisnutih osjećaja.

Pustite ih neka teku!“

5. MOJI SE RODITELJI RAZVODE (Gordana Buljan-Flander i Predrag Zarevski)

Priručnik samopomoći djeci i mladima čiji su roditelji razvedeni ili su u postupku razvoda braka.

Lepršavim stilom, primjerenim djeci i mladima, autori ove knjige – dr. sc. Buljan Flander, psihologinja i integrativni psihoterapeut te dr. sc. Zarevski, redovni profesor i pročelnik Odsjeka za psihologiju - u knjizi izuzetno privlačne grafičke opreme, savjetuju djecu što i kako u slučaju razvoda roditelja, pomažu im da razumiju vlastite osjećaje i reakcije povezane s razvodom.

„…Takav spoj sadržaja i forme rezultirao je prikazom razvoda braka iz djetetove perspektive, što priručnik čini jedinstvenim i daje mu posebnu vrijednost. U razmjerno kratkom, ali jezgrovitom tekstu autori pružaju informacije o različitim, djeci relevantnim aspektima razvoda braka, prikazuju djetetov položaj u procesu razvoda te opisuju moguće djetetove reakcije, misli i osjećaje u različitim fazama i različitim oblicima razvoda. Pritom ističu znatne individualne razlike među djecom, čime svakom djetetu omogućuju da u priručniku pronađe sebe i prepozna svoj način doživljavanja razvoda braka roditelja. Istaknuto mjesto zauzimaju opisi aktivnosti i postupaka koje autori djeci nude s ciljem lakšeg nošenja s razvodom braka roditelja i što učinkovitije prilagodbe na brojne promjene koje je taj događaj unio u njihov život. Ukratko, ovaj priručnik na jednostavan i lak način odgovara i na najsloženija i najteža dječja pitanja o razvodu braka roditelja. Iako je namijenjen prvenstveno djeci i obraća se izravno njima, priručnik se može preporučiti i roditeljima koji se razvode te stručnjacima koji rade s obiteljima u procesu razvoda braka, jer im približava djetetovu perspektivu i pomaže im razumjeti djetetove misli, osjećaje i postupke.“

Iz recenzije dr. sc. Gordane Keresteš

Iz Sadržaja

Izbor međunaslova

Razvod u slici i riječi

Neki od najčešćih razloga za razvod

Djeca imaju pravo pitati o promjenama koje se događaju u obitelji

Što se može promijeniti nakon razvoda

Kako razvod djeluje na osjećaje

Šok, Ljutnja, Zbunjenost,Tjeskoba, Nada,Tuga, Krivnja, Olakšanje

Reakcije na razvod

Što činiti kada ti je teško?

Mali tečaj iz pozitivne psihologije

Kako reći prijateljima i drugima za razvod

Imati dva doma

Kako da razgovor ne postane svađa

Nove veze tvojih roditelja

Što učiniti ako roditelji počnu govoriti ružno jedno o drugom

Što učiniti kada jedan roditelj pokušava ocrniti drugog roditelja

Važne poruke za kraj (Prema preporuci američkih sudaca za djecu i obitelj)

Abecedni popis institucija u kojima djeca i mladi mogu potražiti savjete i pomoć

Isječak

„Roditelji se razvode jedno od drugo, a ne od svoje djece. (…)

Djeca nisu kriva za razvod roditelja. (…)

Razvod roditelja je odluka odraslih i ti ne možeš učiniti ništa kako bi to promijenio/promijenila! (…)

Tvoji roditelji su zauvijek tvoji roditelji. I dalje te oboje neizmjerno vole, iako više nisu zaljubljeni jedno u drugo. (…)

Ako se preseliš iz obiteljskog doma u posve novi dom, to uključuje novo susjedstvo i novu školu. Preseljenje može biti teško jer se rastaješ od starih prijatelja, ali može biti i vrlo zanimljivo, jer ćeš imati priliku upoznati mnogo novih prijatelja, a stare uvijek lako posjetiš. (…)

Ako te jedan ili oba tvoja roditelja pitaju s kim želiš živjeti, slobodno im reci da ti o tome ne želiš odlučivati i da je to zadatak odraslih, a ne zadatak djece. Ako i dalje nastave, reci to psihologu u školi ili nekoj drugoj odrasloj osobi s kojom možeš o tome razgovarati.”

6. SVE JE TO OBITELJ (Alexandra  Maxeiner, Anke Kuhl) – slikovnica

O djetetu nove djevojke brata tatine prijašnje žene i ostaloj rodbini

Ova slikovnica, nagrađena Njemačkom nagradom za djecu i mlade (Deutscher Vugendliteraturpreis), na izuzetno simpatičan način – uz pomoć sjajnih ilustracija -  govori o svim mogućim vrstama obitelji i načinima života u obiteljima, može podučiti djecu toleranciji te pomoći  i djeci i roditeljima da se snađu u novim obiteljskim  okolnostima ili da razumiju obitelji koje su drugačije od onih u kojima sami žive. A da bi se to moglo valja uvažiti činjenicu postojanja raznih oblika  tzv. uže obitelji – s obzirom na sve veću prisutnost  razvoda, na oblike (ne)bračnih  odnosa, a i (najnoviju) mogućnost uspostave zajednice životnog partnerstva osoba istog spola.

Isječak

„Postoje recimo obitelji u kojima djeca žive samo s mamom ili tatom. Kao Leona. Ona s majkom živi u stanu. Otkad su se Leonini roditelji rastali njezin tata radi u drugom gradu. Leonini mama i tata najradije ne bi uopće više razgovarali jedno s drugim. Leona tatu viđa samo praznicima. To joj je ponekad baš bez veze. (…)

Neke obitelji stvaraju popriličnu buku, Razgovaraju puno i glasno, sviraju razna glazbala, često se svađaju, divlje jurcaju naokolo, hrču ili često prduckaju. U drugim obiteljima je uvijek jako tiho. Svi razgovaraju sasvim tiho ili nikako. Nitko ne prducka. A ako već, onda samo na zahodu. (…)

Ima obitelji koje se kreću malo ili nimalo. Druge trče na sve strane zato što stalno imaju neke obaveze. (…)

U nekim obiteljima se uvijek puno kuha, U njima svi rado i puno zajedno jedu. U takvoj kuhinji se uvijek nešto događa. U drugim obiteljima kuha se malo. Njima nije toliko važno da jedu zajedno. Idem si po pizzu.“

7. SVE U IME LJUBAVI (Louis Schützenhöfer)  

. Pogreške majki zbog kojih djeca postaju nesretna i nesamostalna

„Čitajte ovu knjigu ako želite razriješiti odnos s majkom kako biste spoznali tko ste zapravo,
Ako želite promijeniti odnos s majkom kako biste bili slobodniji u vezama s partnerom i djecom,
Ako se želite riješiti agresivnosti, osjećaja nemoći ili krivnje,
Ako želite bolje razumjeti svoju majku,
Ako želite prihvatiti i voljeti samog/ samu sebe.“
                        autor

Majke vole svoju djecu. Točka. To će nam reći svaka reklama, svaka nedjeljna propovijed. I to se odnosi na većinu majku. No, istodobno više od 40 posto sve djece, bez obzira na dob, pati zbog problematičnog odnosa s majkom koji utječe na njihove partnerske veze, poslovne ciljeve i njihovu ulogu kao roditelja. A mit o majčinstvu, glorificirajuća društvena slika majke koja voli, ovu djecu sprečava da prepoznaju i razriješe svoj problem.
Autor ove knjige, psiholog, izdvojio je – na temelju pedeset intervjua sa sinovima i kćerima u dobi od 18 do 84 godine – četiri problematična tipa majke: dominantna majka, majka žrtva, narcisoidna majka i bezosjećajna majka. Ovo, međutim, nije knjiga protiv majki već za kćeri i sinove. Da bi oni mogli spoznati mehanizam vlastitog problematičnog odnosa s majkom te ga razriješiti.

„Ne postoji svjesno loša majka! Subjektivno i svjesno sve su majke dobre, idealne! Kada bi to bilo dovoljno, onda bi se vjerojatno i sva djeca razvila u dobre i idealne ljude! Ova knjiga nam, međutim, otvara pitanje majčinstva iz jednog drugog ugla. U njoj se pred nama pojavljuje stvarna majka u očima svoje odrasle djece!
        prim.dr.sc. Pavao Brajša, psihijatar, bračni i obiteljski terapeut

Iz Sadržaja

Tip majke
Mit o majčinstvu danas
Demistifikacija mita o majčinstvu
Dominantna majka
„Prostor za igru“ dominantne majke
I silom ako treba
Bez pohvale
Nesposobnost djeteta da se izbori za sebe
Majka žrtva
Boležljivost i patnja
Prijetnja napuštanjem
Žrtvovanje
Zašto je takva kakva jest
Strahovi od napuštanja u vezi
Narcisoidna majka
Psihoanalitičko objašnjenje
Problemi u partnerskim odnosima
U potrazi za vlastitim ja
O „delegaciji“
Bezosjećajna majka
Bez nježnosti
Bez osjećaja
Bez pohvale
Bez interesa
Selektivna majčinska ljubav
Majčinska ljubav: osjećaj ili ponašanje?
Uloga oca
Odsutni, slabi, neuspješni
Rješenja: razrješenje odnosa s majkom

Isječak

„Kome je mit o majčinstvu potreban:
. Očevima koji brigu i odgoj djeteta rado prepuštaju majkama;
. Muškarcima koji se boje konkurencije žena u javnom životu;
. Ženama koje se definiraju samo preko svoje uloge majke;
. Majkama koje žele prikriti svoje nedostatke u toj ulozi…(…)
. Društvu koje želi zacementirati žene u ulogu majke, a muškarce u javni život. (…)

Igra u kojoj se radi o odnosu dominantne majke i djeteta zove se moć. Pobuda za majčino ponašanje prema djetetu krije se u njezinoj potrebi da ima moć i kontrolu. Kako to nije neki osobito častan motiv ona ga skriva pod okriljem brige za dobro djeteta. Majka želi 'samo najbolje' za svoje dijete, dakako ona sama određuje što je to. Skrivanje motiva moći iza pedagoških tumačenja ne odvija se samo pred okolinom; dominantna majka to skriva i od same sebe. Ona u pravilu nije svjesna svojeg pravog motiva i sebe doživljava kao posebice brižnu majku. (…)
U odnosu majke i djeteta stvari se mogu odvijati i drukčije, takoreći indirektno: moć se može iskazivati i tako da se majka ne pravi jakom, nego slabom i potrebitom. Ili tako što majka nikada ništa ne traži od drugih, nego se stalno žrtvuje za druge ili barem ostavlja taj dojam. Ili tako što se ne gura u prvi plan, već se drži u pozadini i prijeti odlaskom u vidu napuštanja ili čak smrću. (…)
Majčino ponašanje žrtve stvara u djetetu osjećaj krivnje povezan sa sviješću: Mogu (moram) nešto učiniti kako bih poboljšao majčino stanje odnosno smanjio osjećaj krivnje. Ta kombinacija pokreće dijete da se ponaša na način kako ono ne bi htjelo, ali kako majka želi. Djetetu su na raspolaganju dvije jednako neugodne alternativne: napraviti ono što ne želi ili trpjeti osjećaj krivnje."

8. ZBLIŽAVANJE S VOLJENIM DJETETOM(Jeffrey Bernstein)
. Sagradite bolji odnos s djecom i onda kad vas dovode do ludila

Na prvi pogled – zbunjujući naslov! Čemu riječ „voljenim“? Zar nisu sva naša djeca voljena? Voljena da, ali ne i prihvaćena. Ovime autor samo naglašava da je djecu lako voljeti, ali ne nužno i prihvatiti. Tome se nerijetko ispriječi RSF – roditeljski sindrom frustracije. Naime, opažanje roditelja utječe na stvarnost djeteta. Suočavanje s roditeljskim zatrovanim razmišljanjem može pomoći u ispravljanju dječjeg devijantnog ponašanja te stvoriti sretniji obiteljski odnos.
U ovoj knjizi priznati psiholog specijaliziran za dječju i obiteljsku terapiju nudi isprobane metode za svladavanje devet najčešćih RSF misaonih obrazaca koji su prepreka uspostavi kvalitetnijeg odnosa s djecom. To su: zamka „uvijek ili nikad“, etiketiranje, podmukli sarkazam, neopravdana sumnjičavost, štetno poricanje, emocionalno pregrijavanje, svaljivanje krivnje, zanovijetanju riječju 'trebaš' i mračni zaključci. Umjesto zaključaka koje nameću takvi obrasci razmišljanja autor nudi konkretne alternativne misli.

Iz knjige ćete naučiti da ste vi – mnogo više nego dijete – uzrok svojeg RSF-a. Vaše misli su te koje vas izluđuju dok razmišljate o tome što djeca čine, a što ne. Jednom kad naučite kontrolirati misli dobit ćete kontrolu nad svojim osjećajima i reakcijama. I najvažnije je da će između vas i djeteta biti više bliskosti i razumijevanja.
                                autor

Iz Sadržaja

Kako mogu biti dobar roditelj dok imam ovako loše misli?
Zašto je teže prihvatiti nego voljeti vlastito dijete?
Upoznajte se s devet roditeljskih otrovnih misaonih obrazaca
Zadavanje udarca roditeljskom stresu
Ugasite „sporogoreće“ otrovne misli
Gašenje „gorećih“ otrovnih misli
Učinkovita disciplina: manje kažnjavanja za više kontrole
Održavanje pozitivnog toka energije
Zbližavanje s voljenim djetetom
Evidencija otrovnih misli

Isječak

„…tjeskoba je općeprisutna u roditelja zato što smo odgovorni za sigurnost i blagostanje svoje djece. Želja da djeca „ispadnu“ dobro također potiče brige i strah. Otrovne misli nastaju i hrane se osjećajem da djeca ne čine ono što bi trebala ili da će napraviti loš izbor. (…)
Otrovne misli ne čine vas lošim roditeljem.
Većina roditelja bori se s otrovnim mislima i osjećajem neugode i srama zato što te misli imaju, ali ih poriču i ne suočavaju se s njima.
Otrovne misli su smetnja koja sabotira vašu sposobnost razumijevanja, povezivanja i rješavanja problema s djetetom…Vi uistinu imate kontrolu nad svojim mislima. Kad to uzmete u obzir i primijenite u odnosu sa svojim djetetom, i njegov će se doživljaj vas kao roditelja promijeniti nabolje. ..

9. DJEČJA PITANJA I KAKO NA NJIH ODGOVORITI (dr. Miriam Stoppard)

Ovaj priručnik za roditelje - s odgovorima na mnoga teška i neugodna pitanja - napisala je dr. Stoppard, vodeća stručnjakinja za područje roditeljstva i dječje skrbi. Odgovori su različiti i primjereni dobi djeteta – za dob od dvije do četiri godine, od četiri do šest godina, od šest do osam godina i od osam do jedanaest godina.
“Vjerujem da djeci treba reći istinu. Ipak, nitko ne tvrdi da je uvijek jednostavno biti otvoren i iskren. Zato sam osjetila da vrijedi napisati ovu knjigu: ne kako bih vas opskrbila savjetima koje valja nabubati, nego kako bih vam ponudila opći okvir unutar kojeg možete graditi svoje vlastite odgovore usporedo sa širenjem djetetova razumijevanja.“
                        autorica

Iz Sadržaja

Pitanja o seksu i rođenju
Odakle dolazim?
Kako beba izađe?
Što je to seks?
Što je to masturbacija?
Što znači biti „gay“?
Pitanja o nepoznatom
Što se dogodi kad umreš?
Što je to Bog?
Što je vjera?
Pitanja o odnosima
Što je to razvod braka?
Da li njega moram zvati tata
Zašto sam ja usvojen/a
Pitanja o različitostima
Zašto nemam smeđu kožu?
Zašto ona ne može hodati?
Da li moram jesti meso?
Pitanja o sigurnosti i zdravlju
Zašto ne smijem prići neznancu?
Što znači nasilje?
Što su droge?

Isječak

 „Vi ste prvi učitelji svoje djece i sve njihovo znanje – uključujući i ono o spolnosti – započinje kod kuće. Roditelji se pitaju da li neke informacije, pogotovo oneo seksu i drogi, mogu naštetiti njihovoj djeci i suzdržavaju se u strahu od da će činjenice potaknuti djecu na eksperimentiranje. No, istina je sasvim suprotna. Upravo djeca kojoj su takve informacije bile uskraćene eksperimentiraju i istražuju opasne vode. Suprotno onome čega se mnogi boje, djeca kojoj su pružene informacije o seksu nisu razbludna, ne fokusiraju se na seks niti se upuštaju u rano eksperimentiranje već gledaju na to kao na normalan dio svoga budućeg života.
(…)
Nije te donijela roda – to je samo priča. Kao i sva djeca nastao/nastala si od tatina sjemena i mamina jajašca. Tatino i mamino sjeme spojili su se u maminu trbuhu da bi ti mogao/ mogla nastati i zato si vrlo poseban – prekrasna kombinacija mame i tate.“

10. I JA MOGU USPJETI (Jadranka Luca-Mrđen, Dora Kralj)

. Djeca s poteškoćama u učenju
-    izdanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba

Svako dijete može kreativnijim, učinkovitijim i osmišljenijim načinima postići više. Može naučiti bolje misliti, bolje pamtiti, osvijestiti kako naučiti što treba, prepoznati kako i na koji način nadomjestiti manje razvijene sposobnosti, Uz veliku podršku roditelja, znanje nastavnika i ustrajan rad stručnjaka dijete će postići bolje rezultate.

                    dr. sc. Gordana Buljan Flander

Isječak

„Djeca s poteškoćama u učenju najčešće su osobe prosječne ili natprosječne inteligencije. (…)
Istraživanja u Americi pokazuju da svako šesto dijete (17,5 posto) tijekom prve tri godine školovanja ima poteškoća s učenjem čitanja. Više od 2,8 milijuna djece školske dobi smatra se učenicima s poteškoćama u učenju te se koriste posebnim programima za pomoć. To je otprilike 5 posto ukupnog broja djece u javnim školama. Čak 20 posto djece iskazuje poteškoće u učenju upravo zbog prisutnosti poremećaja pažnje. (…)
Svako dijete svijetli na svoj način
Svakom djetetu treba prilika da bude 'onaj koji uči' i da doživi iskustvo intelektualnog otkrića i zadovoljstvo koje donosi napredak, ma kako on bio brz ili spor.“

11. ŠTO JE ŽIVOT ; ŠTO SU OSJEĆAJI; ŠTO JE DOBRO I ZLO (Oscar Brenifier; ilustracije Jerome Ruillier)
-    slikovnice -

Slikovnice za sve iznad sedam godina, u kojima i djeca i odrasli mogu pronaćiiznimno zanimljive, duhovite, maštovite odgovorena pitanja o životu, sreći, nesreći, postojanju, smislu života i smrti, emocijama, dobru i zlu. Odgovore koji potiču nova pitanja. Uz to i pitanja i odgovori mogu poslužiti kao sadržajna okosnica za razgovor roditelja s djecom. Koja neprestance postavljaju pitanja, nerijetko od velike važnosti. Odgovor roditelja je dobrodošao jer može pomoći djetetu u izgradnji vlastite osobnosti. No, također je važno da roditelji poduče dijete samostalnom razmišljanju i rasuđivanju kako bi se pouzdalo u vlastite snage i naučilo odgovornosti.
Na svako postavljeno pitanje u ovim slikovnicama nudi se nekoliko odgovora. Neki od njih čine nam se očitima, a drugi su tajanstveni, iznenađuju i zbunjuju. No, kako se proces razmišljanja kreće poput beskonačne staze, upravo ti odgovori povlače za sobom nova pitanja. A nova pitanja su nerijetko i odgovori.

Iz Sadržaja (Što je život)

Kako mogu ostvariti sreću?
Hoću li jednog dana postati pobjednik?
Zašto je život težak?
Zašto postojimo?
Zašto živimo?
Zašto umiremo?

Iz Sadržaja (Što je dobro i zlo)

Imaš li pravo krasti da bi se prehranio?
Trebaš li biti ljubazan prema drugima?
Moraš li uvijek slušati roditelje?
Trebaš li uvijek sve reći?
Možeš li uvijek raditi ono što želiš?
Trebaš li pomagati drugima?

Iz Sadržaja (Što su osjećaji)

Kako znaš da te roditelji vole?
Jesi li ljubomoran na braću i sestre?
Zašto se svađaš s onima koje voliš?
Je li dobro biti zaljubljen?
Je li bolje biti sam ili s prijateljima?
Je li te strah govoriti pred razredom?

Iz Sadržaja (Što je dobro i zlo)

Imaš li pravo krasti da bi se prehranio?
Trebaš li biti ljubazan prema drugima?
Moraš li uvijek slušati roditelje?
Trebaš li uvijek sve reći?
Možeš li uvijek raditi ono što želiš?
Trebaš li pomagati drugima?

Isječak

(iz slikovnice Što je život)

„ZAŠTO UMIREMO?
ZATO ŠTO BI NAM POSTALO DOSADNO KAD BISMO VJEČNO ŽIVJELI (Da, ali…Kako to možemo znati ako nitko ne živi vječno? Može li nam život postati dosadan? Tko odlučuje da je život predug? ŽIVOT.)
ZATO ŠTO NAM SE TIJELO UMORILO TIJEKOM GODINA. (Da, ali…Ne možemo li umrijeti mladi? Troši li nam se tijelo manje kad smo sretni? - samoća, depresija, umor, stres)  Zašto su neka tijela otpornija od drugih? BOLE STI…
ZATO ŠTO TO SMRT ODLUČUJE (Da, ali…Moramo li to prihvatiti bez pogovora? Raspolaže li čovjek oružjem za borbu protiv smrti? Odlučuje li smrt da je vrijeme ili mi pristajemo slijediti je?
ZATO ŠTO SMO SVE NAUČILI. (Da, ali…Moramo li samo učiti za života?Ne trebamo li podučiti druge onome što smo naučili?Je li jedan život dovoljan kako bismo sve naučili.)
KAKO BISMO OTIŠLI U RAJ (Kako možemo znati ima li života nakon smrti? Dida jesi li ti tamo? Ako ne postoji raj kamo odlaze pokojnici? Trebaju li pokojnici uopće otići nekamo?
JER NE BI BILO MJESTA NA ZEMLJI KAD BI SVI BILI ŽIVI (Da, ali… Nedostaje li nam mjesta na Zemlji? Može li, dakle, biti korisno umrijeti? Ja sam nezamjenjiv. I ja. Nije li svatko od nas nezamjenjiv?
(…)
Smrt je tajanstvena činjenica (…)
Postavljajući si to pitanje, shvatit ćeš…kako ne izbjegavati smrt i kako naučiti živjeti s njom.
…kako smrt , kao i život, za svakoga ima drukčiji smisao.
…kako doista cijeniti život prihvaćajući ograničenja koja nam nameće.

12. PRIJATELJU, ISPRIČAJ MOJU PRIČU

. Dirljive ispovijesti o životinjama koje su promijenile ljudske živote

Sretna djetinjstva još su sretnija ako dopustimo da u njih uđe neki četveronožni ljubimac. U našoj kući takve sreće nije nedostajalo i moram priznati da svoje djetinjstvo pamtim i raspoznajem njegove faze upravo prema njima – mačkama i psima koji su ostavili neizbrisive tragove na linoleumu ili tapisonu, a najviše ipak u našim srcima…- stoji u jednoj od četrdesetak duboko osjećajnih priča o životinjama u ovoj knjizi.

Knjigu Prijatelju, ispričaj moju pričunadahnulo je pismo žene koja je iz azila udomila staroga, napuštenog čuvara dvorišta Tysona, kojemu je ulazak u novu obitelj probudio volju za životom u trenutku kada se već činilo da, žalostan i razočaran, od njega odustaje. U projekt su se uključili mnogi prijatelji životinja sa svojim ispovijestima o raznim životinjama koje su im, na ovaj ili onaj način, dotaknule život – promijenile ga, obilježile, obogatile, iscijelile, uljepšale. 

U ovoj knjizi je najviše dirljivih priča o dubokoj povezanosti i bliskosti između ljudi i životinja svih vrsta i kao takva nesumnjivo je – odraslima i djeci starije dobi - dragocjena poduka iz ljubavi. U nekima se izravnije govori o neosnovanosti korištenja životinja u prehrani; činjenici da se zbog mesne industrije u amazonskim prašumama uništavaju „pluća svijeta“ i staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Između onih koji jedu meso životinja i vegetarijanaca oduvijek se vodi svojevrstan rat, a najbolji put prema miru i sporazumijevanju jest upravo – pokušati razumjeti razloge koji govore u prilog održanja života samog i majke Zemlje.

Knjigu je uredila poznata aktivistica za prava životinja Aleksandra Hampamer.

IZ SADRŽAJA

Mala braća

Oproštaj kao dar – priča o Tysonu

Budi mi prijatelj – budi prijatelj

Srećkova priča

Nove prilike otvaraju vrata sreće

Bella

Zvali su me Erik

Hilda

O ljubavi, vjernosti, začepljenosti i narodnoj medicini

Božić malog Perice ili što je kome sreća

Najljepše oči na svijetu

Moj Sivko – jedna antimesožderska

Oskarčica – mačak koji je na kraju bio mačka

Pavo

Psihijatrica Bambi Bambina

Sunce na prozorčiću

Vrata u šumu

Priča sa sela

Veliki događaj

Sova

Gunja

Sretno udomljen pas

Životinje koje su oblikovale moj život

ISJEČAK

Oproštaj kao dar – priča o Tysonu (Andrea Schöne)

„Moj um je zaposjela samo jedna misao – on ne smije umrijeti u skloništu. Tyson je bio na fotografiji koja je za mene bila oličenje bijede. Opis je bio otprilike ovakav: više od deset godina star pas, živi u skloništu za životinje u koje ga je doveo bivši skrbnik jer mu je dosadio. Tražili su kuma ili kumu za njega da bi mu olakšali zadnje dane i koliko-toliko poboljšali uvjete života u skloništu.

A kako je izgledao bilo je očito da kraj više nije daleko. Na fotografiji vidjeh staroga belgijskog ovčara čiju glavu podupire nečija ruka, noge drhtavo stoje, kičma mu je savijena, a rep podvijen. Ali, on se smijao. On se smijao. Poput mog starog Zaphoda. Postoje psi koji se smiju… (…)

Nakon kratkog druženja, krenuli smo kući…

Hoće li me Tyson ugristi? Adra je kao uvijek ležala na zadnjem sjedalu, a Tyson na podu ispod nje. Okrenula sam se i pružila ruku Tysonu, a on je spustio svoju njuškicu na moj dlan. I tako je cijelih nekoliko stotina kilometara njegova njuška bila na mojem dlanu.“

Vrata u šumu (Berislav Njegovec)

„Priroda je posegnula za mnom i poslala jednog svog stvora da me probudi iz života u umjetnom svijetu, da mi pokaže koliko je ljepote u jednostavnim stvarima od kojih bježimo, umotavamo se u šalove i zatvaramo prozore.  Koliko je samo lijepa kiša koja pada preko polja, vjetar što nas miluje, sunce koje se nazire pod suncobranom krošanja ili noć što se nečujno prikrada iz sjena i tišine. Z posudicu hrane koju svaki dan dajem svom psu, ja dobivam neusporedivo više, bez očekivanja da ikad za to kažem čak i hvala.

Stoga moj pas i ja trčimo. Trčimo za sve one koji sjede u autu na raskrižju i računaju da će za dva crvena svjetla uloviti zeleno za prolaz, za sve one koji su svezani na lancu dužine metar i zemlja je pod njihovim nogama u pravilnom polukrugu dokle lanac dopušta. Trčimo za sve koji leže po bolnicama i sve koji propadaju zatvoreni sami u dvorištima. Trčimo za gladne ljude i gladne pse koji njuškaju oko istih kontejnera. Trčimo za povezanost među živim bićima koja dišu isti zrak, rođena su na istoj usamljenoj zvijezdi i žele si međusobno pomagati. Trčimo za svu djecu koja žele imati ljubimce, ali roditelji su rekli ne, nemamo novaca, to je velika briga, pas laje noću, bježi od kuće, grize namještaj, može ugristi. Trčimo za tu djecu koja bi u djetinjstvu mogla naučiti koliko je divno brinuti se za nekoga i koja će jednoga dana dobiti svoju djecu za koju će se morati brinuti i u njih usaditi da se brinu za druge. (…) Trčimo za sve ljude koji su sami i nemaju kome reći idemo u šetnju, trčimo za sve šume koje su posječene … za sve ljude koji su nekad prolazili ovim brdima u svojim svakodnevnim poslovima i živjeli ovu zemlju po kojoj gaze, koji su poznavali njezin miris, njezin dodir pod rukom, koji su od nje živjeli i u njezinu unutrašnjost prešli, trčimo jer je svakoj životinji u čovjeku u genima da se kreće, da preskače potoke, kotrlja se po padini…“

 Priča sa sela (Luka Oman)

„Osjećao sam olakšanje, osjećao sam da sam se oslobodio velikog bremena. Nema više potiskivanja osjećaja, nema više 'moranja'. Mogu odlučivati prema vlastitom razumu koji mi jasno govori da ono što smatram nepravednim treba odbiti raditi, a ne tražiti opravdanja.

No, tu počinje nova priča – priča o osudi moje odluke, predrasudama, pokušajima zastrašivanja, dezinformacijama i drugim načinima da me se vrati na 'pravi' put. Vegetarijanac sam preko dvadeset pet godina, a vegan sam postao prije četrnaest godina, nakon što sam se riješio još nekih pokušaja pravdanja i prihvatio činjenicu da životinje nisu tu kako bi zadovoljavale naše 'potrebe', već da imaju svoje razloge za život, koje trebamo poštovati.“

13. ZAHTJEVNA DJECA (Stanley I. Greenspan, dr. med. i Jacqueline Salmon)

. Razumijevanje, podizanje i radost s pet „teških“ tipova djece

Roditelji ne moraju naprosto „naučiti živjeti“ s temperamentom svoga djeteta već vlastiti odgojni stil mogu prilagoditi djetetovoj neponovljivoj osobnosti. To znači da svakom djetetu mogu pomoći da nadogradi svoje jake strane, ovlada slabostima i u život krene pun pouzdanja i vještina. Ova temeljna ocjena vodećega američkog dječjeg psihijatra poduprta je opisom pet različitih temeljnih tipova dječje osobnosti te nekih fizičkih i emocionalnih značajki koje ih prate: osjetljivost, povučenost, prkos, nepažljivost i agresivnost. U ekstremnim slučajevima, svaki od tih uzoraka može biti veoma zastrašujući za roditelje. Po ocjeni časopisa Publishers Weekly, ova knjiga je „prsluk za spašavanje života“, a Child Magazine ukazuje na njezine neprocjenjive uvide i praktične savjete.

Autori, uz ostalo, navode sedam načela čijim unošenjem u obiteljski život roditelji mogu pomoći i sebi i svojoj djeci: Budite realni u vezi s roditeljstvom; Dajte djetetu najdragocjeniji mogući dar – svoje vrijeme (floor time); Budite osjetljivi prema djetetovom fizičkom ustrojstvu; Radite prema problemskoj orijentaciji; Suosjećajte s djetetom; Djelujte korak po korak; Kada je potrebno, koristite sistem „mrkve“ i čvrstih granica.

IZ SADRŽAJA

Vi niste uzrok, ali možete biti rješenje

Preosjetljivo dijete

Povučeno samozaokupljeno dijete

Prkosno dijete

Nepažljivo dijete

Aktivno/agresivno dijete

Utjecaji okoliša i prehrane na djetetovo ponašanje

Određivanje tipa djetetove osobnosti

ISJEČAK

„Želio bih predložiti potencijalno optimističniji način postupanja sa zahtjevnom djecom. Taj novi pristup fokusira se na zajedničko djelovanje 'prirode' i 'odgoja'. Prepoznaje da čak i naoko zadane karakteristike, poput djetetove tendencije da bude plašljivo, kada su potaknute novim podražajima, mogu biti značajno promijenjene u odnosu na ranija, ili čak kasnija, iskustva. Rani odgoj ustvari može ne samo promijeniti djetetovo ponašanje i osobnost, već također i rad djetetovoga živčanog sustava.

(…)

Neka djeca, primjerice, imaju tijela u kojima se ne osjećaju ugodno i tako pokazuju sklonost da budu konfuzna, razdražljiva, negativna ili povučena. Pronašli smo da čak i u ranim mjesecima života bebe mogu pokazivati jedinstvene značajke u radu motoričkog sustava. Suprotno vjerovanju da svi doživljavamo temeljne osjećaje na sličan način, pronašli smo da se djeca osjetno razlikuju po tome kako percipiraju prizore, zvukove, dodire, mirise i uzorke pokreta. Dijete može prekomjerno osjetljivo i pretjerano reagirati ili nedovoljno osjetljivo i slabo reagirati na dane osjete. Jedno može bolje primati i razumijevati informaciju kroz određeno osjetilo, dok drugo može imati teškoća u tumačenju informacije zaprimljene kroz isto osjetilo.

(…)

Iako mnogi primjeri koji slijede prikazuju izuzetno zahtjevnu, odnosno 'tešku' djecu, većina roditelja će također prepoznati neke aspekte tih osobina u nezahtjevne djece (makar u blažim ili manje izraženim oblicima). Moj cilj u ovoj knjizi je odrediti kako opću filozofiju koju roditelji mogu koristiti kako bi prilagodili podizanje djeteta jedinstvenim osobinama svog sina ili kćeri, tako i specifične pristupe te strategije za ekstremnije izazove koji se, kao što mnogi roditelji znaju, pojavljuju češće nego bi željeli.“

14. KNJIGA ZA NESAVRŠENE RODITELJE (dr. sc. Irina Mlodik)

. Za osjećajne, promišljene i pomalo zabrinute roditelje koji žele podići vlastito dijete – tvorca vlastitog života.

Roditelji žele poznavati i voljeti svoju djecu. Ta jednostavna misao potakla je rusku dječju psihologinju – autoricu programa psihološkog rada s djecom 'Dječja soba' te voditeljicu tv programa za roditelje - da napiše knjigu kojom bi mogla odraslima ispričati sve što zna o dječjem svijetu. Razlog - da roditeljstvo, kako kaže ona, ne postane užas i teret, a djetinjstvo niz uvreda i poniženja. I zato da se iz naraštaja u naraštaj ne ponavljaju dječje i roditeljske sudbine, da bi svako novorođenče koje stigne na ovu Zemlju dobilo priliku ispisati vlastiti život „na slobodnu temu“.

U svom poslu vidjela je, kako kaže, mnogo dječjih očiju, razgovarala je s ogromnim brojem roditelja, slušala bezbroj priča iz usta već odrasle djece pa joj je zahvaljujući tome postalo kristalno jasno koliki jaz dijeli ta dva univerzuma – svijet odraslih i svijet djece. Upravo to komplicira život jednih i drugih, ali ne zato što s djecom i roditeljima nešto nije u redu već zato što premalo znaju jedni o drugima.

IZ SADRŽAJA

DIO I. BITI RODITELJ – JE LI TO SREĆA?

Roditeljski osjećaji

Zašto ste odlučili imati djecu? (ostvarivanje roditeljskog nauma)

Sada bi mu se moglo nešto dogoditi (rađanje roditeljske tjeskobe)

Vjerojatno sam loša majka (rađanje roditeljske krivnje)

Vikati na djecu se…smije (potiskivanje roditeljske uzrujanosti)

Kako neodgojeno dijete! (rađanje roditeljskog srama)

…I što s njima činiti

Djecu je moguće…ne odgajati (oslobađanje od viška odgovornosti)

Djecu se može naprosto – voljeti (dopuštenje za roditeljsku ljubav)

Pitanja roditeljima (s odgovorima)

Što je s dječjim željama?

Nije štetno željeti, štetno je nemati želja

„Mi znamo što je za tebe najbolje“

Kako „ispravno“ zabranjivati djetetu?

Kako da dijete odraste u pravu osobu

O čemu roditelji najradije ne pitaju, ne govore i čak ne misle…

DIO II. DJEČJI SVIJET

Dječji osjećaji

Ljutnja

Strah

Žalost

Sram

Tjeskoba

Radost

Čuđenje

Dječje želje

Crtice na dovratku

Dojenče

Mališan

Predškolarac…

Posebna djeca i posebni roditeljski osjećaji

Nasljednici trona (jedinci)

U očekivanju čuda (djeca s posebnim potrebama)

ISJEČAK

„Svakom je djetetu bezuvjetna roditeljska ljubavmnogo važnija od odgoja. Nažalost, ona se susreće tako rijetko! Nije ni čudo, zato što je ideološki i pedagoški sustav tijekom dugog vremena sugerirao nešto posve suprotno bezuvjetnoj ljubavi. Uvjeravao nas je u to da dijete treba 'voljeti' samo kada čini nešto ispravno; kada se dobro ponaša, dobiva visoke ocjene u školi, odlazi u trgovinu, savjesno je i odgovorno. Tada si dostojan ljubavi roditelja i zajednice. Ti nisi bitan, važno je samo što činiš, tvoja, takoreći, funkcionalnost. (…)

No, u trenutku kada izgovorimo 'Ja znam što je za tebe bolje', uskraćujemo mu mogućnost da nauči birati, a zajedno s njom i odgovornost. Poslije ćemo mu to još sigurno i predbacivati: 'Tako si nesamostalan, ništa ne možeš odlučiti! Pa već ti je 10 (15, 30, 40…)  godina!' Ako nijednom nije bilo u prilici donijeti samostalnu odluku, čak i najmanju, posve je svejedno koliko mu je godina. Nitko mu nije dao lekcije iz samostalnog odlučivanja jer su svi unaprijed znali 'najbolje'. (…)

Kada sam bio malo dijete, jako sam se trudio biti dobar. Zato što sam onda znao tko sam: 'Dobar sam'. No, iskreno rečeno, to mi nije polazilo za rukom. Svi su stalno bili nezadovoljni sa mnom: mama se ljutila kad nisam htio jesti; tata je vikao kad sam se bojao da ćemo zapeti u dizalu; baka je stalno prigovarala zbog nereda u našem stanu; brat me tiho mrzio jer sam zauzimao dio njegov sobe… (…) Biti loš nije osobito nepodnošljivo, no prilično je tužno: ne shvaćaš čega da se uhvatiš…(…) 'Neću biti dobar. Tako sam odlučio', rekao sam si tog jutra. Odonda se katkad osjećam vrlo usamljeno jer ne mogu biti dobar, a znači da nisam siguran da me vole. To je teško – ne biti siguran. Zato ću imati budućnost, vlastitu budućnost. I postat ću onakav kakav poželim. (…)

Taj je momak postao prava osoba, vjerujte mi. Postao je to unatoč, a ne zahvaljujući roditeljskim očekivanjima. Samo je tuga u njegovim očima odavala čovjeka koji ne vjeruje u to da ga se može voljeti onakvim kakav jest. Jer ljudi vole samo 'dobre'… (…)

Mnoge roditelje potpuno zbunjuje moje jednostavno pitanje: 'Zašto vi trebate da vaše dijete odraste u pravu osobu?' Razumijem ih, jer iskrenim odgovorom riskiramo suočavanje s našom vječnom trojkom: sramom, krivnjom i tjeskobom

-           Ako postane prava osoba, srce će mi biti mirno (neću se brinuti).

-           Neću se osjećati kao loša majka (neću osjećati krivnju)

-           Znat ću da nije lošiji od drugih (neću osjećati sram).“

15. KAKO GOVORITI DA BI TINEJDŽERI SLUŠALI I SLUŠATI ŠTO TINEJDŽERI GOVORE (Adele Faber, Elaine Mazlish)

Život s tinejdžerima ponekad je nepodnošljivo težak. Djeca s kojom smo nekoć bili toliko bliski kao da su se preko noći pretvorila u samostalne neznance neovisnih misli, ukusa i vrijednosti. Današnji tinejdžeri odrastaju u popularnoj kulturi koja je nesmiljenija, grublja i nasilnija no ikad, kulturi koja još nikad nije bila toliko materijalistička i usmjerena na seksualnost. Što u takvim okolnostima preostaje roditeljima?

Nakon višegodišnjih istraživanja, predavanja i skupljanja povratnih informacija, međunarodno priznate stručnjakinje za pitanja odnosa roditelja i djece, Adele Faber i Elaine Mazlish, razvile su inovativan pristup održavanju iskrenog, otvorenog dijaloga, obilježenog obostranim poštovanjem, između roditelja i tinejdžera. Zahvaljujući tome, obuzdavaju se sukobi i umanjuje razina frustriranosti te se promiče promišljena komunikacija o svemu: od trajanja izlazaka i droge do školskih obveza i seksa.

Knjiga je prepuna savjeta potkrijepljenih pričama, crtežima i „podsjetnicima“. Ova nezaobilazna knjiga pomoći će vam da postavite temelje zdravog odnosa u kojem je naglasak na razumijevanju i slaganju, a ne na kažnjavanju i odmazdi. Od vječitih briga o društvu, izlascima i hodanju, do suvremenih briga povezanih s opijanjem i zlostavljanjem preko interneta, autorice pomažu roditeljima u rješavanju problema prije no što situacija izmakne nadzoru.

Srdačnim, lucidnim i nimalo pokroviteljskim tonom, Adele Faber i Elaine Mazlish pokazuju roditeljima kako se unutar obiteljskog kruga trebaju podupirati i kako da obitelji tijekom iskušenja tinejdžerske dobi svoje djece ostanu povezane.

IZ SADRŽAJA

Što i kako s osjećajima

I dalje samo „provjeravamo“

Kazniti ili ne kazniti

Zajednički do rješenja

Sastanak s klincima

O osjećajima, prijateljima i obitelji

Roditelji i tinejdžeri zajedno

Što i kako sa seksom i drogom

ISJEČAK

PROMIŠLJENA KOMUNIKACIJA O SVEMU

Napomena: Svaki od sljedećih prijedloga roditeljima (Umjesto…) ilustriran je crtežima.

Umjesto da odbacite osjećaje…Odredite misli i osjećaje

Umjesto da zanemarujete osjećaje…Priznajte osjećaje riječju ili zvukom

Umjesto logike i objašnjavanja…U mašti pružite ono što ne možete u stvarnosti

Umjesto da činite nešto što smatrate nerazumnim…Prihvatite osjećaje istovremeno preusmjeravajući neprihvatljivo ponašanje

Umjesto da naređujete…Opišite problem

Umjesto da tinejdžera napadnete…Opišite što osjećate

Umjesto da okrivljujete…Dajte informaciju

Umjesto da prijetite ili naređujete…Ponudite izbor

Umjesto dugotrajnog predavanja…Recite to jednom riječju

Umjesto da ukazujete na ono što nije u redu…Pokažite svoje vrijednosti i/ili očekivanja

Umjesto ljutih prijekora…Učinite nešto neočekivano

Umjesto prigovaranja…Napišite pismo

16. AVANTURA OSOBNE PROMJENE 3 (Ljubica Uvodić-Vranić)

. Priručnik za rastavljene roditelje koji vole svoju djecu – 41 primjer iz prakse

Autorica uvodno najprije naglašava kako rastava/razvod ne znači prekid odnosa sa drugom osobom, posebno kad je riječ o djeci, naglašavajući kako bračni zavjet voljeti se i poštovati u sve dane života svojega  zapravo znači – možda ćemo se odvojiti, udaljiti, rastati pa i razvesti, ali ćemo se voljeti ili barem poštovati. Jer i nakon što partneri prestanu biti partneri i dalje ostaju roditelji.

Svoje ocjene iz prvog dijela knjige podupire s četrdesetak primjer iz prakse (devet pozitivnih i 32 negativna) kojima opisuješaroliku lepezu problema koji s mogu javiti kod rastave i na kojima čitatelji trebaju naučiti kako se najbolje postaviti prema vlastitoj situaciji.

IZ SADRŽAJA

POZITIVNI ILI SRETNIJI PRIMJERI

Otac, a ne očuh

Volimo se i nakon preljuba

Bolest nas je opet povezala

Kućni ljubimac nas je spasio

Kućni ljubimac gotovo nas je rastavio

ŠTO JE BILO PRIJE RASTAVE

Od početka nije valjalo

Ratna trauma

Mirnodopske traume

Mijenja li se nevjerni partner?

Preljub ili dosada u vezi

Nacionalna i vjerska predrasuda

Otac želi i dobiva skrbništvo

O bivšem sve najgore

Otimanje za djecu

Godišnji odmor – s kim?

Tvoj se otac ženi

Tvoja majka se udaje

Kad je jedan roditelj zlostavljač, kriminalac, ubojica

Moja, tvoja, naša djeca

Idealiziranje i demoniziranje onog drugog

I NA KRAJU

Dva topla doma umjesto jednog?

S djecom moramo razgovarati

Kvalitetni susreti

Zajednički problemi

ISJEČAK

„…Ova knjiga nije napisana ni za one koji toliko vole svoju djecu pa misle da je njihova velika ljubav dovoljna njihovoj djeci i da im u životu nije potreban više nitko i ništa, osim te ljubavi. Ova je knjiga napisana za roditelje koji su svjesni da njihova djeca nisu samo njihova. Ona su donesena na ovaj svijet za ovaj svijet. Mnogi roditelji razumiju da je za njihovu djecu bolje da se druže i s drugim roditeljem jer on nije mogao ostaviti svoje dijete, nego samo svojeg partnera.

Rastavljeni roditelji mogu ostvariti normalne kontakte sa svojom djecom ako ostvare normalne kontakte međusobno i ako budu, više ili manje, sretno rastavljeni.

Otimanje za djecu

Teško je dogovoriti se s nekim od koga smo se upravo rastali, ali i biti roditelj je teško, a biti rastavljeni roditelj još teže. Takav status iziskuje dodatni napor za dobrobit djece od koje se ne želimo rastati. (…)

Idealiziranje i demoniziranje onog drugog

Poneki roditelji nakon rastave i razvoda braka ne znaju što reći svojoj djeci o tome kako se odnositi prema drugom roditelju. Umjesto da dopuste da dijete formira svoj odnos prema svojem roditelju, neki roditelji nameću djeci svoje stajalište prema onome drugom roditelju. (…) Oni koji hvale pretjerano šalju svojoj djeci neizravnu poruku – izgubili smo nešto veliko. Oni koji kude pretjerano šalju svojoj djeci poruku – ništa nismo izgubili. Jedni i drugi pretjeruju i time griješe.“

17. ODGOVORI NA 1000 PITANJA ZA DJEČAKE (TIM HÜSCH)

Ova je knjiga namijenjena dječacima koji ulaze u pubertet, ali će bez sumnje dobro doći i roditeljima koji žele bolje razumjeti to životno razdoblje svog djeteta. S pitanjima i odgovorima autor pokriva doslovce sve nejasnoće, nedoumice, nepoznanice i probleme s kojima se dječak suočava u trenutku kad se počinje preobražavati u muškarca. Velike su promjene na djelu, kako fizičke tako i psihičke. Tijelo šalje najvidljivije signale, ali psiha se katkad, kako kaže autor - jednostavno pravi luda.

Možda ti se baš zato sve čini tako napornim i složenim. Da bi se sa svime što te čeka lakše nosio – potraži odgovore koji te već sada muče, a onda polako poviri i u sve ostale. Tebi neka pitanja možda ne bi pala na um, ali Tim Hüsch se potrudio odgovoriti čak na njih tisuću.

IZ SADRŽAJA

Pubertet – postajem muškarac

Sve samo izvana – brada i bubuljice

Upomoć, imam obitelj

Zatreskan, zaljubljen, ostavljen

A što je sa seksom?

Zdrav i u dobroj formi

Droge – hvala ne!

Čavrljanje i glupi izgovori – moć komunikacije

Cjeloživotno učenje?

Slobodno vrijeme – treba se zabavljati

ISJEČAK

„Zašto me svi smatraju neobičnim?

Zato što je pubertet poremetio i tvoj duševni život. To primjećuju i drugi, tvoja obitelj, znanci ili prijatelji, većinom prije tebe, jer promatraju tvoje ponašanje. Prije si možda bio stalno živahan, ljubazan i spreman pomoći, a sada si odjednom često loše volje, svađaš se s majkom ili s braćom i sestrama, donosiš kući loše ocjene i najviše čučiš u svojoj sobi buljeći u prazno.

Je li masturbiranje štetno?

U staru bajku kako masturbiranje zaglupljuje ili smanjuje potenciju jedva da još tko vjeruje. Osim toga, u međuvremenu je dokazano da onanija ide uz proces spolnoga sazrijevanja. Dakle, posve je prirodno ako se samozadovoljavaš.

Može li onanija biti korisna?

Da. Masturbiranjem bolje upoznaješ svoje tijelo. Saznaješ kako reagiraš na neke dodire i što te posebno uzbuđuje. Ta iskustva mogu te pripremiti na kasnije doživljaje s djevojkom i dati ti više sigurnosti u postupanju sa svojim seksualnim osjećajima.

Moja je djevojka trudna, što ću sada

Prva zapovijed: daj potporu djevojci! Ako je trudnoća za vas problem, trebate što brže potražiti savjet ginekologa i sudjelovati u radu savjetovališta za trudnoću. Ondje će vam pomoći da shvatite svoju situaciju. Pokazat će vam posljedice iznesene trudnoće kao i posljedice prekida trudnoće.“

18. ODGOVORI NA 1000 PITANJA ZA DJEVOJKE (Gaby Schuster)

18. Tisuću pitanja vrzma se u djevojačkoj glavi, a odgovore na njih – jednostavnim riječima, informacijama i tumačenjima, daje autorica Gaby Schuster, ne preskačući ni „škakljive“  teme, kao što bi to možda učinila najbolja prijateljica, sestra, majka ili otac. Ova je knjiga namijenjena djevojčicama koje ulaze u pubertet, ali će bez sumnje dobro doći i roditeljima koji žele bolje razumjeti to životno razdoblje svog djeteta. Pitanjima i odgovorima autorica pokriva nedoumice, nepoznanice i probleme s kojima se bori djevojčica suočena s djevojkom u sebi.

IZ SADRŽAJA

Moja obitelj i ja

Moja prva ljubav i prvi seks

Moje tijelo i moj razvoj

Moj izgled i moje dobro raspoloženje

Moja budućnost i moji snovi

ISJEČAK

„Zašto se moji roditelji u sve miješaju?

To nije neka nova njihova navika. Oni su to uvijek činili. Ali sada ti to tek počinje smetati. Ne želiš više da te vode za ruku i smatraš da imaš pravo na vlastite odluke. To je, dakako, točno, ali lakše ćeš izboriti ovo pravo ako se ne upuštaš u potpunu konfrontaciju. (…)

Zašto se toliko bojim seksa?

To može imati najrazličitije razloge. Možda te jednostavno unutarnji glas upozorava jer se još ne osjećaš dovoljno spremnom. U tom slučaju ne smiješ dopustiti da te itko i išta nagovori na seks. Možda si iz filmova, knjiga, časopisa ili slučajnim „zavirivanjem“ stekla sliku o tjelesnoj ljubavi koja te jednostavno odbija. Ne možeš zamisliti da bi seks mogao biti uživanje. Ne boj se, i to je posve normalno. Tek kad budeš dovoljno zrela i kad nađeš pravoga mladića, možeš upoznati tjelesnu ljubav kao nešto lijepo što ćete zadovoljiti. (…)

Kada sam dovoljno odrasla za prvi put?

U idealnom slučaju na ovo pitanje odgovorit ćeš zajedno sa svojim dečkom, ako ste doista dovoljno zaljubljeni jedno u drugo da želite upoznati i tjelesnu ljubav. Statističari su se već pozabavili tim pitanjem. Oni kažu da otprilike četvrtina svih djevojaka s oko 15 godina spava prvi put s mladićem. Kod šesnaestogodišnjakinja to je već dobra trećina.

Kod mladića su te brojke nešto niže jer su muški partneri tih djevojaka većinom godinu do dvije stariji. To je zbog toga što su djevojke s 14 ili 15 godina razvijenije za jednu fazu od mladića iste dobi. Zato se zaljubljuju većinom u tipove koji su prosječno stariji od njih.

Škodi li samozadovoljavanje mom razvoju?

Takva tvrdnja pripada arsenalu najmračnijih predrasuda. Jasno je: nećeš biti bolesna ni neplodna niti će ti se dogoditi nešto grozno ako sama sebi priuštiš nekoliko milovanja! Ne treba imati osjećaj krivnje samo zato što želiš upoznati svoje tijelo i njegove reakcije i zato što ti se sviđa pritom sve osjetiti. Sve je to dio odrastanja. Samo tako možeš napokon ustanoviti gdje su ti osjetljiva mjesta.“

19. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)

. Priručnik za obitelj i edukatore

Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“  samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.

Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfere uzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno  je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.

Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.

Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.

Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin

To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.

            Victoria Kindle Hodson, spisateljica

IZ SADRŽAJA

Fizičke vještine učenja

Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti

26 aktivnosti

Križno gibanje

Ležeće osmice

Dvostruko šaranje

Abeceda u osmici

Slon

Ljuljačka

Trbušnjaci križnoga gibanja

Energizator

Misli na X

Energetske vježbe i Produbljivanje stavova

Moždane tipke

Zemaljske tipke

Ravnotežne tipke

Prostorne tipke

Energetsko zijevanje

Misleća kapa

Kvačenja

Aktivnosti izduživanja

Sova

Aktivacija ruke

Pregib stopala

Gravitacijska jedrilica

Brain Gym na poslu i u igri

Primarne vještine čitanja

Primarne vještine razmišljanja

Primarne vještine pisanja

Vještine učenja kod kuće

ISJEČAK

„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma

Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)

Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.

Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.

Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…) Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“

20. OTROVNI RODITELJI(dr. Susan Forward, Craig Buck)

. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života

Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.

U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugomnude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.

Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. Bogoliki roditelji

Mit o savršenim roditeljima

II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli

Neadekvatni roditelji

III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?

Kontrolori

IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar

Alkoholičari

V. Sve ozljede su unutarnje

Verbalni zlostavljači

VI. Ponekad su ozljede i vanjske

Fizički zlostavljači

VII. Konačna izdaja

Seksualni zlostavljači

DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

Ne morate oprostiti

Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?

Počeci samodefiniranja

Sučeljavanje: Put do neovisnosti

Liječenje rane incesta

ISJEČAK

„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!

Tko su otrovni roditelji?

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.

(…)

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje.  Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.

(…)

Sučeljavanje – put do neovisnosti

Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“

21. ISPRAVNI DODIRI – SLIKOVNICA (Sandy Kleven; ilustracija Jody Bergsma)

. Priča koju treba čitati naglas da bi pomogla u prevenciji seksualnog zlostavljanja djece

Mnogi roditelji još uvijek osjećaju nelagodu u situacijama kada sa svojom djecom trebaju porazgovarati o spolnosti i intimi, a i dvoje koje je pravo vrijeme za to pa takve situacije nerijetko izbjegavaju.

Ovom slikovnicom na primjeren ćete način uputiti dijete kako da se zaštititi od seksualnih zlostavljača. Budući da oko 80 posto osoba koje zlostavljaju djecu čine osobe koje obitelj pozna, nije dovoljna samo lekcija o „opasnosti od stranaca“.

Djeca uglavnom osjećaju „kad nešto nije u redu“ pa ih je stoga važno dodatno ohrabriti da vjeruju vlastitim osjećajima i da potraže pomoć. Odgovarajuća dob djeteta je kada ono može mirno sjediti i obratiti pozornost na priču.

Sandy Kleven je klinička socijalna radnica, autorica dokumentarno-dramske emisije „The Touching Problem (Problem dodira) za koju je dobila nagradu Emmy.

Inspiracija za ovu slikovnicu bila je predstava pod nazivom Jimmyjeva priča za laku noć koji su izveli glumci volonterske dramske SOAOPBox Playersa, iz Bellinghama u SAD-u, koja se bavi problematikom prevencije a kojoj je autorica pet godina bila na čelu.

ISJEČAK

„Što je to pogrešan dodir?“, upitao je Ivan.

„Kad bih te škakljala i škakljala i ne bih prestajala bez obzira na to što ti kažeš, to bi bio pogrešan dodir.“

„To bi bilo zločesto“, rekao je Ivan.

Mama je kimnula. „Postoje i neki drugi oblici pogrešnih dodira.“

„Kao kad me Švrćo liže po licu. Bljak.“

„Da“, reče mama. „Ili kada te drugo dijete gnjavi, sruši te na pod, sjedne na tebe i ne želi te pustiti.“

„To mi se jednom dogodilo“, priznao je Ivan.

„Zaista?“, upitala je mama. „Kako si se osjećao?“

„Bio sam jako ljut.“

„I zvučiš ljuto! Drago mi je da se sada osjećaš sigurno.“

Tada je mama upitala Ivana: „Je li te ikada netko prevario?“

„Hm“, razmišljao je Ivan. „Misliš kao kad netko kaže 'Zatvori oči i usta i dobit ćeš veliko iznenađenje', a iznenađenje je glista?“

„Da“, reče mama, „to sam mislila. Ali postoje i drukčije prijevare. Bila jednom jedna mala curica…“

„Da li je poznajem?“, upitao je Ivan.

„Ne, ali ona zaista postoji. Jednog dana dok se curica igrala vani, prišao joj je susjed i upitao: 'Hoćeš li doći do moje kuće da vidiš moje male mačiće?'“

„Budući da je poznavala susjeda otišla je s njim. Kad je curica došla u kuću, ogledavala se oko sebe. 'Gdje su mačići', pitala je.“

„Čovjek je rekao: 'Ako mi sjedneš u krilo, pokazat ću ti mačiće'.“

„Tada se mala djevojčica počela osjećati nelagodno. Kad je odlučila otići doma, čovjek joj je pokušao zavući ruku u gaćice.“

„Ozbiljno“, upita Ivan.

„Da, ozbiljno“, kimnu Ivanova mama. „Tada je mala djevojčica otrčala odande najbrže što je mogla.“

„Je li uspjela pobjeći?“

„Otrčala je ravno doma i ispričala mami i tati što se dogodilo.“

„Što je poslije bilo s tim čovjekom?“

„On je imao velikih problema. Ono što je učinio pogrešno je. Osim toga, to je i nezakonito. Morat će naučiti da nikada više ne pokuša takvo nešto.“

22. NEKA BUDE BOLJE (Barbara Oehlberg)

. Aktivnosti koje pomažu djeci prebroditi stres i oporaviti se od traume

Ovaj priručnik, namijenjen roditeljima, odgojiteljima i učiteljima te svima drugima koji skrbe o djeci, sadrži više od sedamdeset praktičnih aktivnosti osmišljenih tako da djeci u dobi (okvirno) od 3 do 10 godina pomognu prebroditi osobni gubitak, odvajanje, tugu, ljutnju i osjećaj nemoći. Uz svaku aktivnost navedeni su i problemi za koje je osmišljena, ciljevi koji se žele postići te način provedbe. Djetetova dob nije navedena, prepuštena je prosudbi djetetova skrbnika, prema stupnju razvoja djeteta. Prakticiranje ovih aktivnosti pomaže djeci da razumiju situaciju u kojoj su se našli kao i iskustva s tim u vezi koja ih zbunjuju i koja su izvan njihove kontrole. Zahvaljujući tome vraća im se samopouzdanje,osjećaj sigurnosti i voljenosti.

Među aktivnostima tu su: Zaštitna dekica (fizička i emocionalna nesigurnost, sjećanje na gubitak), Šeširi koji daju snagu (nemoć, nesigurnost, strah, zbunjenost), Čarobni fotoaparat (nemoć), Aparat za popravak svijeta (osjećaj beznadnosti).

Kreativne ideje ovih igara, umjetničkih i jezičnih aktivnosti korisne su za svu djecu.

Nakon podizanja sedmero vlastite djece, ekonomistica Barbara Oehlberg završila je postdiplomski studij iz dječjeg razvoja i osmislila program Roditelji za miroljubive obitelji.

IZ SADRŽAJA

Trauma i oživljavanje nade

Kako strahovi i gubici utječu na djecu

Prekidanje začaranog kruga nasilja

Gubici u djetinjstvu: proces tugovanja

Pružanje podrške djeci koja tuguju zbog gubitka

Problemi i iskustva koja prate gubitak, odvajanje i tugovanje

Oporavak od traume i gubitka

Iscjeljivanje igrom

Iscjeljujuća igra

Iscjeljujuće umjetničke aktivnosti

Iscjeljujuće jezične aktivnosti

Razvijanje djetetove otpornosti na stres

ISJEČAK

„Povjeri se telefonu

Potaknite djecu da telefonu kažu što žele i trebaju kad god imaju potrebu za tim. Objasnite im da je za njih važno da nekom povjere svoje skrivene želje. (…) Objasnite im da se i odrasli i djeca često mnogo bolje osjećaju nakon razgovora o svojim potrebama ili problemima koji ih muče.

Ususret noćnim morama

Pročitajte ili ispričajte djeci priču Sandyn kofer, u kojoj djevojčica Sandy pakira u kofer sve stvari koje joj mogu zatrebati da preživi svoje zastrašujuće snove. Neka djeca nabroje predmete za koje misle da bi im bili korisni i koje bi stavili u kofer kad bi se pakirali kao Sandy kada je išla ususret noćnim morama. Podijelite im papire i olovke da nacrtaju predmete koje bi htjeli ponijeti sa sobom. Zatim mogu papir presaviti napola, zalijepiti uz rubove i zamisliti da je to njihov kofer. Ako možete nabavite pravi kofer, neka svako dijete svoj papir stavi u njega.

Oslobađanje od briga

Potaknite djecu, ili samo jedno dijete s kojim radite, da na komad papira napišu ono što ih muči, čega se boje, ili neku svoju tajnu. Stavite papirić u balon, napušite ga, zavežite i pustite ga da odleti u zrak. Neka ga djeca gledaju kako odlazi i zamisle da njihove brige odlaze s njim. Razgovarajte s djecom o tome što misle i kako se osjećaju.

Varijacije

Umjesto balona neka svako dijete svoj papirić stavi u kuvertu ili papirnatu vrećicu. Zatvorite ih ili zalijepite i stavite u veću vrećicu ili kutiju. Neka djeca predlože kamo biste mogli staviti ili poslati tu zbirku raznoraznih briga.“

23. OBITELJI S KRONIČNO BOLESNOM DJECOM (Jesper Juul)

Ova knjiga namijenjena je obiteljima s kronično bolesnom djecom i pokriva cijeli spektar bolesti – od urođenih, kroničnih, alergija, tjelesnog i mentalnog invaliditeta do onih bolesti koje se u djetetovu životu javljaju kasnije. Naglasak nije na bolestima već na onome što se događa kad bolest postane novi i neočekivani član obitelji, na onome što je važno u životu obitelji koja s kronično bolesnim članom živi u vrlo specifičnim okolnostima. Tu su i savjeti i upute roditeljima kako se najbolje brinuti o dobrobiti i napredovanju cijele obitelji.

Jesper Juul je poznati obiteljski terapeut i autor nekoliko utjecajnih knjiga iz područja roditeljstva.

IZ SADRŽAJA

Obitelj

Ljubav

INTERAKCIJA S BOLESNIM DJETETOM

Potrebe djeteta

Samosvijest i samopouzdanje

Što možemo učiniti?

Gledaj me!

Priznanje

Unutarnja osobna odgovornost

Krivnja?

Djeca surađuju

Djeca se osjećaju odgovorna

RODITELJSKI PAR

Zbogom djetetu kakvo smo sanjali

Pomoć i briga

Briga o sebi

BRAĆA I SESTRE

SOCIJALNA MREŽA

ISJEČAK

Među nama je izuzetno malo ljudi koji mogu sasvim spontano i do kraja otvoriti srce za dijete koje je potpuno različito od onoga na koje su navikli ili o kakvu su sanjali. Preplave nas tuga, bijes, krivnja i razočaranje – jaki i sveprožimajući osjećaji koji ne proizlaze iz nedostatka ljubavi za dijete, ali nas mogu ispuniti osjećajem krivnje i unijeti u naše intimne misli i osjećaje kaos koji blokira blizak i brižan kontakt s djetetom. Na isti se način mogu pretvoriti u blokadu kontakta među roditeljima.

Zato je važno da razgovarate o djetetu kakvo ste imali ili ste zamišljali da ćete imati, o vašoj sreći, snovima i očekivanjima. To je dijete već bilo dio vaše stvarnosti ili je mnogo mjeseci, ponekad i godina, živjelo u vašoj svijesti i emocijama i na taj način bilo važan član obitelji. Tom članu morate početi govoriti 'zbogom' da biste mogli reći iskreno 'zdravo' djetetu koje sad imate.

To također znači da morate plakati, dramatizirati, bjesnjeti i biti nerazumni. (…) Ne postoji 'pravi' način tugovanja. Postoji samo vaš, individualan način, i jednog ćete dana osjetiti da je sve iza vas. Pojavi se novi osjećaj mira, tijelu se vrati energija, misli postaju manje depresivne i više razmišljate o budućnosti. Osjećaj krivnje izblijedi u korist odgovornosti i skrbi za bolesno dijete."

24. ZLOČESTA DJECA“ NAŠI MALI ANĐELI (Dr. Tanya Byron, Sacha Baveystock)

. Temeljeno na BBC-ovoj emisiji Little Angels

Vaše dijete ne želi napraviti ništa što kažete, na rubu ste snaga, očajni, već ste obišli tolike dječje psihologe, pročitali brojne knjige o odgoju djece, ali nikako ne uspijevate izaći na kraj s ispadima zlovolje, s agresivnošću, prkosom, napetošću, problemima oko spavanja, sklonošću tučnjavi. Autorice ove knjige istražuju - zajedno s vama - kako upravljati ponašanjem djeteta promatrajući vlastito ponašanje te predlažu jednostavne metode koje bi vam trebale pomoći da vaši odnosi s djecom budu pozitivni.

Svaka obitelj koja je sudjelovala u TV-seriji Little Angels morala je prihvatiti mogućnost da će snimanje tijekom dva tjedna u njihovim domovima otkriti što se sve ondje zbiva. U vašem slučaju vaš (skriveni) dnevnik snima umjesto kamera i on bi vam trebao pomoći da prepoznate uzorke ponašanja i neposredne okidače problema zbog kojih tvrdite da ste iskušali sve, ali da ništa ne pomaže.

Autorice knjige su Tanya Byron, klinička psihologinja i Sacha Baveystock, izvršna producentica tv-serije Little Angels.

IZ SADRŽAJA

Čiji je to zapravo problem?

Možete se promijeniti

Preuzmite pozitivan pristup

Što je najvažnije

Slatko spavaj

Pojedi to!

Idemo na tutu

Gledano u cjelini

ISJEČAK

„Općenito je pravilo da morate što više jačati ono ponašanje koje zaista želite vidjeti kod djeteta, hvaleći ga i ohrabrujući, istodobno ignorirajući ponašanje koje ne želite.

(…)

Zapravo, Alev uopće nije bila loša majka. No, ubrzo se pokazalo da su ona i (suprug) Somer zaglavili u obrascu negativnih vjerovanja o svojoj djeci. Laknulo im je kad su shvatili da je s djecom sve u redu i da prava promjena mora otpočeti upravo s njima. Za mnoge druge roditelje koji su sudjelovali u seriji bila je gotovo poput oslobođenja činjenica da zapravo oni moraju preuzeti odgovornost za problem i shvatiti kako je više povezan s njima nego s djetetom. Međutim, ova iznenadna promjena gledanja na to čijim se problemom zapravo bavite nije lagan zadatak. Možda ćete se osjećati kao da od vas tražimo da postignete nemoguće. Možda će vam se činiti da je jednostavno nemoguće biti uvjeren i siguran u to da se možete promijeniti. (…) Važno je da razumijete kako vaši stavovi prema samima sebi kao roditelju i prema vašem djetetu mogu utjecati na uspjeh svake promjene koju poduzmete.

(…)

Kad je napravljena snimka ponašanja u obitelji, postalo je jasno da problem nije samo Samovo vikanje nego i Zoëino. Snimka je otkrila u kojoj mjeri Samovo ponašanje odražava ponašanje njegove majke, koja je često bila razdražljiva i naglo bi planula. Kad je Sam slučajno prolio sok od jabuka, smjesta je počela vikati iz sve snage. Kad se Sam razljutio što mu je mlađi brat išarao crtež, izderao se na njega glasom potpuno iste visine i tona. Zoëino vikanje nije na Sama imalo nikakva utjecaja osim što ga je učilo kako da joj uzvraća vikanjem.

(…)

Kako biti pozitivan, dio prvi: Pravila (sažetak!)

1. Smirite se; 2. Ne upuštajte se u sukob; 3. Hvalite ih, hvalite ih, hvalite ih; 4. Odvratite im pozornost; 5. Budite razigrani; 6. Organizirajte se; 7. Povedite ih van“

25. DJEČJE LAŽI (Nessia Laniado, Gianfilippo Pietra)

. Zašto ih kazuju, kako ih tumačiti

Laži su ponekad nužno zlo, ali i način komunikacije koji nam pomaže da "plivamo" u svakodnevnom životu. No, koje su granice dopuštenih neistina? A koje su s druge strane, granice iskrenosti? Kako se trebamo postaviti prema vlastitoj djeci koja negiraju nešto što je očigledno? Kako reagirati na njihove sitne smicalice? Trebamo li prihvatiti neistine vlastite djece s blagom popustljivošću ili postoji način da se suprotstavimo njihovim izlikama, a da pri tome ne posežemo za postupcima koji se nisu pokazali učinkovitima? O svemu tome riječ je u ovoj nevelikoj ali veoma korisnoj knjizi.

IZ SADRŽAJA

Čemu ova knjiga

LICA ISTINE (I LAŽI)

A za kojim lažima ti posežeš?

Kada roditelji kazuju laži

Samozavaravanje

LAŽI NAŠE DJECE

Od druge do pete godine: maleni lažljivci

Kako reagirati na laži?

Od šeste do desete godine: kada uči lagati

A ako otkrijemo da je dijete lagalo?

Nakon desete godine: na pragu adolescencije

ISTRAŽIVANJA, EKSPERIMENTI I TESTOVI

ISJEČAK

„Ova knjiga nastoji ući u svijet dječjih (ali i roditeljskih) istina kako bi ih se moglo tumačiti te pravodobno odgovoriti na neistine, zablude i izlike naše djece. Krajnji je cilj pomoći im da se razviju u iskrene pojedince, otvorene te lišene lažnog morala.

Mi odrasli lažemo kako bismo se obranili, iz pristojnosti, kako bismo bili nadmoćni, iz samilosti, kako bismo izbjegli neku neugodnu situaciju, što uvjerljivije opisali neki događaj, jer smo ljubomorni, da ne bismo nekog razočarali, kako bismo sami u nešto povjerovali… Svi smo, dakle, uporni lažljivci. Prema istraživanju, Talijani u prosjeku lažu 11 puta tijekom dana, znatno više od Amerikanaca koji lažu (svega) 13 puta tjedno. I to nije sve; što su laži ozbiljnije, manje na njih obraćamo pozornost. Laži političara, menadžera ili poznatih osoba svakog su dana pod lupom javnosti, no kada za lažima posežu naša djeca - uvrijedimo se, razljutimo, osjećamo se izdanima.

(…)

Umjesto da se ljutimo, pokušajmo se staviti u djetetov položaj i nastojati shvatiti što tjera naše malene da negiraju čak i ono što je očigledno, tvrdoglavo se utvrđujući iza neobranjivih zidina. (…)

Njegovo ne prikriva tri osnovne potrebe: 1. izbjegavanje kazne, 2. brisanje krivnje, 3. dokazivanje vlastite neovisnosti.(…) Pet je osnovnih karakteristika koje razlikuju dječji govor od našega: 1. pripovijeda o emocijama; 2. općenit je, dakle zanemaruje detalje; 3. miješa stvarnost i maštu; 4. sugestibilan je; 5. Slijedi logiku želja, a ne stvarnosti

(…)

Osam korisnih načela

Što možemo učiniti? Trebamo li prihvatiti neistine vlastite djece s blagom popustljivošću ili postoji način da se suprotstavimo njihovim izlikama, a da pri tome ne posežemo za postupcima koji se nisu pokazali učinkovitima?

(sažetak!)

1. Ne optužujmo; 2. Neka nas ne zaokupi bijes; 3. Nemojmo glumiti detektiva; 4. Izbjegavajmo scene; 5. Ukažimo mu na učinke njegova ponašanja; 6. Uvjerimo ga u našu ljubav; 7. Pomognimo mu da promijeni ponašanje; 8. Nemojmo se više vraćati na temu“

26. DJECA TAJNE (Catherine Bonnet)

Usvojenoj djeci i djeci začetoj umjetnom oplodnjom od anonimnog davatelja često se taje podrijetlo i okolnosti rođenja. Zašto se o tome šuti? Može li se i trenutak povjerovati da će ta djeca uspjeti izgraditi svoju osobnost lišena spoznaja odakle potječu? Na ova i niz drugih značajnih pitanja odgovara ugledna francuska psihijatrica, dr. Catherine Bonnet uz zaključak: bez obzira na način začeća, ta su djeca ista kao i sva ostala djeca; rođena su kao i sva ostala djeca i imaju obitelj kao i sva ostala djeca.

Svojim odgovorima autorica u suštini pita – može li društvo konačno prihvatiti činjenicu da su seksualnost, rađanje i roditeljstvo tri odvojene kategorije kod kojih svatko ima pravo osobnog izbora?; može li društvo vrednovati dar života i roditeljstvo srca?; može li skinuti sa djece breme osude i predrasuda samo zbog načina začeća?

Toj djeci najvažnije je da su voljena. Ona se od ostale djece razlikuju samo u jednome, a to je - da su najduže sanjana i najviše željena djeca svojih roditelja.

IZ SADRŽAJA

Kruške i jabuke

Djeca koja nisu rođena kao druga?

Roditelji u nedoumici

Djeca se ne rađaju iz kupusa!

Tajna roditelja

Usvojenje djece iz leda…

… do usvojenja djece iz Zavoda.

Obitelji kao sve druge

Je li čuvanje tajne o identitetu davatelja života dobro za dijete?

U potrazi za korijenima

O čemu bi mogla sanjati djeca?

ISJEČAK

„Neki se roditelji usvojitelji osjećaju krivi ako ih istoga trena ne preplavi osjećaj žarke ljubavi. Često nemaju priliku izraziti te tjeskobne osjećaje. Dolaze kući s djetetom i, poput tisuća bioloških majki, imaju post-natalnu depresiju. ((…) U svakom slučaju, te se prve interakcije mogu usporediti s onima koje osjećaju biološki roditelji kad nakon poroda otkriju stvarno dijete: prilagodba imaginarnog djeteta iz trudnoće i stvarnog djeteta je obvezatna, ponekad i teška, ako je razlika prevelika. No, posljednjih godina biološke roditelje sve manje muči osjećaj krivnje, jer ih unaprijed upozore na opasnost maštanja o konkretnom djetetu. Lakše podnose činjenicu da novorođenče nakon izlaska iz maternice izgleda užasno, znajući da će ga uskoro obožavati.

(…)

I ova se definicija zasniva samo na biologiji i reprodukciji. U njoj se ne vodi računa o afektivnim vezama koje se izgrađuju. Pitajte djecu i dobit ćete točniji odgovor. Što djeca očekuju od svoje obitelji? Od svojih roditelja? Nisu li roditelji oni koji ih vole, štite, odgajaju, prate na putu prema samostalnosti? Nailaze li biološki „čistokrvni“ roditelji uvijek na dobar prijem? Jesu li roditelji po krvi savršeni? Jesu li se jednako kao roditelji usvojenika pitali kako će tu djecu usrećiti, prije nego li su ih začeli?

(…) Pustimo usporedbe, uvijek pomalo uskogrudne: one nemaju nikakve veze s ljubavi koju djeca trebaju da bi mogla odrasti. Zapitajmo se radije, ima li smisla obitelj definirati prema načinu začeća. Parovi koji usvajaju gene iz leda ili djecu iz Zavoda, smatraju da su njihove veze kao i druge, ni bolje ni gore. Ima ih koji jako vole svoju djecu i onih koji s njima loše postupaju, jednako kao i kod obitelji iste krvi – istkati veze ljubavi težak je zadatak, biti roditelj nije lako.

Jedino po čemu se te obitelji razlikuju jest percepcija drugih ljudi, njihove fantazme prožete idejom o apsolutnom načelu krvnih veza, njihova radoznalost zbog nedostatka fizičke sličnosti, znatiželja vezana uz seksualno podrijetlo djeteta. No, zar nas obitelji s usvojenom djecom ne uče onome što je djetetu najvažnije: ljubavi? Nisu li takve obitelji šansa za naše društvo?

(…)

Dijete će zacijelo lakše prihvatiti svoje biološko podrijetlo ako mu roditelji jednostavno kažu da je začeto poput tisuća druge djece, uz pomoć medicinskih tehnika kojima se zamrzavaju spermiji davatelja koji mu je želio prenijeti život. Davatelja treba jasno označiti kao davatelja, ne kao oca; spermije kao vektor života, a ne vektor očinstva.

(…)

Društvo bi tada priznalo da svaka žena ne postaje nužno majka samo zato što je donijela dijete na svijet.“

27. BEZ RAZGOVORA SE NE MOŽE (Pavao Brajša)

. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

Knjiga je namijenjena onima koji žele saznati kako kvalitetno razgovarati da bismo unaprijedili vlastitu osobnost, komunikaciju s drugima, intimne veze…Jer, kako kaže autor, čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom. Razgovor sudjeluje u rađanju našega tijela, mozga, osobe, identiteta. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu, u društvu.

Autor knjige, Pavao Brajša, poznati je psihijatar, psihoterapeut i komunikolog – autor četrdesetak knjiga. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj, radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta te vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji.

IZ SADRŽAJA

Zašto nam treba razgovor

(Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta; Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora; Naš mozak se razvija razgovorom; Naša osobnost se razvija razgovorom; Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom…)

Od čega se sastoji razgovor i kako se uči

(Ne razgovaramo samo riječima; Na onoga s kim razgovaramo ne djeluje toliko poslana koliko primljena poruka; Treba učiti kako sa svakim drugačije razgovarati…)

Zašto ne možemo bez razgovora

Razgovor omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje; Previše nekvalitetnog razgovora čini veću štetu nego premalo kvalitetnog, Loš razgovor je vezan uz poremećene odnose sugovornika…)

Odnosi i sadržaji u razgovoru

(Iskrenim ja porukama privlačimo sugovornike; U razgovoru selektivno slušamo, subjektivno tumačimo i rado iskrivljujemo…)

Kakav je naš razgovor

(U razgovoru možemo biti nezainteresirani, tužitelji, teoretičari, iskreni i zataškavati; Moramo razgovarati jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga…)

Razgovor je ono što iz njega učinimo

Ne možemo sa svima razgovarati na isti način

Kako bismo trebali, a kako često razgovaramo

Principi i pravila uspješna međusobnog ponašanja u razgovoru

ISJEČAK

KOMUNIKACIJA

„Trebali bismo govoriti konkretno i dorečeno, povezano sa svakodnevnim životom, prepoznatljivo, ne gubiti se u općenitostima, a niti govoriti u šiframa. Općenito i nedorečeno ne privlači nikoga. Opće istine i nikada do kraja izgovoreno također. Skloni smo bitno ispuštati, a konkretno izostavljati. Ne smijemo izbjegavati izražavanje osobnog stava prema onome što govorimo, kao i prema onima s kojima razgovaramo. (…) Moramo govoriti iskreno, a to znači što mislimo, osjećamo i kako se ponašamo. Moramo živjeti i osjećati ono što mislimo i govorimo. Važno je vjerovati u ono što govorimo, biti uvjereni u istinitost onoga u što želimo uvjeriti sugovornika. Naše ponašanje mora potvrđivati ono što govorimo.

(…)

Tolerantni smo u razgovoru ako uvažavamo drugačija mišljenja sugovornika, ako ne mislimo da uvijek i jedino mi moramo imati pravo. Uza sva neslaganja na sadržajnoj razini, treba zadržati dobre odnose s onima s kojima se ne slažemo……

(...)

Djeca više žele govoriti i da ih mi slušamo, nego da mi govorimo, a ona nas slušaju. S djetetom treba voditi zanimljiv dijalog, a ne dosadni monolog. U dijalogu se susrećemo s djetetom, a u monologu ni sa samim sobom, ni s djetetom. Monolog je govor roditelja pokraj djeteta, a dijalog je razgovor roditelja s djetetom.

Dijete želi razgovarati, a ne biti ironizirano, optuživano, zastrašivano, ponižavano i ignorirano. Ne smijemo ga nepošteno ugrožavati, nego pošteno uvažavati. Dijete želi jasan, ravnopravan i transparentan razgovor s roditeljima.

28. NEĆKO (Edith Schreiber-Wicke; Carola Holland)

. Nećko je slikovnica koja dijete podučava kako i u kojim situacijama reći Ne. To je slikovnica o dječjim pravima uz pomoć koje roditelji mogu dijete podučiti da biti pristojan ne znači uvijek kimati, potvrđivati što kažu ili zatraže odrasli. Grafički lijepo opremljena, veselo i duhovito ilustrirana, nudi cijeli popis situacija u kojima dijete treba reći Ne.

ISJEČAK

„Vrlo je važno znati kada je pravo mjesto i pravi trenutak da se kaže NE“, rekao je Nećko.

„Većina kaže NE tek tako – jer ih to veseli. Jer time možeš odrasle tako lijepo živcirati. Ali, mnogi često zaboravljaju reći NE upravo onda kada je to zaista važno“

„A kada je zaista važno?“, upitao je Leo.

„Zaista to želiš čuti? Cijeli popis Kada-reći-NE?“

„“Naravno!“, rekao je Leo

(…)

„Reci NE kad te netko nepoznat želi povesti autom.

To vrijedi i ako kaže da ga je poslala tvoja majka. Ili ako kaže da je prijatelj tvog oca. Ili ako kaže bilo što drugo.

(…)

Reci NE ako ti se netko približi više nego što bi ti želio. To vrijedi za sve one mazitelje, diratelje i grlitelje koji ti jesu i nisu rodbina.“

„Jednostavno reći NE teti Karin?“, upitao je Leo sumnjičavo. No pomisao mu se svidjela.

„Jednostavno reći NE“, potvrdio je Nećko.

„Preživjet će. Sigurno.“

29. NASILNIK, ŽRTVA I PROMATRAČ (Barbara Coloroso)

. Od vrtića do srednje škole – Kako roditelji i učitelji mogu pomoći u prekidanju kruga nasilja

Oslanjajući se na desetljeća u radu s traumatiziranim mladim ljudima te u rješavanju sukoba i pravednom mirenju, poznata stručnjakinja na planu obrazovanja, nudi praktičnu i suosjećajnu knjigu kojom čitateljima pomaže da prepoznaju karakterističnu trijadu nasilništva: nasilnika koji nanosi bol, žrtvu koja je meta (i koja može postati nasilnik) te promatrače - vršnjake, braću i sestre ili odrasle osobe koji ne poduzimaju ništa da bi olakšali situaciju.

Saznat ćete zašto prijezir, a ne ljutnja dovodi do nasilništva, koje su razlike između zadirkivanja i ismijavanja te između koketiranja i seksualnog nasilništva, kako pomoći žrtvi da se oporavi, kako uspješno disciplinirati radije nego kazniti nasilnika te zašto je učenje „koda suosjećanja“ snažniji protuotrov za nasilništvo nego tehnike rješavanja sukoba.

Autorica u knjizi navodi četrnaest znakova upozorenja po kojima bi roditelj morao prepoznati da je mu dijete izloženo nasilništvu. Tu je i skala procjene za predviđanje nasilnog postupanja djeteta, uz profil koji ukazuje na tendenciju prema nasilničkom ponašanju.

IZ SADRŽAJA

Tri lika i tragedija

Nasilnik

Žrtva

Promatrač

Potječe iz obitelji

Ima li nasilnika u kući?

Postoji li žrtva u kući?

Od promatrača do svjedoka

Brižne škole, uključene zajednice

ISJEČAK

„Nasilništvo je pitanje života i smrti koje mi ignoriramo po cijenu ugroženosti vlastite djece. Ono više ne smije biti umanjivano i trivijalizirano od strane odraslih, olako shvaćano, odbacivano ili negirano. Tisuće djece svaki dan odlaze u školu ispunjeni strahom i nemirom; druga pak glume bolest da bi izbjegla ismijavanje ili napade na putu do škole ili u školskom dvorištu, u hodnicima ili toaletima; dok se neka djeca uspiju 'razboljeti' u školi kako bi izbjegla mučenje u svlačionici. Djeca koja su žrtve drugih učenika provode puno vremena u izmišljanju načina za izbjegavanje traumi te im preostaje malo energije za učenje.

(…)

Djeca imaju niz razloga zbog kojih ne govore o nasilništvu:

1. Sram ih je jer su žrtve nasilništva. (…)

2. Djeca se boje osvete ako se povjere odrasloj osobi. Nasilnici hrane taj strah prijetnjama. Strah i implicitne ili otvorene prijetnje osvetom se kombiniraju u 'kodeks šutnje' koji omogućava nasilniku da mirno nastavlja svoje brutalne aktivnosti.

3. Misle da im nitko ne može pomoći. (…)

4. Misle da im nitko ne želi pomoći. Rečeno ime je da se pokušaju slagati s nasilnikom ili da ga se klone, da vrate i da ne budu 'slabići'.

5. Uvučeni su u laž da je nasilništvo nužan dio odrastanja. (…)

6. Mogu vjerovati da su odrasli dio laži, s obzirom na to da ih ne zlostavljaju samo druga djeca. (…)

7. Naučili su da je 'cinkanje' vršnjaka loše, glupo, djetinjasto – čak i kad ih taj vršnjak zlostavlja. Podnošenje ili popuštanje bi trebao biti 'zreliji' odgovor na verbalno ili fizičko zlostavljanje ili izbjegavanje.

30. MOJA KIŠNA DJEVOJČICA (Davina)

. Priča o ljubavi, jednoj posebnoj djevojčici i sretnoj obitelji. Priča koja je ganula Hrvatsku.

Davina je pseudonim žene u ranim četrdesetima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koju je ljubav odvela u Njemačku u kojoj i danas živi. Relativno mlada saznala je da neće moći postati biološka majka te je sa suprugom posvojila 18-mjesečnu djevojčicu iz BIH. Uskoro je shvatila da je djevojčica, njezina Princeza, posebna…

Moja kišna djevojčica svojevrsni je dnevnik odrastanja Princeze koji je Davina počela objavljivati na forumu Roda u želji da potakne ljude da posvajaju djecu s posebnim potrebama i objasni im da mogu biti, kao i oni – sretna obitelj. Postovi o Princezinoj svakodnevici, njezinim radostima, gubicima, malim i velikim pobjedama unatoč Aspergerovu sindromu (poremećaju iz autističnog spektra) postali su iznimno čitani pa je Davina odlučila objaviti i knjigu kako bi, osim do potencijalnih usvojitelja, doprla i do zakonodavaca i stručnjaka.

ISJEČAK

„Za mene je Princezino posvojenje bilo nešto što se samo po sebi podrazumijevalo. Nikad taj vid roditeljstva nisam smatrala nečim posebnim. Mi smo Princezu smatrali (i,naravno, smatramo) svojom kćeri, samo što smo do nje došli posvojenjem, a ne rođenjem. Za nas je samo u tome bila razlika.

Ipak, nije mi se jednom u životu dogodilo da čujem kako posvojena djeca nisu naša nego tuđa. Priceza je MOJA i mojija ne može biti, ja nju ne da volim, nego dišem.

(…)

„Što je to sreća, a što ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od „norme“ biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli „tuđe dijete“? Čime se mjere ljubav i sreća?

Naša Princeza, naša kći koju smo posvojili ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra. Društvo na nas, takve roditelje, gleda kao na neke heroje – imamo dijete koje nije naše biološko i još s posebnim potrebama – pa to je za dvostruko žaljenje.

Treba puno snage za borbu protiv takvog stava…

Ja znam odgovore na sva gore postavljena pitanja. Ljubav je kad pogledate nečije oči, u njima vidite sunčane zrake, plavetnilo neba i …čitav svijet. Naš čitav svijet jest u pogledu dva oka boje jantara.

A sreća, to je ono kada te ta dva oka boje jantara pogledaju i kažu: „Volim te do neba i natrag“, a ja kažem: „I ja tebe isto, do neba i natrag, i opet do neba, i opet natrag …i sve tako dok živim.“

Princezi smo prvoga dana, čim smo saznali u kojem grmu leži zec, rekli istinu o autizmu.

Gotovo svi autisti imaju približno slične odlike, ali nisu unificirani. Kao što se svi ljudi razlikuju po crtama karaktera, tako se i autisti razlikuju jedan od drugoga po mnogočemu. Evo, na primjer, mi smo od prvoga dana imali problema s Princezinom prehranom, a Princezina prijateljica s istom dijagnozom jede sve i njezini roditelji kažu da je takva bila i kao beba. Dok Princeza strašno voli kišu i šeće po kiši dok ne bude sva mokra, Luisa plače kad na nju padne i jedna jedina kap kiše te kaže da je te kapljice udaraju i da je to boli.

Bit je ista – obje imaju poremećaj percepcije, ali na potpuno različite načine.

(…)

Princeza ima vrlo sužen vidokrug interesa, često živi u svom svijetu, zahtijeva rutinu i rituale, ne gleda nepoznate u oči i ne drži pogled, a i s poznatima to čini samo nakratko, ne voli gužvu i galamu i ne voli da je netko dodiruje bez njezine inicijative. S osobama istih interesa – sada su to kućni ljubimci – vrlo brzo ostvaruje kontakt.

(…)

…ona je odgovorila da još ne zna spol i da joj je sasvim svejedno, samo da bude zdravo. Normalan, uobičajen odgovor za milijarde zemaljskih stanovnika.

U tom se trenutku javila moja Princeza sa „svojim savjetima“ koji, kako je već svima poznato, znaju biti strašno „mamatražirupuda propadne“, ali ovaj nas je put njezin savjet ostavio bez riječi.

Princeza je rekla toj gospođi da drugi put kad je budu pitali što bi željela dobiti ne kaže da joj je svejedno samo nek' beba bude zdrava, već da kaže da joj je svejedno samo neka bude SRETNA. Njezin prijatelj Jeremmy, na primjer, ima srčanu manu i trisomiju 21 i opet je sretan. I njezina prijateljica Luisa ima autizam i epilepsiju i ipak je sretna.

Činjenica da se beba rodi zdrava nije garancija da bude sretna, pa je bolje da drugi put kaže tako kako joj je Princeza savjetovala.

Svi su ostali bez teksta, a ja sam tad pomislila - možda je moja mama, kad je bila trudna sa mnom, rekla to što je Princeza maloprije savjetovala.

I zaista sam sretna. I znala sam da se Princeza, iako nije spomenula sebe, tu podrazumijeva.“

31. ČAROBNE SVJETILJKE  (Anne Civardi, Kate Petty, Joyce Dunbar, Louisa Somerville - odabrao David Fontana)

. Priče koje čitate svojem djetetu kako biste potaknuli mir, povjerenje i kreativnost

Osnovna ideja ove knjige je – koristeći čaroliju pisane riječi upoznati djecu s njihovim unutarnjim ja. Riječ je o zbirci od dvadeset interaktivnih meditativnih priča napisanih s namjerom da prije spavanja smire i opuste dijete, a istodobno bogate i potiču razvoj djetetove mašte. Odabrao ih je David Fontana, priznati stručnjak za pitanja roditeljstva te autor brojnih knjiga o dječjoj psihologiji.

Svaka priča započinje na isti način – dijete zatvara oči, uzima svoju čarobnu svjetiljku i zamišlja kako ide Začaranim putem (u zonu snova). Namjera je potaknuti dijete da o sebi počne razmišljati kao o dijelu priče (tako se potiče njegova imaginacija). Činjenica da ono ulazi u svijet priče pomaže mu da se poistovjeti sa zamišljenim iskustvima. Počet će prihvaćati određene osjećaje, učiti kako se suočiti sa teškoćama i kako ih prevladati. Na kraju svake priče je popis pozitivnih afirmacija koje pomažu da se iz priče izvuče dublje značenje. One obrađuju pojmove kao što su stidljivost, razdvojenost i usamljenost; oprezno usađuju kvalitete kao što je povjerenje, ljubav, dijeljenje, hrabrost i strpljenje te potiču dijete da istražuje i shvaća situacije koje se mogu pojaviti u njegovu životu.

Iako se ideja o djetetu koje meditira na prvi pogled ne čini baš vjerojatnom, u ovoj knjizi – namijenjenoj djeci u dobi od četiri do osam godina – teži se i prema tome.

Knjiga ima Kazalo vrijednosti i Kazalo problema, koji se međusobno nadopunjavaju i obuhvaćaju specifične teme kojima se dvadeset priča iz ove knjige bave izravno ili ih uključuju/podrazumijevaju. Iste su teme prikazane iz dvije perspektive: pozitivno (Vrijednosti) i negativno (Problemi). Roditelj, dakle, može odabrati priču ovisno o konkretnoj situaciji ili problemu koji otežava život djeteta.

IZ SADRŽAJA

Pomoć djetetu u sazrijevanju

Mašta i kreativnost

Prevladavanje tjeskobe

Pronalaženje identiteta kroz priče

Dvadeset priča za meditiranje

Ančikin dućan s igračkama

Ples s leptirima

Tvorci snova

Raspjevana planinska djeca

Nježan kao slon

Klaun na nebu

Kako vrijeme pleše

Stari hrast

Rijeka ide dalje…

ISJEČAK

„Ples s leptirima (samo/poštovanje)

Zatvori oči i pomisli na zabavu. To će biti najbolja zabava na kojoj si ikad bila. Kakva će biti? Da vidimo! Uzmi čarobnu svjetiljku i kreni Začaranim putem. Kamo će te odvesti večeras?

Ti si u vrtu koji je pun najrazličitijeg cvijeća…(…) U tom trenutku, tvoj pogled privlači kretanje na suprotnom kraju vrt. Vidiš malo stvorenje koje sjedi na bijelo oličenom ulazu u vrt. To je gusjenica – ne velika, dlakava, niti mala, pjegava i žuta, nego zelena koja ti izgleda prilično obično. Zato prilaziš vratima, preko trave koja ti škaklja stopala.

Afirmacije

. Budi ponosna na sebe i zadovoljna svojim izgledom.

. Voli ljude zbog onog što jesu, a ne zbog toga kako izgledaju.

. Kad se osjećaš sretno podijeli svoju sreću sa drugima.

. Uvijek traži dobru stranu u svemu! Čak i kad se razočaraš, brzo se mogu dogoditi i dobre stvari…

Kako vrijeme pleše (prihvaćanje/raspoloženje)

Zatvori oči i zamisli da pada kiša. Ili je vruće i sunčano? Možda pada snijeg ili puše jak vjetar? Sjeti se raznih zvukova koje stvara vrijeme. To može biti tiho, blago kapanje kiše, fijukanje vjetra, tišina snijega koji pada. A sada uzmi svoju čarobnu svjetiljku i kreni Začaranim putem. Kamo će te odvesti večeras? U siv, sumoran vrt, tih i miran. Ne puše vjetar. Ptice ne pjevaju. Nema lišća koje lepršavo pada na tlo. Nema svjetla ni sjene. Pokušavaš shvatiti što nije u redu s ovim mjestom. Vrijeme je, izgleda, ovo mjesto potpuno zaboravilo…

Affirmacije

. Uživaj u svemu što ti priroda daje – i u najkišnijem danu, baš kao i u najsunčanijem popodnevu ima nešto zabavno.

. Ljudi su po svojim raspoloženjima jako slični vremenu. Svatko ima svoje oblačne i sunčane, olujne i vedre dane…“

32. ČAROBNE SVJETILJKE 2 (Anne Civardi, Kate Petty, Joyce Dunbar, Louisa Somerville i Karen Wallace - odabrao David Fontana)

Osnovna ideja i ove knjige je – koristeći čaroliju pisane riječi upoznati djecu s njihovim unutarnjim ja. Riječ je o zbirci od dvadeset interaktivnih meditativnih priča napisanih s namjerom da prije spavanja smire i opuste dijete, a istodobno bogate i potiču razvoj djetetove mašte. Odabrao ih je, kao i prethodne, David Fontana, priznati stručnjak za pitanja roditeljstva te autor brojnih knjiga o dječjoj psihologiji. I ova knjiga ima Kazalo vrijednosti i Kazalo problema koji se međusobno nadopunjavaju i obuhvaćaju specifične teme kojima se dvadeset priča iz ove knjige bave izravno ili ih uključuju/podrazumijevaju. Iste su teme prikazane iz dvije perspektive: pozitivno (Vrijednosti) i negativno (Problemi).

IZ SADRŽAJA

Uvod za roditelje

Razvoj djeteta

Važnost mašte

Pronalaženje unutrašnjeg mira

Stjecanje samopouzdanja

Dvadeset priča za meditaciju

Susretljiva lisica (Budi ljubazan prema drugima)

Zvjezdolovci (Uživaj i u tuđoj slavi)

Kući na otok pingvina (Pomaži drugima)

Najbolja pjesma jedne ovce (Cijeni svoj talent)

Novi dom bake Nane (Prihvati promjenu)

Čarobna livada (Budi zadovoljan onim što imaš)

Ples s Mjesečevim vilenjacima (Vjeruj sebi)

Mjehurići smijeha (Smij se svaki dan)…

ISJEČAK

"Umiljato čudovište (strah zbog izgleda drugih; sukob)

Čudovište pruža ruku prema djevojčici, koja ne izgled nimalo uplašeno. Ono je znatiželjno gleda. A onda, vrlo pažljivo je podigne i uzme u naručje. Svoji velikim, dlakavim, zelenim rukama nježno je pogladi po glavi.

Afirmacije

. Ponekad, ako drugi ljudi izgledaju drugačije, lako je stvoriti pogrešnu predodžbu o njima. Pokušaj da ne procjenjuješ ljude prije nego što ih upoznaš ili shvatiš.

. Lako je osjećati se sigurno u grupi i okomiti se na nekoga tko se razlikuje od nas. Umjesto toga, pokušaj biti pažljiva i dobra prema drugima, naročito ako se oni možda osjećaju uplašeno ili osamljeno.

. U životu ćeš sretati različite ljude koji će se dosta razlikovati od tebe. Čak i ako izgledaju čudno ili žive drugačije od tebe, budi ljubazna i pokušaj se s njima sprijateljiti."