Kako prepoznati laž?

Ljudi se razlikuju po sposobnosti prepoznavanja laži. Većina ljudi zapravo nije uopće vješta u prepoznavanju laži. Istraživanja pokazuju da oni koji su usmjereni na otkrivanje laži nisu bolji u tome od onih koji nisu usmjereni na to. Mlađi nešto bolje prepoznaju laž od starijih, a žene od muškaraca. Posebno je interesantno da se sposobnost prepoznavanja laži smanjuje što su ljudi bliskiji. Žene su pritom sklonije tome da povjeruju u laž partnera nego što su to muškarci.

Znakovi laganja

Ovi znakovi nisu siguran pokazatelj da netko laže. Što ih je više i što su intenzivniji to je više razloga za sumnju.

VERBALNI ZNAKOVI

  • Korištenje izraza kao "da ti kažem iskreno", "najiskrenije rečeno", "vjeruj mi" i slično", kako bi se uvjerilo druge da osoba govori istinu.
  • Korištenje punog oblika rečenice umjesto uobičajenog govornog skraćivanja.
  • Pretjerano poricanje laganja, korištenje rečenica kao "nemam razloga lagati".
  • Korištenje pauza i zvukova kao "uh", "hm", "ah" za vrijeme stanki u govoru.
  • Pravljenje grešaka u govoru i više "gafova". Greške uključuju gramatičke greške, zaboravljanje misli usred rečenice i slično.
  • Mucanje, zamuckivanje i zaplitanje jezika.
  • Pročišćavanje grla i drugi zvukovi.
  • Korištenje poštapalica kao "općenito", "međutim", "ponekad" i sl.

NEVERBALNI ZNAKOVI

  • Skretanje pogleda, izbjegavanje kontakta očima.
  • Zatvaranje ruku, ispreplitanje prstiju.
  • Prekrižene ruke na prsima kao da rade barijeru.
  • Pijenje i gutanje češće nego kod onih koji govore istinu.
  • Korištenje manje pokreta rukama, ukočeno držanje, kontroliranje pokreta ruku.
  • Slijeganje ramenima.
  • Dodirivanje lica, ušiju ili kose.
  • Držanje i igranje s predmetima kao što su npr. olovke, papiri ili naočale.
  • Treptanje je rjeđe nego kod osoba koje ne lažu.
  • Naginjanje i mijenjanje položaja – spuštanje lakta na stol ili koljeno. Isto tako često premještanje dok osoba sjedi.
  • Često lizanje usana.
  • Mrštenje i stiskanje usana.
  • Uzdisanje i duboko disanje.
  • Češće osmjehivanje i neprikladan smijeh.
  • Često dodirivanje, svrbljenje i trljanje nosa.

Tko je ljubomorniji – muškarci ili žene?

U simptomima, čestini javljanja doživljaja ljubomore i jačini ljubomorne reakcije muškarci i žene se NE razlikuju.

Najčešće se i muškarci i žene nose s osjećajem ljubomore tako što nastoje o tome
razgovarati s partnerom, iskazati povrijeđenost, ignorirati osjećaj ili jednostavno nastoje preći preko toga i suzbiti ljubomoru.

U reakciji na ljubomoru muškarci i žene se ipak ponešto razlikuju, u skladu sa spolnim ulogama. Tako muškarce češće uhvati bijes i napuštaju situaciju, a žene češće osjećaju depresivnost, razočaranje, samookrivljavanje i sumnju u sebe.

Muškarci i žene razlikuju se i u okidačima koji izazivaju ljubomoru.

Žene osjećaju češće ljubomoru ako znaju da se muškarcu nešto sviđa i vide to na drugoj osobi (na primjer: on voli plavuše, ona postaje oprezna i ljubomorna ako on pogleda plavokosu ženu).

Muškarci, naprotiv, smatraju rivalima one koji su bolji od njih u područjima važnim za njihovu definiciju njih samih. Ne uzimaju u obzir preferencije partnerice (na primjer, poslovno uspješniji muškarac, onaj koji vozi bolji automobil i sl.). 

O usamljenosti

Što osjeća usamljena osoba?

Usamljena osoba može osjećati: tugu, otuđenost, bespomoćnost, samosažaljevanje, strah, dosadu, ljutnju, nemir i samokritičnost u smislu: "Ružna sam, glupa, bezvrijedna". Usamljenost smanjuje samopoštovanje, a nisko samopoštovanje je povezano s osjećajem usamljenosti. Nisko samopoštovanje i usamljenost povezani su s depresijom.

Dob, spol, obrazovanje

Nakon šezdesete ljudi su manje usamljeni od onih u mlađoj odrasloj dobi.

Od usamljenosti osobito pate tinejdžeri.

Visokoobrazovani ljudi i ljudi koji obavljaju vrlo zahtjevne i prestižne poslove, manje su usamljeni nego ljudi ostalih zanimanja.

Žene češće priznaju da u vezi ili braku osjećaju usamljenost jer odnos nije zadovoljio njihova očekivanja.

Poznato je da su žene, za razliku od muškaraca, više usmjerene od ranog djetinjstva na odnose s drugim ljudima pa tako imaju bolje razvijene vještine koje im pomažu da budu uspješnije u uspostavljanju i održavanju prijateljstava. Žene lakše izražavaju svoje osjećaje a i suosjećanje za osjećaje drugih ljudi. Muškarci su, pak, češće izolirani i naučeni su biti kompetitivni pa tako imaju manje ili uopće nemaju bliskih prijatelja. 

Vrijeme javljanja

Jačina osjećaja usamljenosti varira tijekom dana i tijekom tjedna.

Ljudi se više osjećaju usamljenima za blagdana, vikendom i za vrijeme godišnjih odmora.

Na što paziti kod neverbalne komunikacije?

  • Govor tijela. Pružiti nekome našu potpunu pažnju ne znači samo isključiti ono što bi nas moglo ometati, primjerice telefon, televizor ili kompjutor, nego i pokazati svojim tijelom da smo usmjereni prema drugoj osobi i otvoreni za komunikaciju. Kako to izgleda? Tijelo je okrenuto prema njoj. Gledamo drugu osobu u oči dok ona govori. Kimamo, dajući tako znak da smo prisutni i koncentrirani na ono što se govori.
  • Izraz lica. Izrazi lica su vrlo moćan način neverbalne komunikacije. Naši izrazi lica komuniciraju osjećaje.
  • Geste. Gestikuliramo obično rukama. Rukama možemo iskazati brigu, interes i poštovanje, ali isto tako i nervoznim odmahivanjem poslati poruku da je ono što druga osoba govori glupo ili krivo.
  • Ton glasa. Možemo reći istu rečenicu, a da njen smisao bude posve različit, ovisno upravo o tonu koji smo upotrijebili.
  • Organizacija vremena. Napravite prostora za drugu osobu u vašem životu. Posvetiti vrijeme drugoj osobi znači reći joj da vam je stalo do nje. Svi mi puno radimo i puni smo obaveza, ali dobra organizacija vremena može pomoći da pružimo onima koje volimo ono što im je i najdragocjenije: VRIJEME provedeno s nama i našu pažnju.

Primjeri neusklađene verbalne i neverbalne komunikacije:

  • "Nisam uopće nervozna!!!" ili "Hvala! (zahvalnost ili sarkazam)" TON
  • "Nije mi ništa." (potišten IZRAZ LICA)
  • "Jako te volim ali nikako da pronađem vremena da budemo zajedno. Stalno je nešto." (ORGANIZACIJA VREMENA)

Međuljudski odnosi – zašto su nam tako važni?

Ljudi su društvena bića, a odnosi s drugim ljudima pružaju nam radost i ispunjenost. Najčešći razlog dolaska na psihoterapiju su upravo problemi u međuljudskim odnosima. Konflikti s drugima vodeći su uzrok stresa u našem životu. Psihoterapija se često sastoji od rješavanja problema u sadašnjim ili prošlim važnim odnosima.

Međuljudski odnosi važni su zato što:

  1. U društvu s drugim ljudima prevladavamo usamljenost te postižemo ravnotežu između kontakata i samoće. Živjeti potpuno sam pogubno je za zdravlje. Moramo se družiti, ali moramo znati i kako biti sami i oslanjati se sami na sebe. Idealna ljudska prilagodba ne znači cijelo vrijeme ludo se zabavljati s prijateljima.
  2. Drugi ljudi pružaju nam pomoć i podršku u trenucima kad nam je to potrebno. S njima se više veselimo svojim uspjesima i manje tugujemo zbog vlastitih neuspjeha i teškoća.
  3. Sami sebe upoznajemo i razumijemo uspoređujući se s drugima. Posebno kad smo uplašeni ili uznemireni osjećamo jaku potrebu za uspoređivanjem s drugima, ako je ikako moguće s osobama koje su nam slične i koje su se našle u sličnoj situaciji.

Tko se samoozljeđuje?

Osobe koje se samoozljeđuju mogu biti muškog ili ženskog spola, heteroseksualne, homoseksualne ili biseksualne, visokoobrazovane ili neobrazovane, bogate ili siromašne, iz bilo koje zemlje na svijetu.

Neke osobe rade na odgovornim pozicijama i efikasne su u poslu.

Dob osobe koja se samoozljeđuje može ići od rane tinejdžerske dobi do starosti.

Zajedničko im je da imaju neke ili većinu od ovih osjećaja ili karakteristika:

  • jako podcjenjuju ili ne vole sebe
  • jako su osjetljive na odbacivanje
  • kronično su ljute, obično na sebe same
  • pokušavaju potisnuti ljutnju
  • impulzivne su i teško se kontroliraju
  • sklone su reagirati u skladu s raspoloženjem tog trenutka
  • sklone su ne raditi planove za budućnost
  • depresivne su
  • kronično su tjeskobne
  • iritabilne su
  • ne vide sebe sposobnima da se suočavaju sa stresovima
  • nemaju fleksibilan repertoar strategija suočavanja sa stresom
  • misle da nemaju puno kontrole nad time kako se suočavaju sa životom
  • sklone su izbjegavanju
  • osjećaju se nemoćno

Kako pomoći prijateljici koja je silovana?

Vjeruj joj.

Najčešći strah žrtava silovanja, pogotovo onih koje je silovala poznata im osoba, je taj da im se neće vjerovati da se to uopće dogodilo. Istraživanja pokazuju da žene četiri puta češće siluju muškarci koje poznaju nego nepoznate osobe. Prihvati ono što čuješ – čak i ako je muškarac o kojem je riječ popularan i poželjan. Kod silovanja nije ključan seks, nego nasilje.

Slušaj je.

Budi tu. Ne prosuđuj. Pronađi mjesto na kojem možete biti nasamo i pusti je da priča. Možda neće početi odmah govoriti, zato budi strpljiva. Daj joj do znanja da je to što je slušaš važnije od bilo čega drugog. Dopusti joj da vlastitom brzinom ispriča što joj se dogodilo.

Budi strpljiva.

Tvojoj će prijateljici vjerojatno biti potrebno dugo vremena da se suoči sa zločinom.

Utješi je.

Pokušaj je umiriti ako je uznemirena. Možda će joj goditi dodir ili zagrljaj, a možda i ne. Pitaj je. Ponudi joj čaj, kavu, juhu ili dekicu. Svaki od tih prijedloga može joj pružiti osjećaj topline i sigurnosti, što predstavlja kontrast u odnosu na ono što je upravo doživjela.

Naglasi da silovanje nije njezina krivica.

Izbjegavaj pitanja koja zvuče kao da je okrivljavaju za njene postupke, kao što su "Zašto nisi vikala?" ili "Zašto si otišla u njegovu sobu?". Dopusti joj da govori o svojim osjećajima krivice ako želi, ali jasno joj kaži da je silovatelj kriv za silovanje, a ne ona.

Ohrabri je da potraži profesionalnu pomoć, liječničku, policijsku, psihološku i pravnu.

Odmah nakon silovanja žrtva možda neće biti u stanju potražiti profesionalnu pomoć. Pomozi joj u tome, ali nemoj forsirati.

Ohrabri je da sačuva dokaze.

Što ranije se silovanje prijavi, to je veća vjerojatnost da će počinitelj biti uhvaćen i osuđen. Upravo zbog toga što mnoge žene zbog šoka danima, tjednima ili mjesecima ne razmišljaju o prijavljivanju, ključni dokazi budu izgubljeni. Važno je da obavi liječnički pregled prije nego što opere ruke, lice, tijelo i zube. To je izuzetno važno zbog toga što na žrtvi mogu biti pronađeni dokazi kao što su krv, dlake, slina ili sperma silovatelja, pa je važno da se oni ne izgube. Može se presvući, ali neka spremi svu odjeću u papirnate vrećice (svaki komad odjeće u zasebnu vrećicu).

Otiđi s njom u bolnicu, čak i ako se ne čini da je ozlijeđena.

To je važno zbog pretraga na trudnoću i spolno prenosive bolesti.

Budi dostupna.

U tjednima i mjesecima nakon silovanja daj joj do znanja da si tu ako te treba i da ti se može obratiti. Kada ti se obrati posveti joj vrijeme i pažnju.

Informiraj se o posljedicama silovanja.

To će pomoći tebi da razumiješ sve faze kroz koje će ona prolaziti. Ono što naučiš podijeli s prijateljicom.

Potraži pomoć za sebe.

Bilo bi dobro da i sama razgovaraš s nekim kome vjeruješ ili sa stručnjakom, tako da možeš proraditi i svoje osjećaje u vezi s tim groznim nasilnim događajem.

Što poduzeti ako ste žrtva proganjanja?

  1. Odmah potražite stručnu pomoć psihologa kako bi dobili psihološku pomoć kroz ovo teško razdoblje i upute o tome što učiniti kako bi se što bolje zaštitili.

  2. Izbjegavajte SVAKI, apsolutno svaki kontakt s progoniteljem nakon što ste mu jasno i precizno dali do znanja da ne želite kontakt s njim.

  3. Sigurnost treba postati Vaš apsolutni prioritet. Recite obitelji, prijateljima i kolegama na poslu da ste proganjani. Neka uvijek netko bude s Vama, izbjegavajte putovati sami ili biti sami na javnim mjestima. Kod kuće uvijek zaključavajte vrata i zatvarajte prozore. Uvijek imajte uz sebe mobitel s punom baterijom.

  4. Ako se bez nekog očitog razloga počnete osjećati nesigurno, vjerujte svojem osjećaju i potražite zaštitu kod obitelji ili prijatelja. Ne oklijevajte zatražiti pomoć.

  5. Shvatite prijetnje progonitelja ozbiljno.

  6. Vodite preciznu evidenciju o proganjanju. Ne bacajte dokaze. Sve zapisujte, i ono što Vam se možda ne čini važno, kao što je npr. tko je još osim Vas bio prisutan kada je progonitelj nazvao ili došao.

Što ako znam nekoga tko je seksualno zlostavljan?

Ako ti druga osoba povjeri da je bila ili je još uvijek seksualno zlostavljana, važno je da od tebe čuje:

  • Da vjeruješ
  • Da ti je drago što ti je to rekla
  • Da nije kriva što joj se to dogodilo
  • Da je hrabro od nje što ti je to rekla
  • Da ti je žao što joj se to dogodilo
  • Da nije jedina, da se to, nažalost, događa i nekoj drugoj djeci i mladima
  • Da će morati to reći bar jednoj odrasloj osobi kojoj vjeruje. Dužnost je odraslih zaštititi je
  • Da je to krivo i ne bi se trebalo nikome dogoditi

MORATE POTRAŽITI POMOĆ! Seksualno zlostavljanje je zakonom kažnjivo. Prijavite ga na Hrabri telefon (116-111) ili na "Red button" policije koji možete pronaći na internetu.

Zašto djeca rijetko povjere da su seksualno zlostavljana?

  • Jer ne znaju kome bi se obratila
  • Jer im je teško verbalno izraziti što im se dogodilo
  • Jer im je počinitelj prijetio
  • Jer su zbunjena osjećajima koji prate zlostavljanje
  • Jer se boje da im nitko neće vjerovati
  • Jer okrivljuju sebe i vjeruju da je zlostavljanje kazna za to što su loši
  • Jer se boje da će tako sebe ili svoju okolinu dovesti u još veće neprilike

Reakcije na gubitak

Zajedno s jasnim osjećajem boli, potištenosti i tuge, postoje i neke druge reakcije na gubitak, kao što su:

Osjećaj bespomoćnosti, obeshrabrenosti, praznine, očaja, pesimizma

Osjećaj nervoze, ljutnje, nemira

Osjećaj straha

Osjećaj krivnje

Gubitak koncentracije, nade, motivacije, energije

Promjene u apetitu, spavanju ili seksualnom nagonu

Brzo umaranje, sklonost griješenju i usporenost u govoru i kretanju

Svaku od ovih reakcija moguće je očekivati za vrijeme i nakon gubitka. Sve su one sastavni dio prirodnog procesa izlječenja. U redu je osjećati ove promjene, nemojte im se opirati.

Ako niste imali očigledni gubitak, a ipak Vam se čini da osjećate mnoge od ovih reakcija i osjećaja, možda biste trebali razmisliti o tome je li se neki ne tako očigledni gubitak, ili više njih dogodio u Vašem životu u zadnje vrijeme.

Kriza srednjih godina – hormoni ili...?

Neki stručnjaci smatraju da promjene na hormonalnoj razini igraju važnu ulogu u krizi srednjih godina. Kod muškaraca opada testosteron, a estrogen kod žena, što može dovesti i do određenih psiholoških promjena.

Poznato je da je srednja dob razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki u toj dobi postaju bake i djedovi, a neki prvi put postaju roditelji. Neki stupnjevito razvijaju svoju karijeru u jednom pravcu, drugi započinju potpuno novu karijeru i rade velike promjene u stilu svog življenja. Neki počinju osjećati prve znakove starenja, dok su drugi u najboljoj formi ikad u životu.

S obzirom na sve te individualne različitosti teško je odrediti koliko stvarna životna previranja i moguće komplikacije možemo "zahvaliti" hormonima, a koliko svim ostalim faktorima, kako životnim okolnostima tako i onima vezanim uz osobnost.

Što ako je netko u vašoj okolini agresivan?

  1. Ako vam netko ozbiljno prijeti ODMAH se maknite iz situacije. Bježanje od nasilja je nešto najpametnije što možete napraviti. Obratite se policiji i ne pokušavajte rješavati nasilje nasiljem.
  2. Ako je druga osoba samo vrlo neugodna, a nije opasna, izbjegavajte provoditi vrijeme s njom. Podijelite svoju zabrinutost s drugim ljudima s kojima se dobro slažete.
  3. Vježbajte kod kuće kako se zauzeti za sebe i što odgovoriti ili napraviti kada netko postane neugodan prema vama ili vas počne vrijeđati.
  4. Naučite prepoznavati upozoravajuće znakove agresije.
  5. Potražite stručnu pomoć ako ste žrtva agresije. Upamtite – najvažnije je da se s tim ne nosite sami.

Koji su to upozoravajući znakovi?

  1. Osoba ima "kratak fitilj". Svakodnevno je nervozna i lako se razbjesni.
  2. Osoba je sklona prijetiti fizičkim obračunom.
  3. Osoba je sklona alkoholu ili drogama.
  4. Osoba ulazi u opasne ili riskantne situacije (npr. prebrza vožnja).
  5. Osoba ima već povijest agresivnog ponašanja, često uključivši i ono prema životinjama.
  6. Osoba nosi oružje i fascinirana je oružjem.
  7. Osoba se druži s agresivnom skupinom.
  8. Osoba je i sama bila žrtvom nasilja.

Kako pomoći drugima da budu iskreni prema nama?

Pokažite svojim primjerom da laganje za Vas osobno nije opcija. Podijelite s bliskom osobom primjere kada Vam je bilo teško reći istinu, ali ste to ipak učinili jer ste smatrali da je važno preuzeti odgovornost i zadržati samopoštovanje. Ako ste već uhvaćeni u laži, druga će Vam se osoba teže otvoriti i biti prema Vama iskrena. Razmislite o tome: osjećate li da osobi koja Vas je lagala u prošlosti dugujete iskrenost? Naravno da ne.

Pokušajte razumjeti ZAŠTO vas ljudi lažu. Najčešće je to zbog straha od Vaše reakcije.

Razmišljajte o pogreškama (kako svojim tako i onima drugih ljudi) kao o prilikama da se nauči nešto, jer će se na taj način smanjiti osjećaj da smo loši i da moramo greške prikriti lažima. Opraštajte pogreške. Svatko griješi i nitko nije savršen.

Ako dođete u priliku da Vam osoba kaže istinu, iako joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Zahvalite joj što govori istinu. Kažite joj da znate da to nije bilo lako i da se divite njenoj hrabrosti da preuzme odgovornost i nosi se s posljedicama. Naučite bliske ljude da su sigurni ako Vam kažu istinu. Ova se dinamika lijepo vidi u obiteljskom okruženju. Ona osoba koja najlošije reagira na informacije obično zadnja sazna što se događa.

Nemojte nastojati kontrolirati drugu osobu. Ne postavljajte tisuću pitanja. Iz potrebe za svojim mirom i svojim "prostorom" odnosno intimom može vas početi nepotrebno lagati, čak i oko sitnica.

Nemojte biti suviše kritični i negativni. Većina ljudi se boji da će ih drugi kritizirati i da neće biti prihvaćeni. To je posebno izraženo u odnosima bliskih ljudi. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći bol koju to nosi.

Budite empatični. Svi ljudi imaju temeljnu potrebu da budu shvaćeni. Roditelji će povećati vjerojatnost da čuju gdje je bila njihova tinejdžerka u subotu navečer ako pokušaju razumjeti zašto nije uspjela doći kući na vrijeme. Suprug će prije spomenuti kavu s bivšom ako nastojite razumjeti zašto je, iz njegovog kuta gledanja, ta kava bila važna. Svi ćemo lakše otvoriti sebe ako je s druge strane netko tko se trudi razumjeti nas. I svi ćemo imati problem s otvaranjem prema onim ljudima koji uvijek "sve znaju najbolje" i nije ih briga kako mi vidimo stvari.  

Budite usmjereni na izgradnju povjerenja u odnosu, a ne na otkrivanje istine.

Može li se ljubomora kontrolirati?

Ako vidite da ljubomora koju osjećate uništava vaš odnos, ako ste ljubomorni na svaku osobu u partnerovom životu, čak i one koje su bile prije vas ili ako imate teškoća uspostaviti povjerenje prema novim ljudima u vašem životu jer vas je prijašnji partner prevario, možda bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć u rješavanju tog problema. Počnite s tim što ćete sami sebi postaviti nekoliko pitanja. Pitajte sebe zašto se tako osjećate? Koji vas problemi koje vučete iz prošlosti čine tako sumnjičavima i osjetljivima? Jeste li bili prevareni u prošlosti? Jeste li nesigurni i ovisni o partneru? Bojite li se napuštanja jer mislite da nećete moći ili znati kako sami? Mislite li da niste dovoljno vrijedni da bi održali partnerov interes?

Ako ste stalno u strahu da će vas partner prevariti može se dogoditi da napravite toliko tenzije i teškoća u odnosu da zaista netko drugi, tko nudi poštovanje, harmoniju i radost, privuče pažnju partnera. To su stvari koje su važne. Trebate brinuti o tome što dajete u odnos.

Ne zaboravite da je ljubomora često skrivena potreba za kontrolom. Potreba da držimo partnera na kratkom lancu. Razmislite o tome zašto vam je to potrebno? Koje strahove u vama to umiruje? Izaberite poštovanje. Najmoćniji ste kada volite, poštujete i kada svojom osobnošću i trudom gradite odnos. To je puno snažnije nego kontrola. Ne zaboravite da ne možete nikoga natjerati da dođe kući, ali možete učiniti da ŽELI doći kući.

U srži ljubomore nalaze se dvije osnovne stvari:

  1. Ono što mislimo o sebi i kako se osjećamo u vezi samih sebe. Ako imamo loše mišljenje o sebi, ako smo nesigurni i ako ne znamo kako zadovoljavati svoje emocionalne potrebe oslanjati ćemo se na druge ljude i trebati će nam njihova pomoć u tome (potreba da nam netko govori da smo važni, lijepi, pametni - jer sami u to ne vjerujemo). Što nam je više pomoći potrebno, više se bojimo izgubiti tu pomoć, izgubiti ljude koji nam pružaju ono što ne znamo kako pružiti sami sebi. Što smo sigurniji u sebe, što imamo bolje mišljenje o sebi to ćemo biti neovisniji o drugim ljudima u pogledu zadovoljavanja tih potreba. Druga važna stvar je naša potreba za kontrolom i posjedovanjem. Ako sasvim iskreno sebe zapitamo mislimo li zaista da je moguće kontrolirati drugog čovjeka kako nas ne bi prevario ili slagao znati ćemo da je odgovor: naravno da ne. Nikoga ne možemo spriječiti da nas zamijeni, ostavi ili prevari. Zaista je važno uvijek iznova sebe podsjetiti na razliku između onoga što možemo kontrolirati i onoga što ne možemo. Tu je potrebno uložiti puno truda. Temelj tog truda je razmišljanje o sebi i svojim nesigurnostima i strahovima. Što više prihvaćamo sebe, to manje imamo potrebu kontrolirati druge. Naučiti kako prihvaćati druge, znati da ih ne možemo kontrolirati ili prisiljavati na nešto, pustiti ih da budu ono što žele ili moraju biti, vjerojatno je jedan od najvažnijih životnih projekata. To je nešto čemu treba uvijek iznova težiti jer je jedini način da postignemo unutarnji mir – shvatiti kako ne možemo kontrolirati druge, ali možemo sebe. Na primjer: sasvim sigurno nećete moći natjerati muža da dođe kući, ali ćete prihvaćanjem i njegovanjem sebe i njega te odnosa u kojem jeste vrlo vjerojatno postići to da on želi doći kući.
  2. Ono što mislimo o drugima. Ako mislimo da je svijet pun varalica i da se ljudima ne treba vjerovati sigurno je da ćemo nastupati s nepovjerenjem i tražiti znakove koji upućuju na to da nas druga osoba vara ili nam nešto skriva. Vrlo često, ako smo imali loša iskustva u prošlosti (npr. partner nas je prevario) postajemo oprezni i nepovjerljivi i prema novim ljudima u našem životu. I opet, nepovjerenje prema drugim ljudima zapravo govori o tome kako se osjećamo prema samima sebi.

Što ljudi obično čine kada su usamljeni?

Najčešći odgovori na ovo pitanje mogu se grupirati u nekoliko kategorija:

  1. Tugovanje i pasivnost (plačem, spavam, gledam TV, pijem, koristim droge, jedem, ne radim ništa)
  2. Aktivna usamljenost (čitam, radim, pišem, slušam glazbu, vježbam, bavim se nekim hobijem)
  3. Trošenje novca, poboljšanje izgleda (kupujem odjeću, kozmetiku)
  4. Sami sebi nastoje olakšati razmišljanjem: "Imala sam prijatelje", "Neće to trajati zauvijek"
  5. Poziv prijatelju, pomaganje nekome kome je pomoć potrebna, priključenje nekoj grupi koja se bavi određenim aktivnostima i sl.

Prva kategorija je uobičajena za usamljene ljude i vrlo često samo produbljuje usamljenost. Ostale kategorije su uobičajene metode samopomoći koje su najčešće dobre i pomažu. Oko 50 % ljudi kaže da čitaju, slušaju glazbu ili nazovu prijatelja kada su usamljeni.

Kako neverbalnim znakovima poboljšati odnos?

  • Ton glasa prilagodite onome što govorite, kao što muzičar ugađa svoj instrument.
  • Trenutačno reagirajte na signale koje vam šalju drugi ljudi. Ako Vam nije jasno što se događa - pitajte. Bolje je uskladiti se s osjećajima koje nam komunicira druga osoba, nego ostati koncentriran na ono što mi želimo reći.
  • Reagirajte na nježnost drugih ljudi. Mnogi ljudi imaju teškoća s dodirom ili zagrljajem. Ionako vjerojatno imate veće potrebe za zagrljajem nego što imate priliku biti zagrljeni. Prema tome nemojte se opirati, prepustite se.
  • Pohvalite i zahvalite kada vidite da Vas druga osoba s pažnjom sluša i reagira neverbalnim znakovima na vas. To će učiniti komunikaciju još ugodnijom za oboje.
  • Koristite kontakt očima.
  • Kad razgovarate s nekim koga volite, uhvatite tu osobu za ruke svojim rukama. To će poslati poruku da je cilj toga što govorite povećanje bliskosti, a ne rušenje mostova. I pomoći će da druga osoba čuje ono što joj želite reći, umjesto da se osjeti napadnutom i da se brani.
  • Primjećujte kakav efekt Vaš način komunikacije ima na drugu osobu. Čini li vam se da joj se baterije pune ili prazne? S vježbom, vaš će se radar izoštriti i brzo ćete znati kakav učinak izazivate kod drugih.

Dodirnite bliske ljude, podragajte ih ili zagrlite i bez ikakvog osobitog povoda. 

Što svaki kvalitetan odnos uključuje?

  1. Ponajprije dobar odnos sa samim sobom – ne samozavaravati se, mijenjati se, razvijati, biti bolji
  2. Slušanje s razumijevanjem
  3. Otvorenu i iskrenu komunikaciju, a ne "igre i igrice".
  4. Razumna očekivanja ili zahtjeve, ne biti skloni kritici i neodobravanju.
  5. Brigu za drugu osobu i za izgradnju odnosa, aktivnu uključenost u odnos.
  6. Neumorni trud i onda kad imamo probleme u odnosu.

Nije lako graditi odnose. Svi idemo u školu i uče nas kako čitati i pisati, kako zbrajati i oduzimati, ali nitko nas ne uči kako razumjeti i komunicirati svoje osjećaje. Kako biti u odnosu, što očekivati i kako se ponašati. Nitko nas ne uči kako izabrati dobrog partnera. Kako biti dobar suprug/supruga. I nitko nas ne uči što učiniti kada stvari krenu naopako. Ako dobro razmislite shvatiti ćete da nas nitko nikada nije zapravo niti naučio što je to "naopako", a što nije.

Stres

1. USPORITE U RITMU ŽIVOTA (Richard Carlson i Joseph Bailey)

Kako stvoriti spokojniji i jednostavniji život

Osjećate li da uvijek nekamo žurite, ali nikuda ne stižete? Radite li više, uživate manje? Užurbani korak modernog života može od vas zahtijevati da platite visoku cijenu na planu sreće i zdravlja, ali postoji način da iskočite s vrtuljka…(…) koristeći se jednostavnim vježbama za usporavanje uma i usredotočenje na sadašnji trenutak. Osmislio ih je Richard Carlson, kojeg u Americi i širom svijeta smatraju jednim od najvećih eksperata za sreću i smanjenje stresa. Autor je jedne od najprodavanijih knjiga svih vremena - Ne mari za male stvari i ostat će male stvari. Suautor, Joseph Bailey, u vrijeme pisanja knjige bio je predsjednik Instituta za mentalno zdravlje u Minneapolisu.

Iz Sadržaja

Usporite korak prema sadašnjem trenutku

Upravljanje vlastitim razmišljanjem

Vraćanje trenutku

Stres i unutarnje mentalno zdravlje

Prisutnost u odnosima

Spokojno roditeljstvo

Pametniji rad

Uživajte u životu

Isječak

„Sve dok nisam nešto naučio o pristupu psihologiji koju ćemo opisati u ovoj knjizi (Psihologiji uma!), živio sam kao zamorac na kotaču što se bijesno okreće, žureći bez ikakva cilja, ali neprestano vjerujući kako tek što nije stigao na odredište. Pojavili su se mnogi simptomi vezani uz stres – napetost, glavobolje, želučani problemi, kronična zabrinutost, nesanica. Vjerovao sam kao je to normalno. (…)

Naučio sam kako u budućnosti ne postoji ništa čemu bi vrijedilo žuriti i što bi mi moglo pružiti nešto više od onoga što mi pruža ovaj  dragocjeni trenutak u kojemu se vi i ja uvijek nalazimo. Shvatio sam kako se moj um najčešće nalazi negdje drugdje – u žaljenju za prošlošću ili u brizi za budućnost, bilo gdje samo ne ovdje i sada. (…)

Kad sam usporio korake život mi se počeo mijenjati. (…) Umjesto da neprestano odgađam život, čekajući da sve obavim kako bih mogao uživati, počeo sam uživati u samom procesu življenja. Umjesto da mi pažnja istodobno bude rasuta na desetak poslova, bio sam se u stanju duboko, iako bez ikakva napora, usredotočiti na ono što je bilo preda mnom – na posao, prijatelja, rad u kući, knjigu, pripravu objeda, razgovor. Zato je moj svijet ponovno počeo oživljavati.“

2. OPUSTITE SE, MOŽDA VAM JE TO ZADNJE (Loretta LaRoche)

. Kako snagom humora prevladati stres u životu i radu

. Lijek za tjeskobu i recept za smijeh

 

Kao savjetnica za upravljanje stresom, predavačica, voditeljica tv-emisija i spisateljica, ova američka autorica već više od trideset godina pomaže ljudima da u nevolji uz pomoć humora otkriju - blagoslov. Objašnjava svojim klijentima (pojedincima i korporacijama) kako upotrijebiti humor za detoksifikaciju i uklanjanje stresa iz odnosa i načina na koji doživljavaju svoj posao, život i svoje mjesto u svemiru. A jedan od najvećih darova koje si čovjek može pokloniti, kako kaže, jest – priznati sam sebi da nisi središte svemira. I shvatiti da većinu stresa izaziva način na koji tumačimo, označavamo i prosuđujemo svoj svijet. Stvari mogu biti dobre, loše, bolne ili ugodne ovisno o nutarnjim kriterijima.

IZ SADRŽAJA

Uvod: tri novčanice od jednog dolara

Potreba da sve činimo savršeno

Strašnoziranje i katastrofiranje

Ako ne morate patiti nemojte to ni uvježbavati

Nemojte „trebati“

Brigobradavice

Riješite se prtljage

Globaliziranje

Ubojice odnosa: igra krivnje i direktori svemira

Kako spriječiti ukrućivanje stava

ISJEČAK

„Ovom knjigom želim pomoći da otkrijete kako stres – ona stvar koja vam stvara toliko problema – može biti i izvor beskrajnog humora i užitka. Da, zaista možete iskoristiti stres kao priliku za rast, jačanje otpornosti i humor. Rečenica „Stres je desert pročitan unatrag (engl. stressed = pod stresom; ako se pročita unatrag: desserts = deserti) uči kako humorom možete preoblikovati stresnu situaciju – to jest kako da o njoj razmišljate na drugačiji način. Nova perspektiva omogućuje vam da naučite vidjeti humor i onda kad je život težak.

Moje vjerovanje u moć humora i radosnog življenja koji smanjuju stres ne temelji se samo na idejama starim stotinama godina nego i na najnovijim znanstvenim istraživanjima. Posljednjih godina istraživači su dokazali da smijeh pozitivno utječe na tijelo na nekoliko načina: temperatura tijela raste i toplije vam je; bilo i krvni tlak se smanjuju; dok se smijete, mišići se napinju, a zatim opuštaju; disanje postaje dublje; razina kisika se podiže, što pogoduje kardiovaskularnom sustavu, podiže energiju i smanjuje napetost. Smijeh također jača vaš imunološki sustav (…)

Moramo usvajati filozofiju radosnog življenja svaki dan. To je najbolji ublaživač stresa za koji znam. Mnogi ljudi raspoređuju užitak u pretince, ostavljajući ga za vikende, rođendane ili praznike. Vjerujem da život trebate živjeti kao da vam je ostalo još samo nekoliko minuta. (…)

Naknadna patnja obično uključuje globalno cendranje. Da biste profitirali, morate podijeliti jad s drugima. Milijuni ljudi cendraju zajedno. Kad bismo energiju koju trošimo, kad se osjećamo loše, bolje usmjerili, riješili bismo sve probleme. (…)

-       Vi vjerojatno već do najsitnijih pojedinosti znate zašto vaš život ne funkcionira. Ali, moramo sami sebe izazvati da se odmaknemo od sigurnih i poznatih svjetova svojih problema i razviti vještine koje će nam pomoći da probleme shvatimo kao prilike – drugim riječima da vidimo blagoslov u nevolji. (…)

-       Živite kao da vam je čaša puna…

-       Dobro se iskoristite…

-       Upotrijebite parodiju samog/same sebe da se prisjetite kako smiješni možete biti, naročito kad se uozbiljite u situacijama koje nisu životno nužne za vaš sljedeći udah…

-       Posljednje, ali ne i najmanje važno - sprijateljite se sa svojom smrtnošću. Nećemo se odavde izvući živi!“

3. OSLUŠKUJUĆI TIŠINU (Anne D. LeClaire)

. Moć šutnje u osobnoj preobrazbi

Prije dvadesetak godina, autorica je odlučila ponedjeljkom šutjeti, ne sluteći da je otpočela proces koji će joj posve promijeniti život. Povremeni boravci u tišini ubrzo su joj postali redovitom mjesečnom praksom, a odmak od stresa i ubrzanog tempa života usmjerio ju je prema bogatstvu unutarnjeg svijeta. Tišina joj je otkrila skrovito mjesto kakvo postoji u svakome od nas, i ono je postalo temeljem njezina osobnog rasta i razvoja. I vama tišina može pomoći u tome, kao i u umanjivanju negativnih emocija i svakodnevnih problema.

Knjiga otkriva tajne neverbalne komunikacije i ukazuje na „bolesti“ modernog doba, među njima i na nesposobnost istinskog slušanja – sebe samoga, ljudi oko sebe, prirode. Posljedica – sudjelovanje u površnim i besmislenim razgovorima koji postaju svrha sami sebi uz istodobno gubljenje kontakta s dubljim, inspirativnim i poticajnijim svijetom unutar nas samih.

IZ SADRŽAJA

PRVI DIO: Ulazak

Gavke

Snježni dan

Kompost

Kamenje na obali

DRUGI DIO: Njegovanje podloga

Vretence

Groblje

Pčele

Ptičji pjev

TREĆI DIO: Prihranjivanje

Paukova mreža

Spiralna školjka

Slana močvara

ČETVRTI DIO: Berba

Samotni hrast

List lopoča

Obala u rujnu

PETI DIO: Sjetva

Most

ISJEČAK

„'Što smo tiši', rekao je Ram Das, 'to više čujemo'.

Možda je upravo to razlog zbog kojega izbjegavamo tišinu, zbog kojega zrak ispunjavamo besmislenim brbljanjem, glazbom, radijskim emisijama i kojekakvim mentalnim zanimacijama. Možda se na određenoj razini plašimo onoga što ćemo u tišini čuti.

(…)

Da bismo slijedili unutarnju mudrost, najprije je moramo poznavati. Da bismo je spoznali, moramo je čuti; da bismo je čuli moramo biti tihi.

(…)

Sve je bilo divno i krasno dok je tišina raspirivala kreativnost i krijepila me, dok me je usporavala i činila pozornijom za svijet oko mene, ali sada kad me je učinila svjesnijom unutarnjeg svijeta, osjećala sam se zaskočenom, kao da sam se spotaknula na nisko grmlje i šipražje zapuštenog prostora. Pomislila sam kako nije ni čudo da izbjegavamo samoću i tišinu dok su neriješena obiteljska pitanja stezala moje srce. Nije ni čudo da svoje dan ispunjavamo aktivnostima te svim mogućim oblicima buke ili da ovisnosti posvuda u našoj kulturi pružaju način odvajanja od samoga sebe. Poput one pjesme grupe U2 koja govori o silno brzom trčanju prema nepomičnosti. Tko pri zdravoj pameti želi sjediti u tišini i promatrati ono u unutarnjem svijetu? Tko se želi suočiti s nezadovoljstvom? Ili s otuđenošću obitelji? Tko se želi suočiti sa smrtnošću? Tko se želi baviti bilo čime od toga?

(…)

Intuitivno slušati. Čuti ono što nije rečeno. Takvo slušanje je dar. To je slušanje sa srcem. Za takvo slušanje sposobni su najvještiji i najsuosjećajniji psihoterapeuti. I dobri roditelji.

(…)

Kad uistinu utihnemo – iznutra i izvana – odustajemo od potrebe ega da bude u pravu. To j katkad teško. Mnogi od nas naučili su da biti okrivljen znači biti posramljen, biti manje, biti osuđen i biti manjkavim. Strahujemo da nećemo biti voljeni ili prihvaćeni.

(…)

U domu mojeg djetinjstva moji roditelji nisu vikali. Njihov je bijes bio prerušen u šutnju kažnjavanja, koja se ostvaruje stisnutih usana i hladnog pogleda, koja potiče krivnju i ostavlja vas u nagađanju o tome u čemu ste pogriješili. Ta je šutnja zastrašivala i odvajala više od bilo kojih riječi koje bi mogle biti izgovorene. Ali ugušena emocija ne nestaje, preobražava se."

 

4. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)

. Umijeće davanja i primanja

. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu

 

Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.

Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“

U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.

IZ SADRŽAJA

Igra paradoksa

Postavljanje granica

Bolje, a ne veće

Što i kada dajemo

Širom otvorenih očiju

Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja

Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom

Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?

Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete

ISJEČAK

„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.

Skrivanje iza žrtvovanja

Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.

U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.

(…)

Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'

(…)

Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“

 

5. ZABLUDA O STRESU (Andrew Bernstein)

. Stres je stvaran, ali pogrešno se tumačilo ono što ga uzrokuje kao i način kako ga se riješiti, sve do sada; Odakle stres uistinu dolazi te kako živjeti sretnije i zdravije

 

Općepoznata je tvrdnja kako vrijeme liječi sve rane, no vjerojatno i u vašem životu postoje problemi koji su se zadržali unatoč protoku vremena. Međutim, kad prođe dovoljno vremena do nas dopiru nove informacije koje mijenjaju naše gledište. Dakle, zapravo nas liječi spoznaja, a ne vrijeme.

Metodom ActivInsighta autor dinamiku spoznaje sažima u jednostavan proces kojim se možete poslužiti da biste sami svjesno provocirali promjenu vlastitog razmišljanja kad god ste ljutiti, uzrujani ili pod stresom. Kako promijeniti vlastito razmišljanje razmotrimo na primjeru nekoliko dubokih uvjerenja ljudi. Primjerice: „ljudi ne bi trebali ratovati“, „djeca ne bi trebala lagati“, „supružnici bi jedno drugom trebali biti vjerni“. Struktura tog idealiziranog „trebalo bi“ čvrsto je utkana u naš vrijednosni sustav i moral. Tako su nas naučili gledati na svijet. Nije to ni ispravno ni pogrešno, ni dobro niti loše. To je jednostavno tako. Ali, ako vas zanima život bez stresa morate osporavati tu strukturu.

Dok budete radili na ActivInsightu malo-pomalo vaš će se um povezati sa činjeničnom stvarnošću. Protučinjenično „trebalo bi“ počet će se raspadati, a vi ćete doći do jednostavne istine da je ono što „bi sada trebalo biti“ upravo ono što se događa – „trebalo bi ustvari već jest“, a dokaz za to je čitava povijest života na Zemlji koja nas je dovela do ovoga trenutka. To će vam se u početku činiti neshvatljivim, jer je vaš mozak naviknut pribjegavanju protučinjeničnom „trebalo bi biti“. (…) Kako biste prevladali vlastito odbijanje, morate shvatiti da prepoznavanjem istine da se „ono što bi trebalo biti“ ustvari „već događa“ ne želite situaciju ostaviti onakvom kakva jest. Ne tvrdite da bi ljudi trebali voditi ratove i ne želite supružnika koji će vas varati.

ActiveInsight ne propisuje. On opisuje. Spoznajete stvarnost onakvom kakva jest jer ćete tako pokrenuti promjenu, ali otvorenih očiju, smireni umjesto da budete puni gnjeva i poricanja.

IZ SADRŽAJA

Razotkrivanje zablude

Moć spoznaje

Nastanak stresa

Zabluda o prometnim gužvama

Zabluda o srdžbi

Zabluda o razrješavanju sukoba

Zabluda o uspjehu

Zabluda o financijskoj sigurnosti

Zabluda o neizvjesnosti

Zabluda o slomljenom srcu

Zabluda o preranoj smrti

ISJEČAK

„Mnogi čitav svoj život ne uspijevaju razumjeti vezu između misli i emocija te ne shvaćaju da se izvor svih emocija (pozitivnih i negativnih) nalazi unutar nas samih. Ništa vas ne može učiniti frustriranim. Ništa vas ne može učiniti srditim. Gledajući tako, ništa vas ne može učiniti niti sretnim. Sve emocije proizlaze iz vašega vlastitog emocionalnog tumačenja.

(…)

Ne možete odlučiti drukčije razmišljati. Ono što pak možete učiniti je pobliže razmotriti svoje misli. Kad istražite uvjerenje iz kojeg proizlazi stres i shvatite da je ono što ste smatrali točnim zapravo krivo to uvjerenje zamire. To zapravo znači da se vi ne držite uvjerenja iz kojih proizlazi stres. Ona se drže vas. A svoj stisak popuštaju kad vi uvidite da nisu točna. Stvarna psihološka transformacija ne događa se zbog snage volje, motivacije, iskrenosti ili želje. Ona se događa kad naučite razlikovati točno od pogrešnog uz pomoć stvarnog svijeta kao dokaza. Što češće to budete činili to ćete iz svog razmišljanja, i iz svog života, ukloniti više uvjerenja iz kojih proizlazi stres.

(…)

 

Strah

1. OSJETI STRAH, A IPAK TO UČINI (Susan Jeffers)

Strah, neodlučnost, nemoć, životni smisao, odlučivanje, ljubavni odnosi…

Čega god se plašili, ovaj svjetski bestseler – prodan u više od milijun primjeraka - pružit će vam uvid i oruđa koja će znatno poboljšati vašu sposobnost da se nosite sa bilo kojom situacijom. Autorica vas s razumijevanjem i humorom nadahnjuje mnogim dinamičnim tehnikama i dubokoumnim zamislima koje su milijunima ljudi diljem svijeta pomogle da ovladaju vlastitim strahovima i napreduju u životu.

Ovaj poticajan suvremeni klasik sadržava ključ pretvaranja gnjeva u ljubav, neodlučnosti u djelovanje – i stvaranja života koji ima smisla. Trik je u tome da se strah osjeti, a ipak (to) nešto učini.

Iz Sadržaja

Čega se bojite… i zašto?

Od boli ususret moći

Željeli ga ili ne…vaš je

Budite Pollyanna

Kad „oni“ ne žele da rasteš

Kako donijeti odluku kojom ne možete izgubiti

Samo kimnite i recite „Da“

Izabirući ljubav i povjerenje

Popunjavajući unutarnju prazninu

Vremena je napretek

Isječak

„Koji je vaš? Strah od javnog nastupa, vlastite afirmacije, donošenja odluka, intimnosti, promjene radnog mjesta, samoće, starenja, vožnje, gubitka voljene osobe, prekidanja veze? Je li jedan od navedenih? Svi? Možda biste mogli i dodati pokoji ovoj listi. Nije važno…niste jedini. Čini se da je strah epidemija u našem društvu. Bojimo se započinjanja, bojimo se kraja. Bojimo se promjena, bojimo se ’ustajalosti’. Bojimo se uspjeha, bojimo se neuspjeha. Bojimo se življenja, bojimo se smrti. Bez obzira na vrstu straha, ova knjiga dat će vam uvid i oruđe da uvelike poboljšate sposobnost kontrole nad bilo kojom situacijom. Iz mjesta boli, nepomičnosti i depresije (osjećaja koji često prate strah) krenut ćete prema mjestu moći, snage i uzbuđenja.“

2. LJUBAV JE ŽIVOT BEZ STRAHA (Gerald Jampolsky)

Iscjeljenje se događa kad se usredotočimo na mijenjanje vlastitih stavova umjesto da nastojimo mijenjati stavove drugih ljudi

– osobna preobrazba, iscjeljivanje, ljubav, strah –

I nakon četvrt stoljeća, ovo je jedna od najčitanijih i najomiljenijih knjiga o osobnoj preobrazbi koja je milijunima čitatelja, na tridesetak jezika, poslužila kao vodič prema samoiscijeljenju. Koristan mali vodič sastoji se od dvanaest pomno razrađenih vježbi osmišljenih da nam pomognu otpustiti prošlost i usmjeriti se na sadašnjost, na sigurnoj putanji prema budućnosti. Psihijatar i jedan od utemeljitelja Međunarodnog centra za iscjeljivanje pravilnim životnim stavovima, naglašava da su jedine prepreke životu za kakvim žudimo - ograničenja koja nam postavlja vlastiti um. Većina ljudi živi svoj život s uvjerenjem da našu sreću/nesreću velikim dijelom određuju događaji u našoj okolini te reakcije drugih ljudi. Ili, pak, dobra odnosno loša „sudbina“, za koju nemamo veliku odgovornost.  Zaboravljamo, međutim, ukazuje autor, svoj um poučiti da promijeni način poimanja svijeta i svega oko nas. A i to da je duševni mir povezan s našom nutrinom te da svijet smireno doživljavamo kad nam je um smiren. Razotkrivanje svoga pravog ja, srž kojega je ljubav, povezano je s otpuštanjem ograničenih misli koje nas sputavaju.

Iz Sadržaja

Što je potrebno za osobnu preobrazbu

Sve što dajem, dajem sebi

Opraštanje je ključ sreće

Čvrsto sam odlučio na sve gledati drugačije

Ja nisam žrtva svijeta koji me okružuje

Prošlost je svršena, ne može me dodirnuti

Umjesto ovoga mogu vidjeti mir

Mogu se odlučiti za promjenu misli koje mi donose bol…

Isječak

 „Naš je um zapravo i redatelj i producent i scenarist i urednik, on bira glumce, on je kino-operater, gledateljstvo, kritičar. Budući da je bezgraničan, može u svako doba promijeniti film i sve što je u vezi s njim. Naš um ima moć donošenja svih odluka.“ (…) Duševni mir ne nastaje iz želje da mijenjamo druge već jednostavno kroz prihvaćanje ljudi takvih kakvi jesu. Istinsko je prihvaćanje uvijek bez ikakvih zahtjeva i očekivanja. (…) Iscjeljenje se događa kad se usredotočimo na mijenjanje vlastitih stavova, umjesto da nastojimo mijenjati stavove drugih ljudi. (…) Kad se osjećamo nevoljenima i potištenima te praznima nije pravo rješenje pronaći nekoga tko će nam pružiti ljubav. Tada će nam pomoći da volimo nekoga drugoga potpuno i bez ikakvih očekivanja. Ta je ljubav istodobno dana i nama samima.“

3. OKONČAJ BORBU I ZAPLEŠI SA ŽIVOTOM (Susan Jeffers)

Od autorice bestselera ’Osjeti strah, a ipak to učini’ dolazi knjiga nadahnjujućih savjeta koji će vas podučiti smirenosti, tome kako vladati sobom i biti ushićen životom unatoč onome što se zbiva oko vas. Ona je dokaz da se ne morate predati strahu, tjeskobi, ljutnji, nestrpljenju i lebdećem osjećaju opasnosti koji vas povlače ’dolje’. Umjesto toga, možete prigrliti pouzdanje, harmoniju, obilje, ljubav i radost, zahvalnost.

Iz Sadržaja

Ništa nije tako loše kao što se čini

Siđite s ljestava koje vode prema duševnoj boli

Odbacite tešku prtljagu

Vjerujte budućnosti

Osjećajte se sigurno u opasnom svijetu

Gledajte pažljivo

Gledajte duboko

Uočite obilje

Pronađite vlastito mjesto moći

Zaplešite ples života

Isječak

„Kad su staricu upitali zašto je uvijek vesela odgovorila je: „Nosim ovaj svijet samo kao komotnu odjeću“ (nepoznati autor) …Da, tako bismo svi mi trebali nositi ovaj život. Većina nas ipak ga nosi poput steznika – čvrstog, krutog, neudobnog i sputavajućeg. O kako žudimo za time da skinemo taj steznik i udišemo duboko i slobodno! O kako žudimo da se oslobodimo stvari koje nas drže uronjenima u borbu umjesto da letimo iznad oblaka! Nositi svijet poput komotne odjeće znači prepustiti se i presjeći uže koje nas drži zarobljenima, ne držati se tako grčevito onoga „kako bi trebalo biti“, vjerovati da je sve u redu, da se život odvija savršeno, prepoznati mogućnost za ljubav i rast, koja postoji u svim iskustvima, bilo dobrim ili lošim, shvatiti da se s plimom i osekom života može suočiti i s mjesta sklada, a ne samo borbe." 

Starenje

1. PRERANO STARI, PREKASNO MUDRI (GORDON LIVINGSTON)

Trideset istina koje su vam sada potrebne

(Nema ničega besmislenijeg, a tako uobičajenog, nego raditi istu stvar, a očekivati drugačije rezultate; Mentalno zdravlje podrazumijeva slobodu izbora; Ono smo što radimo…)

Svakom čovjeku koji ima osjećaj da mu vrijeme izmiče, a još nije postao osobom kakva je želio (želi) biti, ova knjiga pruža utjehu, vodstvo i nadu. Psihijatar koji je trideset godina slušao najintimnije tajne i nevolje drugih ljudi napisao je rječitu, dojmljivu knjigu dubokih uvida o onome što nam je svima zajedničko - sa čime se svatko od nas bori pokušavajući što bolje iskoristiti vrijeme na raspolaganju.

Na temelju osobnog iskustva u životu koji ga nije štedio - kao roditelj dvaput je doživio težak gubitak – Livingston je izvukao trideset temeljnih istina te tvrdi kako možda ne možemo pobjeći od toga tko jesmo, ali smo ipak u stanju suočiti se s gubitkom, nesrećom i tugom te ih preživjeti.

Iz Sadržaja

Ako se karta razlikuje od terena – pogrešna je karta

Mi smo ono što radimo

Za većinu trauma iz djetinjstva nastupila je zastara

Odnosom upravlja osoba kojoj je manje stalo

Osjećaji se ravnaju prema ponašanju

Savršenstvo je neprijatelj dobrote

Dva su najvažnija životna pitanja „Zašto?“ i „Zašto ne?“. Riječ je o tome koje kada treba postaviti

Najbolje su nam osobine ujedno i najveće slabosti

Neuzvraćena je ljubav bolna, ne i romantična

Nema ničega besmislenijeg, a tako uobičajenog, nego raditi istu stvar, a očekivati drugačije rezultate

Nije preporučljivo lagati samome sebi

Nitko ne voli kada mu se govori što da napravi

Plašimo se pogrešnih stvari

Roditelji samo djelomično mogu utjecati na ponašanje djece, ali ga mogu pokvariti

Mentalno zdravlje podrazumijeva slobodu izbora

Isječak

„Mi nismo ono što mislimo, što kažemo ili kako se osjećamo. Mi smo ono što radimo. Prosuđujemo li druge, moramo obratiti pozornost na njihovo ponašanje, a ne na ono što obećavaju. Tim jednostavnim pravilom možemo spriječiti veliki dio patnje i nesporazuma koji se javljaju u međuljudskim odnosima.“

2. JESENJI VALCER – ŠETNJA SUNČANOM STRANOM STARENJA (Mirjana Krizmanić)

Psihologinja Krizmanić u ovoj knjizi upućuje ljude starije životne dobi kako da zadovoljno nose svoje godine i svome životu daju smisao te da neovisno o godinama žive punim plućima, s veseljem i zadovoljstvom. Autorica to ne naziva ni uspješnim ni aktivnim ni pozitivnim starenjem, već smislenim životom koji jednostavno teče svojim tijekom, crpeći kapljice sreće iz svakog trenutka – onog provedenog s djecom, unucima, partnerima, prijateljima, iz vremena provedenog na poslu, na putovanjima, tečajevima stranih jezika, u šetnji... Upućujući na izvore životnih zadovoljstava i veselja, otkriva zašto je i u starosti vrijedno i dalje iznova otkrivati svijet i ljude, kao i na koji način u ovoj životnoj dobi možemo ubirati plodove svega što smo tijekom života sijali i njegovali. Zahvaljujući tome kvalitetno ćemo proživjeti to novo životno razdoblje.

Knjiga „Jesenji valcer“ je namijenjena i čitateljima srednje životne dobi kako bi im pomogla da se što bolje pripreme na dio života koji dolazi, ali i mladima kojima će pomoći da grade i njeguju kvalitetne odnose sa svojim roditeljima, bakama, djedovima, starijim susjedima, prijateljima, znancima, slučajnim prolaznicima…

Iz Sadržaja

Kako se pripremamo na starenje

Stereotipi i predrasude o starenju

Kada zapravo počinjemo starjeti

Kako nastaju individualne razlike u brzini psihološkog starenja

Psihološko starenje u pedesetim godinama

Psihološko starenje u šezdesetim godinama

Psihološko starenje u sedamdesetim godinama

Psihološko starenje u osamdesetim i svim daljnjim godinama života

Mogući izvori zadovoljstva, radosti i sreće u starosti

Ljubav u poodmaklim godinama

Samoća i osamljenost

Svjesnost o vlastitoj smrtnosti

Isječak

„Zanimljiva je činjenica da su stariji ljudi, iako su prema postojećim predrasudama svi isti, međusobno različitiji nego ljudi u bilo kojem drugom životnom razdoblju. Oni se međusobno razlikuju gotovo po svemu, ne samo po svom zdravstvenom stanju nego i po znanju i po iskustvima koja su stekli, kao i prema onome što su učinili s tim znanjima i iskustvima, gubicima i radostima koje su tijekom života doživjeli. Mi svi, svatko od nas zasebno, moramo u poodmakloj životnoj dobi ponovno osmisliti, otkriti ili za sebe stvoriti prostor u kojem ćemo se i dalje razvijati, učiti, uživati u životu i dijeliti s drugima sve što smo tijekom života naučili i spoznali. Svim stereotipima i predrasudama unatoč!“

3. STRAST ZA ŽIVOTOM  (Anne Brennan, Janice Brewi)

Doživotan psihološki i duhovni razvoj

S naglaskom na životnim pričama poznatih, ali i manje poznatih ljudi, ova knjiga isprepliće nadahnuće i motivaciju za otkrivanje te oslobađanje neprestanoga osobnog rasta. Budući da svako desetljeće donosi nove spoznaje, autorice tvrde i dokazuju kako je najveća životna ostvarenja moguće ostvariti u drugoj polovici života. Priče su u velikoj mjeri nadahnute radom Carla Gustava Junga koji je svojim pacijentima u drugoj polovici života govorio: „Živite kao da su pred vama još stoljeća jer će samo tako vaš život biti zadovoljavajući“.

Autorice u  knjizi podrobno izlažu svoja prebogata iskustva iz radionica za usmjeravanje osobnog i duhovog razvoja u srednjoj dobi i radionica za razvoj dugovječnosti koje su osmislile i pokrenule u brojnim zemljama svijeta.

Ova knjiga je upozorenje kako su nam potrebni ljudi s iskustvom starenja, ljudi koji cijeloga života nastavljaju razvijati i ostvarivati svoje potencijale, koji prihvaćaju svoju preobrazbu i tako postaju sjajni primjeri bogatstva i skrivene moći dugoga života.

dr. sc. Nebojša Lazić, psihijatar

Iz Sadržaja

Zaokupljenost životom i razvoj duše u dugovječnom životu

Svjesno starenje: poziv višeg jastva

Razvoj u četiri stadija života

Duša je vječno mlada

Jungovo stajalište: spoznaje za dug život

Srce i njegova godišnja doba

Zlato u sjeni

Spoznaj samoga sebe

Jedna priča, jedan život: prošlost, sadašnjost i budućnost

Tajne

Uzmi ljubavna pisma

Vrlina brižnosti – duhovno življenje

Darujte primljeni dar

Isječak

„Pa ipak, istina je: ’Duša je vječno mlada’. U srednjim ili starijim godinama života, razdoblju razvoja duše, čovjekov duša i duh mogu se vinuti visoko kao nikada do tada u djetinjstvu i mladosti i pružiti mu otvorenost, životnu snagu, žudnju za životom, djetinje zadovoljstvo i kreativnost prelijepu za oko. Unatoč tjelesnom slabljenju koje neki ljudi doživljavaju u poodmaklim godinama, sazrijevanje u današnje doba može snažno oživjeti duh koji, napokon slobodan od neurotičnih prisila i sputavajućeg materijalizma, doživljava blaženo jedinstvo sa sobom, drugima i prirodom – prožeto skladom i radošću. (…)

Starenje je prilika za najuzvišenije od svih putovanja, življenje ispunjenog života u svim godišnjim dobima i stadijima života. Starenje je poziv da se čaša života iskapi u svim životnim desetljećima, a u toj će čaši svatko od nas pronaći vlastite, jedinstvene, kreativne sokove i hranu za dušu. Da bismo ostvarili takav razvoj, pozvani smo potpuno sudjelovati u svojem življenju i u svojem umiranju. Pozvani smo potpuno svjesno i predano sudjelovati u svojem svakodnevnom životu, jer to je uvjet za razvoj duše. To je pustolovina koja ujedno zahtijeva i pobuđuje strast za životom. (…)

Zadaća dvadesetog stoljeća jest promicanje razvoja i darova starijih naraštaja te primjena mudrosti koju je naša kultura do sada zanemarivala, poricala i odbacivala. Svi smo mi pozvani stvarati nov obrazac vlastitog starenja. Što više pojedinaca počne stvarati vlastiti obrazac starenja, svatko će od njih sati svoj doprinos važnom zadatku ovoga povijesnog trenutka: novom određenju procesa starenja KAO VJEČNE STRASTI ZA ŽIVOTOM UZ DOŽIVOTAN PSIHOLOŠKI I DUHOVNI RAZVOJ.

4. BRAIN GYM (Paul E. Dennison, Gail E. Dennison)

. Priručnik za obitelj i edukatore

 

Brain Gym (Gimnastika za mozak) program je koji sadrži 26 ciljanih pokreta tijela kojima se stimuliraju određeni centri u mozgu odgovorni za kognitivne vještine kao što su učenje, mišljenje, pamćenje, govor, koncentracija, pažnja, organizacijate područja za obradu emocionalnih informacija. Utemeljio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je otkrio, i sam suočen s teškoćama u učenju, da mumože pomoći vlastito tijelo - kroz tjelesnu aktivnost. Osnovna jeteza knjige, dakle, da fizička aktivnost utječe na sposobnost učenja jer se mišljenje i učenje ne „događaju“  samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Jer, osjetila su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju i iz njih se oblikuje i razumijevanje svijeta.

Sustav „26 aktivnosti“ (vježbi) Brain Gyma pomaže uspostavi novih funkcionalnih moždanih veza. Vježbe su korisne i kod zdravih ljudi i kod neuroloških stanja kod kojih poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfereuzrokuje takvu disharmoniju da dvije polovice mozga više ne moguefikasno dijeliti složene informacije. A upravo to dijeljenje presudno  je za uspješno učenje. Vježbe su korisne djeci – zdravoji s posebnim potrebama, ljudima treće životne dobi, kod depresije, kod ovisnosti, oporavka od traume, u sportu. Hrvatska je među 90 zemalja u kojima se primjenjuje Brain Gym, doduše u manjoj mjeri.

Više teoretskih objašnjenja o Gimnastici za mozak možete pronaći u knjigama: Brain Gym i ja Paula E. Dennisona te Pametni pokreti, autorice Carle Hannaford.

 

Od 2008. godine u radu s djecom odgojitelji kontinuirano i svakodnevno koriste aktivnosti Brain Gyma, koji je sastavni dio kurikuluma.(…) Budući da su pozitivni rezultati korištenjem ove metode kod djece uslijedili vrlo brzo, cilj nam je i dalje produbljivati znanje iz tog područja jer se Brain Gym pokazao jednim od najučinkovitijih pristupa u radu s djecom.

Biljana Stanković, koordinatorica programa u Dječjem vrtiću „Bajka“, Varaždin

 

To je daleko najjednostavniji i najbrži način kako učenika vratiti iz rastresenosti u usredotočenost, iz zbunjenosti u razumijevanje, iz napetosti u opuštenost.

            Victoria Kindle Hodson, spisateljica

IZ SADRŽAJA

Fizičke vještine učenja

Kretanje u svrhu učenja: Korištenje aktivnosti

26 aktivnosti

Križno gibanje

Ležeće osmice

Dvostruko šaranje

Abeceda u osmici

Slon

Ljuljačka

Trbušnjaci križnoga gibanja

Energizator

Misli na X

Energetske vježbe i Produbljivanje stavova

Moždane tipke

Zemaljske tipke

Ravnotežne tipke

Prostorne tipke

Energetsko zijevanje

Misleća kapa

Kvačenja

Aktivnosti izduživanja

Sova

Aktivacija ruke

Pregib stopala

Gravitacijska jedrilica

Brain Gym na poslu i u igri

Primarne vještine čitanja

Primarne vještine razmišljanja

Primarne vještine pisanja

Vještine učenja kod kuće

ISJEČAK

„Četiri kategorije pokreta Brain Gyma

Pokreti središnje linije pomažu učenicima svladati senzorno-motoričku koordinaciju u svrhu organiziranja simetričnih, dvostranih radnji. One se odnose na vještine koordinacije ruke i oka, za aktivaciju vizualno/auditivno/taktilno/kinestetičkih modaliteta koji moraju biti centralizirani za koordiniranu funkciju. (…)

Energetske vježbe uključuju vještine stabilizacije, podupiranje temelja, usmjerenosti i poravnanja u sili teži. Koordinacija vrh-dno omogućuje učenicima da otkriju ravnotežu i da iskuse tijelo kao smjernu referentnu točku za planiranje, organiziranje i stavljanje stvari u red.

Aktivnosti Produbljivanja stavova vraćaju osjećaj smirenja, samokontrole i povezanosti. Koordinacija gornjih i donjih područja tijela omogućuje učenicima da stabiliziraju svoje emocije, uravnoteže reakcije „bori se ili bježi“ s dobrim cjelokupnim stanjem.

Aktivnosti izduživanja ublažavaju kontrakcije mišića i djeluju na opuštanje mišića za lokomotorne vještine. One se odnose na razvoj fokusa i opuštenu pažnju i na vještine odabiranja i samoizražavanja. (…)

Kad učenici izgube iz vida detalje (korak-po-korak) procesa učenja te kada postanu frustrirani i nedovoljno fokusirani, često ih smatraju sporima, nepažljivima, jezično zaostalima ili hiperaktivnima. S druge strane, kad izgube sveobuhvatnu perspektivu, detalji ih mogu tako preplaviti da tada postanu previše fokusirani i previše se trude. Takve učenike često smatraju opsesivnima, radoholičarima, pretjerano natjecateljski nastrojenima ili perfekcionistima, U svakom slučaju, rezultat je učenje temeljeno na stresu. Aktivnosti izduživanja pomažu vratiti fokus, protok i elastičnost koji su mogući kroz prirodno učenje.“

 

5. KAKO OČUVATI MOZAK - Osamdeset tri neurobičke vježbe koje će vam pomoći da spriječite gubitak pamćenja te poboljšate mentalnu spremnost

Više vam je od četrdeset? Postajete zaboravni? Teško vam je učiti nove stvari? Pomoći će vam neurobičke vježbe, znanstveno utemeljen program vježbi za mozak koje pomažu da, napose u starijoj dobi, očuvate pamćenje, odnosno pobrinete se za svoju ukupnu mentalnu kondiciju.

Mozak je gladan novih stvari, a osjetila nisu dovoljno korištena! Polazeći od ovih tvrdnji, autor knjige, doktor medicinskih znanosti i profesor na Medicinskom fakultetu u SAD-u ukazuje kako se – reagiranjem na nov način i/ili na nešto novo, izvan svakodnevne rutine - moždana aktivnost povećava u sve većem broju moždanih područja, a to jača sinaptičke poveznice presudne za mentalnu svježinu.

Da bi vježba postala neurobička trebalo bi: uključiti jedno ili više osjetila u novom kontekstu (npr., odjenuti se za posao zatvorenih očiju, počešljati se ili oprati zube rukom kojom to inače ne činite); privući nečim svoju pozornost (npr., slike na radnom stolu ili kalendar okrenuti naopako); rutinsku aktivnost prekinuti na nov i neobičan način (npr., na posao novim putem). Uz poznata osjetila valja uključiti i šesto – emocije.

IZ SADRŽAJA

Neurobik: nova znanost o vježbama mozga

Kako radi mozak

Kako djeluju neurobičke vježbe

Početak i završetak dana

Svakodnevno putovanje na posao

Na poslu

Pri objedu

U slobodno vrijeme

ISJEČAK

„Budući da su rutinski postupci gotovo nesvjesni, izvršavaju se korištenjem minimalnih količina energije mozga – što znači da mozgu osiguravaju vrlo malo vježbanja. Moć korteksa u stvaranju novih asocijacija uvelike je neiskorištena.

(…)

Gimnastička je dvorana za neurobičke vježbe mozga - svakodnevni život. Te vježbe od vas zahtijevaju da učinite dvije jednostavne stvari koje ste zbog svog načina života zanemarivali: da iskusite neočekivano te da tijekom dana tražite pomoć svih svojih osjetila.

(…)

Iz prijedloga za slobodno vrijeme: nova mjesta, nova lica, drukčiji pogled na stvari, budite kreativni, radost slobodne vožnje, izrazite se, improvizirajte, prihvatite se novog hobija…

(…)

Njegujte vrt, njegujte mozak. Zašto? Zato što se u vrtlarenju koristite svim svojim osjetilima: osjećate zemlju, mirišete voćke i biljke, kušate mladice biljaka. Moždane sposobnosti planiranja i snalaženja u prostoru stupaju u akciju kad odlučujete koje ćete biljke i gdje posaditi, kad određujete položaj sunca te koliko vam je vode potrebno.

(…)

Mijenjajući uobičajenu rutinu dolaska kući, Jane je u višu razinu prebacila svoje moždane krugove zadužene za pažnju. Sklopljenih očiju, morala se oslanjati na osjetila dodira, mirisa i sluha te na prostorno pamćenje kako bi učinila nešto što je rijetko kad radila – kretala se kroz stan ne služeći se vidom. U to je uključila i emocionalni osjet stresa zato što nije u stanju vidjeti. Sve su te djelatnosti stvorile nove i različite obrasce neuronske aktivnosti njezina mozga – a neurobičke vježbe upravo tako djeluju.

ranktrackr.net