Govor tijela - konkretni znakovi

Osmijeh - Jedan od uočljivih znakova ugode jest osmijeh – ako nije iskren oko očiju nećete vidjeti naboranu kožu.

Obrve - Uzdignute obrve najčešće su znak neugode, brige, iznenađenja ili straha.

Glas – Ako se tijekom komunikacije ton glasa osobe povisuje i snižava ona je vjerojatno zainteresirana za ono o čemu se razgovara.

Oči – Kontakt očima, osobito ako je duži, odražava interes druge osobe za nas, no i pozitivan i negativan. Dugi pogled neznanca može biti prijetnja, ili – ako je riječ o potencijalnom partneru/partnerici – i znak zanimanja. U nastojanju da prikriju potrebu izbjegavanja pogleda, kada ljudi lažu često ne miču pogled i/ili uopće ne trepću.

Vilica, obrve – Na stres ukazuje stegnuta vilica, ukočeno držanje i namrštene obrve.

Noge i ruke – Prekrižene noge i/ili ruke obično su znak otpora i teškoća u komunikaciji. Osoba na taj način daje na znanje da je „zatvorena“ za ono o čemu se govori. Stalni pokreti nogom ili rukom (drmanje, lupkanje i sl.) ukazuju na tjeskobu, te na uzrujanost.

Oponašanje – Ako druga osoba oponaša vaše pokrete konverzacija ide u pozitivnom smjeru. Oponašamo onda kad smo uspostavili emocionalnu vezu sa sugovornikom.

Položaj tijela – Otvoren položaj tijela signalizira osjećaj samopouzdanja, ugode i postignuća. Suprotan, zatvoren položaj tijela – kad je osoba pognuta ili se obgrli rukama – ukazuje na stres.

Važno!
Imajte na umu kako je za pravilno tumačenje govora tijela druge osobe važno uzeti u obzir kontekst zbivanja. Jer, primjerice, prekrižene noge jesu obično znak otpora i nespremnosti za komunikaciju te loš znak kod sklapanja posla, ali mogu biti i pozitivan znak – oponašanje koje ukazuje da se osoba osobi sviđa. Isto tako, prekrižene ruke nisu uvijek znak zatvorenosti, možda je osobi naprosto hladno ili stolac nema naslone za ruku.

Zašto se neke osobe samoozljeđuju?

Osobe koje se samoozljeđuju kažu da im nanošenje ozljeda donosi:

• Bijeg od praznine, depresije i osjećaja nerealnosti
• Smanjenje tenzije
• Olakšanje
• Oslobađanje od bijesa
• Bijeg od obamrlosti i otupjelosti
• Izražavanje emocionalne boli koju ne mogu izdržati
• Komuniciranje drugima ozbiljnosti njihove unutarnje boli
• Komuniciranje potrebe za podrškom
• Izražavanje osjećaja otuđenja
• Nastavljanje obrasca zlostavljanja (mnoge osobe koje se samoozljeđuju su bile seksualno ili/i fizički zlostavljane kao djeca)
• Kažnjavanje sebe
• Preusmjeravanje pažnje s problema koji su preteški da bi se analizirali
• Sprječavanje nečeg još goreg što bi se moglo dogoditi

Ovi se razlozi mogu svrstati u tri osnovne kategorije:

1. Regulacija emocija – pokušaj da se tijelo dovede u ravnotežu nakon turbulentnih ili uznemirujućih osjećaja.
2. Komunikacija – neki ljudi koriste samoozljeđivanje da bi izrazili ono što nisu u stanju izraziti riječima.
3. Kontrola / kazna – ova kategorija uključuje ponašanja koja su ponavljanje obrasca zlostavljanja pretrpljenog u djetinjstvu (najčešće fizičkog ili seksualnog) ili razmišljanje "ako povrijedim sebe, ono loše čega se bojim neće se dogoditi".

Što ako sam silovana?

Otiđi na neko sigurno mjesto.

Ako želiš prijaviti silovanje, važno je ODMAH obavijestiti policiju. Prijavljivanje ovog kaznenog djela može ti pomoći da ponovno stekneš osjećaj osobne moći i kontrole. Također može pomoći da zaštitiš druge potencijalne žrtve.

Nazovi roditelje, člana obitelji ili neku drugu odraslu osobu kojoj vjeruješ i zamoli je da bude s tobom.

Sačuvaj sve fizičke dokaze o napadu. Nemoj se tuširati, kupati ili prati zube dok ne obaviš pregled kod liječnika i obradu policije. Spremi svu robu koju si nosila u trenutku napada. Svaki pojedini komad odjeće stavi u odvojenu papirnatu vrećicu. Nemoj koristiti plastične. Nemoj ništa dirati na mjestu gdje se napad dogodio.

Otiđi na hitnu pomoć. Čak iako misliš da nemaš nikakvih tjelesnih ozljeda, ipak ti je potreban liječnički pregled zbog mogućnosti prenošenja spolnih bolesti ili zbog trudnoće.

Ako sumnjaš na to da ti je netko podmetnuo drogu, traži od liječnika da ti napravi pretragu urina. Prisutnost droga kao što su Rohypnol i GHB (droge koje se najčešće koriste za silovanje) lakše se otkriva u urinu nego u krvi.

Zapiši sve čega se možeš sjetiti o napadu, uključujući opis napadača.

O emocionalnim i fizičkim posljeddicama napada svakako razgovaraj sa stručnjakom koji ima iskustvo u radu sa žrtvama silovanja. Ovo je teška trauma i nitko se s njom ne bi trebao nositi sam.

Proganjanje

Svaka dvanaesta žena i svaki četrdesetpeti muškarac postat će jednom u životu žrtvom proganjanja.

Proganjanje uključuje niz ponašanja jedne osobe (progonitelja), čija je namjera ostvariti kontakt s drugom osobom (žrtvom), koja je jasno obznanila da taj kontakt ne želi. Kontakt može biti osobno pojavljivanje i/ili zvanje telefonom, slanje poruka ili mailova.

Proganjanje je ozbiljni problem koji može eskalirati u nasilje. U prosjeku proganjane traje oko dvije godine. 11% žrtava proganjanja preselilo se u drugi grad bježeći od progonitelja.

Proganjanje je zakonom kažnjivo u mnogim zemljama svijeta (engl. stalking).

U Hrvatskoj je po prvi puta ovo nedjelo uvršteno u zakon, i to u Kazneni zakon (članak 140. Nametljivo ponašanje) koji je na snazi od 1. siječnja 2013. Kažnjava se s jednom do tri godine zatvora.

Žrtva nije ničim izazvala proganjanje, jer je proganjanje osobni problem progonitelja.

Progonitelj može biti netko koga poznajete, ili Vama nepoznata osoba. Iako je većina ljudi bila u ljubavnom odnosu s progoniteljem, progonitelj može biti i netko koga žrtva površno poznaje (kolega s posla) ili uopće ne poznaje. U oko 75% slučajeva proganjanja, progonitelj je muškarac, a žrtva je žena. U preostalih 25% slučajeva pojavljuju se sve kombinacije: žene koje progone muškarce, muškarci koji progone muškarce i žene koje progone žene.

Progonitelj najčešće čini neka od sljedećih ponašanja, premda mu je žrtva jasno dala do znanja da to ne želi:

1. Pojavljuje se na mjestima gdje se kreće žrtva.
2. Opetovano zove telefonom, kako bi razgovarao ili prekida čim uspostavi vezu.
3. Šalje brojne sms poruke različitog sadržaja, nekad i prazne.
4. Šalje neželjene poklone, pisma, ostavlja poruke.
5. Šalje brojne e-mailove.
6. Dolazi pred kuću, školu ili posao i "mota" se onuda dok je žrtva tamo.
7. Prijeti da će ozlijediti žrtvu, drage joj ljude ili kućne ljubimce.
8. Oštećuje ili prijeti da će oštetiti kuću, automobil ili druge stvari koje posjeduje ili koristi žrtva.
9. Koristi tehnološke mogućnosti (kamere, fotoaparate, GPS, internet i drugo) kako bi pratio ili nadgledao kretanje i aktivnosti žrtve.
10. Naziva žrtvine prijatelje, poznanike i kolege s posla.

Seksualno zlostavljanje

Seksualno zlostavljanje djece je bilo koja vrsta seksualnog kontakta između djeteta (do 15 godina) i odrasle osobe ili adolescenta. Može imati formu dječje pornografije, seksualnog dodirivanja, masturbacije, izlaganja djeteta pornografskim sadržajima, vaginalnog, oralnog ili analnog kontakta, odnosno seksualnog odnosa.

Seksualno zlostavljanje je zakonom kažnjivo.

Ako si žrtva seksualnog zlostavljanja povjeri se nekoj odrasloj osobi kojoj vjeruješ, na broj Hrabrog telefona za djecu (116-111) ili pronađi "Red button" policije na internetu (specijalni link za prijavu svih oblika zlostavljanja djece koji mogu koristiti djeca i odrasli).

Djeca koja su seksualno zlostavljana mogu osjećati mnoge različite (i često preplavljujuće) osjećaje, uključujući:

STRAH

• Od zlostavljača
• Od stvaranja problema
• Od gubitka njima važnih odraslih osoba
• Od toga da će biti odvedena od kuće
• Od toga da će ih drugi vidjeti "drukčijima"

LJUTNJU

• Na zlostavljača
• Na druge odrasle osobe oko njih koje ih nisu zaštitile
• Na sebe same ("ja samo izazivam nevolje")

IZOLIRANOST

• Jer nešto "nije u redu sa mnom"
• Jer se osjećaju usamljeno u svojim iskustvima
• Jer ne mogu pričati o zlostavljanju

TUGU

• Jer osjećaju da su nešto izgubila/da im je nešto oduzeto
• Jer su "prerano odrasla"
• Jer ih je izdao netko kome su vjerovali

KRIVNJU

• Što nisu u stanju zaustaviti zlostavljanje
• Što osjećaju da su "pristala" na zlostavljanje
• Što su rekla nekome – ako su rekla
• Što nisu rekla nikome – ako nisu rekla

SRAM

• Što su uključeni u takvo iskustvo
• Zbog reakcije njihovog tijela na zlostavljanje

KONFUZIJU

• Jer možda vole zlostavljača (jer je on/a djetetu bliska osoba)
• Jer se njihovi osjećaji stalno izmjenjuju

Najčešće posljedice seksualnog zlostavljanja djece:

• Nisko samopoštovanje
• Strahovi
• Fobije
• Panični napadaji
• Anksioznost (tjeskoba)
• Depresija
• Problemi sa spavanjem
• Loša slika o vlastitom tijelu
• Poremećaji hranjenja
• Problemi s povjerenjem i strah od odbacivanja
• Teškoće u uspostavljanju i održavanju bliskih odnosa
• Seksualni problemi
• Teškoće s koncentracijom
• Loše postignuće
• Podložnost daljnjem zlostavljanju (svim oblicima)
• Teškoće u doživljavanju pozitivnih životnih iskustava

Gubitak

Gubitaka u životu ima puno. Neki su očigledniji od drugih. Neke možda niti ne zovemo gubitcima, iako oni to zapravo jesu.

JASNI GUBICI

Smrt voljene osobe
Prekid veze
Razdvajanje
Razvod braka
Gubitak posla
Gubitak novca
Gubitak stvari  
Silovanje ili neki drugi nasilni čin

NE TAKO JASNI GUBICI

Preseljenje
Bolest (gubitak zdravlja)
Promjena profesora, promjena škole, promjena posla
Uspjeh (gubitak cilja i želje za ostvarenjem uspjeha)
Gubitak vrijednih ideala
Gubitak dugoročnih ciljeva

GUBICI POVEZANI S DOBI

Dječji snovi
Adolescentne ljubavi
Završetak školovanja
Odlazak od kuće
Gubitak "mladosti"
Gubitak "ljepote"
Gubitak kose ili zubi
Gubitak seksualnog nagona (ili sposobnosti ostvarenja seksualnog nagona)
Menopauza
Odlazak u mirovinu

GUBICI POVEZANI S NEIZVJESNOŠĆU
(Je li u redu? Ili nije? Je li dobitak? Ili gubitak?)

Čekanje rezultata medicinskih pretraga
Par koji je na rubu razvoda ili prekida
Poslovna transakcija koja može i ne mora uspjeti
Sudska tužba
Prodaja nekretnine

Osjećaj neizvjesnosti vrlo je blizak osjećaju gubitka. Čak i ako situacija završi dobro (partner nazove i pomirimo se, nalazi dođu i dobri su, sudska presuda bude nama u korist) dok smo u sumnji ta je sumnja poput gubitka. Potrebno je shvatiti da "ne znati" može biti iscrpljujuće mučenje. Kad ste u neizvjesnosti – i osjećaji vam govore da ima jako malo nade – bolje je okončati situaciju (kad je to moguće), nego nastaviti čekati. Nazovite ili pošaljite poruku o završetku i uhvatite se pravog posla: preživljavanja, ozdravljenja i rasta.

NEIZBJEŽNI GUBICI

Postoje i neizbježni gubici, oni u kojima su smrt ili razdvajanje sasvim izvjesni. Ako takve gubitke prepoznate unaprijed puno će pomoći:

Ako razgovarate o tome s osobom koja odlazi
Ako ste vi taj koji odlazi – razgovarajte s osobom koja ostaje
Ako sudjelujte u donošenju odluka koje treba donijeti
Ako izrazite jasno svoje želje

DRUGI GUBICI

PRIVREMENI gubici (partner na putu, djeca na školovanju…) – čak i kada znamo da će ishod biti na kraju pozitivan – ipak je riječ o gubicima.

Postoje i bezbrojni "mali gubici" koji se nagomilaju tijekom dana, tjedna, mjeseca ili života. Neočekivani kvar na autu, svađa s prijateljem i sl. i osobu može obuzeti "neobjašnjiva" potištenost.

Svaki gubitak – trenutni ili kumulativni, nagli ili mogući, očigledni ili ne – ostavlja veću ili manju emocionalnu ozljedu.

Kriza srednjih godina

Svatko od nas je bar jednom u životu čuo priču o muškarcu u četrdesetima koji je odbacio svoju životnu družicu poput vrućeg kestena, da bi "odmaglio" s upola mlađim komadom od sebe. Ovaj se prizor, kojim najčešće opisujemo previranja, promjene i nestabilnost srednje dobi, zapravo ne događa baš često. Ono što je, naprotiv, vrlo često, jest to da se u srednjoj dobi dožive neki simptomi krize, u blagom ili pojačanom intenzitetu. Ti simptomi, unatoč uvriježenom mišljenju, pogađaju i muškarce i žene.

Kriza srednjih godina, u punom smislu riječi, kao i blaži oblici ove tranzicije iz adolescencije u starost, najčešće se osjeti negdje između četrdesete i pedesete godine. Za neke osobe može početi već oko 35., a za neke i dvadeset godina kasnije. Kriza može početi naglo, okidač joj može biti neki teški životni događaj, kao što je smrt roditelja ili bliske osobe. No, kriza može doći i polako, "šuljajući se", bez nekog dramatičnog i neočekivanog razloga.

Istraživanja nam ne mogu biti puno od pomoći kada govorimo o krizi srednjih godina, zato jer ih jednostavno nema, ili su vrlo rijetka. Brojna istraživanja koja se bave razvojem djeteta dala su modernim roditeljima odgovore na tisuće pitanja i nedoumica. Utješila su izbezumljene roditelje dvogodišnjaka ili umorne roditelje bučnih devetogodišnjaka brojnim i iscrpnim savjetima. Adolescencija je također pažljivo sagledana, a roditelji tinejdžera imaju mogućnosti saznati puno o tome što se događa tijekom adolescencije i zašto. Pogledamo li stručnu literaturu, vidjet ćemo prilično iscrpno dokumentiran razvoj od začeća do 21. godine. I tu, odjednom, pažnja istraživača prestaje. Odrasla dob doima se kao vrijeme koje je nepromjenjivo i bez ikakvih naročitih pojava koje bi bile od interesa istraživačima. Oni se ponovo bave čovjekom tek u starosti, o čemu opet možemo pronaći dosta zanimljivog materijala.

U odrasloj dobi, osim liječnicima, koji se bave proučavanjem stupnjevitoga fizičkog propadanja, prepušteni smo sami sebi. To je vrijeme u kojem se očekuje da budemo stabilni, samostalni i odgovorni, i, za razliku od djece, adolescenata ili starih, više nemamo nikakvih razvojnih "opravdanja" ako nismo upravo takvi. Nikakva ozbiljna psihološka prilagođavanja nisu dokumentirana, bar ne na način kao što je to učinjeno s traganjem za identitetom kod adolescenata.

Ukratko rečeno, ako niste "posložili kockice", niste zadovoljni s ljubavnim životom, niste izgradili karijeru i podigli obitelj te se ne spremate mirno uploviti u teškoće starosti, s Vama nešto nije u redu. Je li to baš tako? Naravno da nije. Zapravo većina odraslih ljudi doživi neku veću fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu tijekom srednjih godina. Ta promjena može biti u obliku nesretnog braka, preljuba ili razvoda, nezadovoljstva poslom, tjeskobe bez vidljivog uzroka, depresije, praznine i usamljenosti. Neke osobe dožive simptome promjena na vrlo intenzivan način, u punom smislu "krizu srednjih godina", dok mnogi izbjegnu ozbiljnu krizu, ali osjete promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju.

Razmišljanja o vlastitom identitetu, cjelovitosti, duhovnosti, vlastitom sustavu vrijednosti i ciljevima često se u ovoj dobi javljaju i preispituju, mnoga od njih prvi put u životu.

Psihološko prilagođavanje tijekom srednje dobi nužno je za razvoj osobnosti, razvojno je određeno i prirodno baš kao i dvojbe oko identiteta jednog adolescenta. Unatoč strahu, patnji, nemiru i usamljenosti, tranzicija srednje dobi je neizbježan dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće razumijevanje sebe i dublje uživanje u životu nego ikada prije.

Otvorenost prema promjenama i razumijevanje tog procesa, kao i razgovor sa stručnjakom vrlo su djelotvorni i pomažu lakše prebroditi krizu, koliko god ona ozbiljna i teška bila. S druge strane, ako propustimo ovu psihološku transformaciju, možemo ostati zarobljeni u kroničnim problemima. Prioritet materijalnim vrijednostima, nasilje, nadmoć i arogancija najčešći su obrambeni mehanizmi koji se onda uključuju. Štetnost takvih obrambenih mehanizama, jednako kao i štetnost "bijega" u depresiju ili ovisnost, nije potrebno posebno naglašavati, iz jednostavnog razloga što svi poznajemo bar jednu osobu koja je u svom životu upravo u tom smjeru krenula. 

Tipovi svađalica

Duga svađa znak je da su obje strane u krivu. Voltaire

 1. Ubojica karaktera

Ako se svađate tako da odmah napuštate temu svađe i umjesto toga napadate osobu s kojom se svađate, to svakako nije dobro. Na primjer: "Ne slažem se s time što govoriš, ti si uvijek tako sebičan i bezobrazan. Zapravo si ti jedan sebičnjak."

2. Uragan

Ako kada se naljutite tako jako eksplodirate i toliko ste opaki da iza sebe ostavljate samo pustoš, to sigurno ubija odnos s drugom osobom.

3. Pretis lonac

Ako se počnete svađati pa onda tijekom svađe odustanete (Da, da, dobro, kako god ti hoćeš…), tada zapravo samo pospremite gorčinu i izvadite je u sljedećoj svađi, destruktivni ste i zacijelo Vam se događa da pretjerano reagirate jer u sebi imate nagomilane gorčine i bijesa. To izgleda kao da krenete ubijati komarca puškom. Takva reakcija je nesrazmjerna i neprimjerena, pogotovo iz perspektive druge osobe ("komarca"). Zapravo ste pretis lonac sa začepljenim ventilom jer ste se tijekom svađe radije ugrizli za jezik nego primjereno i odlučno zauzeli za sebe. Taj nagomilani bijes mora na kraju negdje izaći, a kada počne izlaziti tada zvučite kao netko tko je poludio zbog trivijalne i beznačajne stvari.

4. Izbacivač

Ako mislite da je dobro ravnati se prema onoj "Što na umu, to na drumu", odnosno da biste trebali moći u odnosu s bliskim ljudima izbaciti sve iz sebe, sve što vam leži na duši, svaki osjećaj i misao koji vam padnu na um, vjerojatno nećete postići baš dobre rezultate. Svi mi imamo iskustvo da smo uzrujani izgovorili nešto što se u nekom trenutku činilo kao prava ideja. Kasnije, kada smo se smirili, shvatimo da te misli nismo trebali izgovoriti iz nekoliko važnih razloga, od kojih je najmanje važan taj da tako uopće ne mislimo. Dobar je osjećaj izbaciti bijes iz sebe i osjećati se nadmoćno, ali od toga nema nikakve koristi, a može nanijeti odnosu štetu koja ponekad može biti trajna. Izbacivanje bijesa iz sebe ne mora biti samo verbalno. Zalupiti drugoj osobi vrata u lice, proliti joj piće u lice, poklopiti slušalicu ili demonstrativno izletjeti van iz prostorije, mogu biti jednako loše poruke.

5. Mrgud

Ako se nakon sukoba ne možete prestati mrgoditi na drugu osobu i početi obnavljati odnos, isto ne postupate dobro. Zapravo, kvalitetno se svađati znači dovesti u ravnotežu sebe i dopustiti drugoj osobi da učini to isto. 

Kako prepoznati laž?

Ljudi se razlikuju po sposobnosti prepoznavanja laži. Većina ljudi zapravo nije uopće vješta u prepoznavanju laži. Istraživanja pokazuju da oni koji su usmjereni na otkrivanje laži nisu bolji u tome od onih koji nisu usmjereni na to. Mlađi nešto bolje prepoznaju laž od starijih, a žene od muškaraca. Posebno je interesantno da se sposobnost prepoznavanja laži smanjuje što su ljudi bliskiji. Žene su pritom sklonije tome da povjeruju u laž partnera nego što su to muškarci.

Znakovi laganja

Ovi znakovi nisu siguran pokazatelj da netko laže. Što ih je više i što su intenzivniji to je više razloga za sumnju.

VERBALNI ZNAKOVI

• Korištenje izraza kao "da ti kažem iskreno", "najiskrenije rečeno", "vjeruj mi" i slično", kako bi se uvjerilo druge da osoba govori istinu.
• Korištenje punog oblika rečenice umjesto uobičajenog govornog skraćivanja.
• Pretjerano poricanje laganja, korištenje rečenica kao "nemam razloga lagati".
• Korištenje pauza i zvukova kao "uh", "hm", "ah" za vrijeme stanki u govoru.
• Pravljenje grešaka u govoru i više "gafova". Greške uključuju gramatičke greške, zaboravljanje misli usred rečenice i slično.
• Mucanje, zamuckivanje i zaplitanje jezika.
• Pročišćavanje grla i drugi zvukovi.
• Korištenje poštapalica kao "općenito", "međutim", "ponekad" i sl.

NEVERBALNI ZNAKOVI

• Skretanje pogleda, izbjegavanje kontakta očima.
• Zatvaranje ruku, ispreplitanje prstiju.
• Prekrižene ruke na prsima kao da rade barijeru.
• Pijenje i gutanje češće nego kod onih koji govore istinu.
• Korištenje manje pokreta rukama, ukočeno držanje, kontroliranje pokreta ruku.
• Slijeganje ramenima.
• Dodirivanje lica, ušiju ili kose.
• Držanje i igranje s predmetima kao što su npr. olovke, papiri ili naočale.
• Treptanje je rjeđe nego kod osoba koje ne lažu.
• Naginjanje i mijenjanje položaja – spuštanje lakta na stol ili koljeno. Isto tako često premještanje dok osoba sjedi.
• Često lizanje usana.
• Mrštenje i stiskanje usana.
• Uzdisanje i duboko disanje.
• Češće osmjehivanje i neprikladan smijeh.
• Često dodirivanje, svrbljenje i trljanje nosa.

Tko je ljubomorniji – muškarci ili žene?

U simptomima, čestini javljanja doživljaja ljubomore i jačini ljubomorne reakcije muškarci i žene se NE razlikuju.

Najčešće se i muškarci i žene nose s osjećajem ljubomore tako što nastoje o tome
razgovarati s partnerom, iskazati povrijeđenost, ignorirati osjećaj ili jednostavno nastoje preći preko toga i suzbiti ljubomoru.

U reakciji na ljubomoru muškarci i žene se ipak ponešto razlikuju, u skladu sa spolnim ulogama. Tako muškarce češće uhvati bijes i napuštaju situaciju, a žene češće osjećaju depresivnost, razočaranje, samookrivljavanje i sumnju u sebe.

Muškarci i žene razlikuju se i u okidačima koji izazivaju ljubomoru.

Žene osjećaju češće ljubomoru ako znaju da se muškarcu nešto sviđa i vide to na drugoj osobi (na primjer: on voli plavuše, ona postaje oprezna i ljubomorna ako on pogleda plavokosu ženu).

Muškarci, naprotiv, smatraju rivalima one koji su bolji od njih u područjima važnim za njihovu definiciju njih samih. Ne uzimaju u obzir preferencije partnerice (na primjer, poslovno uspješniji muškarac, onaj koji vozi bolji automobil i sl.). 

O usamljenosti

Što osjeća usamljena osoba?

Usamljena osoba može osjećati: tugu, otuđenost, bespomoćnost, samosažaljevanje, strah, dosadu, ljutnju, nemir i samokritičnost u smislu: "Ružna sam, glupa, bezvrijedna". Usamljenost smanjuje samopoštovanje, a nisko samopoštovanje je povezano s osjećajem usamljenosti. Nisko samopoštovanje i usamljenost povezani su s depresijom.

Dob, spol, obrazovanje

Nakon šezdesete ljudi su manje usamljeni od onih u mlađoj odrasloj dobi.

Od usamljenosti osobito pate tinejdžeri.

Visokoobrazovani ljudi i ljudi koji obavljaju vrlo zahtjevne i prestižne poslove, manje su usamljeni nego ljudi ostalih zanimanja.

Žene češće priznaju da u vezi ili braku osjećaju usamljenost jer odnos nije zadovoljio njihova očekivanja.

Poznato je da su žene, za razliku od muškaraca, više usmjerene od ranog djetinjstva na odnose s drugim ljudima pa tako imaju bolje razvijene vještine koje im pomažu da budu uspješnije u uspostavljanju i održavanju prijateljstava. Žene lakše izražavaju svoje osjećaje a i suosjećanje za osjećaje drugih ljudi. Muškarci su, pak, češće izolirani i naučeni su biti kompetitivni pa tako imaju manje ili uopće nemaju bliskih prijatelja. 

Vrijeme javljanja

Jačina osjećaja usamljenosti varira tijekom dana i tijekom tjedna.

Ljudi se više osjećaju usamljenima za blagdana, vikendom i za vrijeme godišnjih odmora.

Na što paziti kod neverbalne komunikacije?

• Govor tijela. Pružiti nekome našu potpunu pažnju ne znači samo isključiti ono što bi nas moglo ometati, primjerice telefon, televizor ili kompjutor, nego i pokazati svojim tijelom da smo usmjereni prema drugoj osobi i otvoreni za komunikaciju. Kako to izgleda? Tijelo je okrenuto prema njoj. Gledamo drugu osobu u oči dok ona govori. Kimamo, dajući tako znak da smo prisutni i koncentrirani na ono što se govori.
• Izraz lica. Izrazi lica su vrlo moćan način neverbalne komunikacije. Naši izrazi lica komuniciraju osjećaje.
• Geste. Gestikuliramo obično rukama. Rukama možemo iskazati brigu, interes i poštovanje, ali isto tako i nervoznim odmahivanjem poslati poruku da je ono što druga osoba govori glupo ili krivo.
• Ton glasa. Možemo reći istu rečenicu, a da njen smisao bude posve različit, ovisno upravo o tonu koji smo upotrijebili.
• Organizacija vremena. Napravite prostora za drugu osobu u vašem životu. Posvetiti vrijeme drugoj osobi znači reći joj da vam je stalo do nje. Svi mi puno radimo i puni smo obaveza, ali dobra organizacija vremena može pomoći da pružimo onima koje volimo ono što im je i najdragocjenije: VRIJEME provedeno s nama i našu pažnju.

Primjeri neusklađene verbalne i neverbalne komunikacije:

• "Nisam uopće nervozna!!!" ili "Hvala! (zahvalnost ili sarkazam)" TON
• "Nije mi ništa." (potišten IZRAZ LICA)
• "Jako te volim ali nikako da pronađem vremena da budemo zajedno. Stalno je nešto." (ORGANIZACIJA VREMENA)

Međuljudski odnosi – zašto su nam tako važni?

Ljudi su društvena bića, a odnosi s drugim ljudima pružaju nam radost i ispunjenost. Najčešći razlog dolaska na psihoterapiju su upravo problemi u međuljudskim odnosima. Konflikti s drugima vodeći su uzrok stresa u našem životu. Psihoterapija se često sastoji od rješavanja problema u sadašnjim ili prošlim važnim odnosima.

Međuljudski odnosi važni su zato što:

1. U društvu s drugim ljudima prevladavamo usamljenost te postižemo ravnotežu između kontakata i samoće. Živjeti potpuno sam pogubno je za zdravlje. Moramo se družiti, ali moramo znati i kako biti sami i oslanjati se sami na sebe. Idealna ljudska prilagodba ne znači cijelo vrijeme ludo se zabavljati s prijateljima.
2. Drugi ljudi pružaju nam pomoć i podršku u trenucima kad nam je to potrebno. S njima se više veselimo svojim uspjesima i manje tugujemo zbog vlastitih neuspjeha i teškoća.
3. Sami sebe upoznajemo i razumijemo uspoređujući se s drugima. Posebno kad smo uplašeni ili uznemireni osjećamo jaku potrebu za uspoređivanjem s drugima, ako je ikako moguće s osobama koje su nam slične i koje su se našle u sličnoj situaciji.

Tko se samoozljeđuje?

Osobe koje se samoozljeđuju mogu biti muškog ili ženskog spola, heteroseksualne, homoseksualne ili biseksualne, visokoobrazovane ili neobrazovane, bogate ili siromašne, iz bilo koje zemlje na svijetu.

Neke osobe rade na odgovornim pozicijama i efikasne su u poslu.

Dob osobe koja se samoozljeđuje može ići od rane tinejdžerske dobi do starosti.

Zajedničko im je da imaju neke ili većinu od ovih osjećaja ili karakteristika:

• jako podcjenjuju ili ne vole sebe
• jako su osjetljive na odbacivanje
• kronično su ljute, obično na sebe same
• pokušavaju potisnuti ljutnju
• impulzivne su i teško se kontroliraju
• sklone su reagirati u skladu s raspoloženjem tog trenutka
• sklone su ne raditi planove za budućnost
• depresivne su
• kronično su tjeskobne
• iritabilne su
• ne vide sebe sposobnima da se suočavaju sa stresovima
• nemaju fleksibilan repertoar strategija suočavanja sa stresom
• misle da nemaju puno kontrole nad time kako se suočavaju sa životom
• sklone su izbjegavanju
• osjećaju se nemoćno

Kako pomoći prijateljici koja je silovana?

Vjeruj joj.

Najčešći strah žrtava silovanja, pogotovo onih koje je silovala poznata im osoba, je taj da im se neće vjerovati da se to uopće dogodilo. Istraživanja pokazuju da žene četiri puta češće siluju muškarci koje poznaju nego nepoznate osobe. Prihvati ono što čuješ – čak i ako je muškarac o kojem je riječ popularan i poželjan. Kod silovanja nije ključan seks, nego nasilje.

Slušaj je.

Budi tu. Ne prosuđuj. Pronađi mjesto na kojem možete biti nasamo i pusti je da priča. Možda neće početi odmah govoriti, zato budi strpljiva. Daj joj do znanja da je to što je slušaš važnije od bilo čega drugog. Dopusti joj da vlastitom brzinom ispriča što joj se dogodilo.

Budi strpljiva.

Tvojoj će prijateljici vjerojatno biti potrebno dugo vremena da se suoči sa zločinom.

Utješi je.

Pokušaj je umiriti ako je uznemirena. Možda će joj goditi dodir ili zagrljaj, a možda i ne. Pitaj je. Ponudi joj čaj, kavu, juhu ili dekicu. Svaki od tih prijedloga može joj pružiti osjećaj topline i sigurnosti, što predstavlja kontrast u odnosu na ono što je upravo doživjela.

Naglasi da silovanje nije njezina krivica.

Izbjegavaj pitanja koja zvuče kao da je okrivljavaju za njene postupke, kao što su "Zašto nisi vikala?" ili "Zašto si otišla u njegovu sobu?". Dopusti joj da govori o svojim osjećajima krivice ako želi, ali jasno joj kaži da je silovatelj kriv za silovanje, a ne ona.

Ohrabri je da potraži profesionalnu pomoć, liječničku, policijsku, psihološku i pravnu.

Odmah nakon silovanja žrtva možda neće biti u stanju potražiti profesionalnu pomoć. Pomozi joj u tome, ali nemoj forsirati.

Ohrabri je da sačuva dokaze.

Što ranije se silovanje prijavi, to je veća vjerojatnost da će počinitelj biti uhvaćen i osuđen. Upravo zbog toga što mnoge žene zbog šoka danima, tjednima ili mjesecima ne razmišljaju o prijavljivanju, ključni dokazi budu izgubljeni. Važno je da obavi liječnički pregled prije nego što opere ruke, lice, tijelo i zube. To je izuzetno važno zbog toga što na žrtvi mogu biti pronađeni dokazi kao što su krv, dlake, slina ili sperma silovatelja, pa je važno da se oni ne izgube. Može se presvući, ali neka spremi svu odjeću u papirnate vrećice (svaki komad odjeće u zasebnu vrećicu).

Otiđi s njom u bolnicu, čak i ako se ne čini da je ozlijeđena.

To je važno zbog pretraga na trudnoću i spolno prenosive bolesti.

Budi dostupna.

U tjednima i mjesecima nakon silovanja daj joj do znanja da si tu ako te treba i da ti se može obratiti. Kada ti se obrati posveti joj vrijeme i pažnju.

Informiraj se o posljedicama silovanja.

To će pomoći tebi da razumiješ sve faze kroz koje će ona prolaziti. Ono što naučiš podijeli s prijateljicom.

Potraži pomoć za sebe.

Bilo bi dobro da i sama razgovaraš s nekim kome vjeruješ ili sa stručnjakom, tako da možeš proraditi i svoje osjećaje u vezi s tim groznim nasilnim događajem.

Što poduzeti ako ste žrtva proganjanja?

1. Odmah potražite stručnu pomoć psihologa kako bi dobili psihološku pomoć kroz ovo teško razdoblje i upute o tome što učiniti kako bi se što bolje zaštitili.

2. Izbjegavajte SVAKI, apsolutno svaki kontakt s progoniteljem nakon što ste mu jasno i precizno dali do znanja da ne želite kontakt s njim.

3. Sigurnost treba postati Vaš apsolutni prioritet. Recite obitelji, prijateljima i kolegama na poslu da ste proganjani. Neka uvijek netko bude s Vama, izbjegavajte putovati sami ili biti sami na javnim mjestima. Kod kuće uvijek zaključavajte vrata i zatvarajte prozore. Uvijek imajte uz sebe mobitel s punom baterijom.

4. Ako se bez nekog očitog razloga počnete osjećati nesigurno, vjerujte svojem osjećaju i potražite zaštitu kod obitelji ili prijatelja. Ne oklijevajte zatražiti pomoć.

5. Shvatite prijetnje progonitelja ozbiljno.

6. Vodite preciznu evidenciju o proganjanju. Ne bacajte dokaze. Sve zapisujte, i ono što Vam se možda ne čini važno, kao što je npr. tko je još osim Vas bio prisutan kada je progonitelj nazvao ili došao.

Što ako znam nekoga tko je seksualno zlostavljan?

Ako ti druga osoba povjeri da je bila ili je još uvijek seksualno zlostavljana, važno je da od tebe čuje:

• Da vjeruješ
• Da ti je drago što ti je to rekla
• Da nije kriva što joj se to dogodilo
• Da je hrabro od nje što ti je to rekla
• Da ti je žao što joj se to dogodilo
• Da nije jedina, da se to, nažalost, događa i nekoj drugoj djeci i mladima
• Da će morati to reći bar jednoj odrasloj osobi kojoj vjeruje. Dužnost je odraslih zaštititi je
• Da je to krivo i ne bi se trebalo nikome dogoditi

MORATE POTRAŽITI POMOĆ! Seksualno zlostavljanje je zakonom kažnjivo. Prijavite ga na Hrabri telefon (116-111) ili na "Red button" policije koji možete pronaći na internetu.

Zašto djeca rijetko povjere da su seksualno zlostavljana?

• Jer ne znaju kome bi se obratila
• Jer im je teško verbalno izraziti što im se dogodilo
• Jer im je počinitelj prijetio
• Jer su zbunjena osjećajima koji prate zlostavljanje
• Jer se boje da im nitko neće vjerovati
• Jer okrivljuju sebe i vjeruju da je zlostavljanje kazna za to što su loši
• Jer se boje da će tako sebe ili svoju okolinu dovesti u još veće neprilike

Reakcije na gubitak

Zajedno s jasnim osjećajem boli, potištenosti i tuge, postoje i neke druge reakcije na gubitak, kao što su:

Osjećaj bespomoćnosti, obeshrabrenosti, praznine, očaja, pesimizma

Osjećaj nervoze, ljutnje, nemira

Osjećaj straha

Osjećaj krivnje

Gubitak koncentracije, nade, motivacije, energije

Promjene u apetitu, spavanju ili seksualnom nagonu

Brzo umaranje, sklonost griješenju i usporenost u govoru i kretanju

Svaku od ovih reakcija moguće je očekivati za vrijeme i nakon gubitka. Sve su one sastavni dio prirodnog procesa izlječenja. U redu je osjećati ove promjene, nemojte im se opirati.

Ako niste imali očigledni gubitak, a ipak Vam se čini da osjećate mnoge od ovih reakcija i osjećaja, možda biste trebali razmisliti o tome je li se neki ne tako očigledni gubitak, ili više njih dogodio u Vašem životu u zadnje vrijeme.

Kriza srednjih godina – hormoni ili...?

Neki stručnjaci smatraju da promjene na hormonalnoj razini igraju važnu ulogu u krizi srednjih godina. Kod muškaraca opada testosteron, a estrogen kod žena, što može dovesti i do određenih psiholoških promjena.

Poznato je da je srednja dob razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki u toj dobi postaju bake i djedovi, a neki prvi put postaju roditelji. Neki stupnjevito razvijaju svoju karijeru u jednom pravcu, drugi započinju potpuno novu karijeru i rade velike promjene u stilu svog življenja. Neki počinju osjećati prve znakove starenja, dok su drugi u najboljoj formi ikad u životu.

S obzirom na sve te individualne različitosti teško je odrediti koliko stvarna životna previranja i moguće komplikacije možemo "zahvaliti" hormonima, a koliko svim ostalim faktorima, kako životnim okolnostima tako i onima vezanim uz osobnost.

Što ako je netko u vašoj okolini agresivan?

1. Ako vam netko ozbiljno prijeti ODMAH se maknite iz situacije. Bježanje od nasilja je nešto najpametnije što možete napraviti. Obratite se policiji i ne pokušavajte rješavati nasilje nasiljem.
2. Ako je druga osoba samo vrlo neugodna, a nije opasna, izbjegavajte provoditi vrijeme s njom. Podijelite svoju zabrinutost s drugim ljudima s kojima se dobro slažete.
3. Vježbajte kod kuće kako se zauzeti za sebe i što odgovoriti ili napraviti kada netko postane neugodan prema vama ili vas počne vrijeđati.
4. Naučite prepoznavati upozoravajuće znakove agresije.
5. Potražite stručnu pomoć ako ste žrtva agresije. Upamtite – najvažnije je da se s tim ne nosite sami.

Koji su to upozoravajući znakovi?

1. Osoba ima "kratak fitilj". Svakodnevno je nervozna i lako se razbjesni.
2. Osoba je sklona prijetiti fizičkim obračunom.
3. Osoba je sklona alkoholu ili drogama.
4. Osoba ulazi u opasne ili riskantne situacije (npr. prebrza vožnja).
5. Osoba ima već povijest agresivnog ponašanja, često uključivši i ono prema životinjama.
6. Osoba nosi oružje i fascinirana je oružjem.
7. Osoba se druži s agresivnom skupinom.
8. Osoba je i sama bila žrtvom nasilja.