Kako prebroditi gubitak?

Pred Vama je nekoliko savjeta koji Vam mogu pomoći kroz proces oporavka od značajnijih gubitaka u životu.

1) VJERUJTE DA ĆETE PREŽIVJETI 

• BIT ćete bolje, sigurno hoćete.
• Proces oporavka ima svoj početak, sredinu i kraj. I ne traje vječno.
• Imajte na umu na početku da kraj postoji. Nije tako jako daleko. Oporavit ćete se.
• Priroda je na vašoj strani. A priroda je moćan saveznik.
• Kažite što češće sebi „Živ-a sam. Preživjet ću."
• Živi ste.
• Preživjet ćete.

2) AKO VAM TREBA, POTRAŽITE ODMAH POMOĆ

• Ako osjećate da vam je potrebna pomoć - ne oklijevajte. Potražite je odmah.
• Ako razmišljate o samoubojstvu nazovite odmah hitnu pomoć i osobu od povjerenja.

Odmah potražite pomoć i:

• ako osjećate da "se raspadate"
• ako nemate više kontrolu nad sobom
• ako se spremate napraviti nešto što biste poslije mogli požaliti
• ako ste imali emocionalnih teškoća i prije najnovijeg gubitka
• ako se okrećete alkoholu, drogama ili drugim sredstvima koja stvaraju ovisnost
• ako se osjećate izolirani i bez ikoga kome se možete obratiti
• ako stalno doživljavate gubitke

Ovo nije vrijeme za "hrabrost". Baš suprotno, velika je hrabrost i zrelost potrebna da potražite pomoć onda kada vam je potrebna.

3) PRIZNAJTE GUBITAK

Možda vam nije lako povjerovati da se to moglo dogoditi baš vama. Dogodilo se. Stvarno je. Priznajte sebi da ste doživjeli gubitak. Možda se pitate jeste li dovoljno jaki da izdržite takav gubitak. Dovoljno ste jaki. Živi ste. I preživjet ćete.

4) NISTE SAMI

Gubitak je dio života. Svaki čovjek je doživio gubitak, ili će ga doživjeti. Baš svaki. Vaš zadatak je da prođete taj put od trenutka gubitka do eventualnog dobitka što brže i što hrabrije možete. Na neki način postojanje drugih ljudi koji su preživjeli gubitak olakšava bol. A saveznika u toj borbi za oporavak imate oko 7 milijardi diljem svijeta.

5) U REDU JE OSJEĆATI ŠTO OSJEĆATE

U redu je osjećati otupjelost. Očekujte da ćete biti u šoku neko vrijeme. Ta emocionalna otupjelost može biti zastrašujuća.

U redu je osjećati strah. "Hoću li ja to moći?" "Hoću li ikada opet voljeti?" "Hoću li se ikada više veseliti nečemu?" Ovo su dobro poznati strahovi koji prate gubitak. U redu je osjećati ih ali, koliko god to možete, ne vjerujte im.

U redu je ne osjećati ništa. Biti će trenutaka kada nećete imati nikakve osjećaje. To je normalno.

U redu je osjećati bilo što. Možda ćete se osjećati ljuto, izmučeno, izgubljeno, "pretučeno", nesigurno, inferiorno, preopterećeno, melankolično, isto kao što možete osjećati i olakšanje, pa i sreću na trenutke ili bilo koji drugi osjećaj. SVI OSJEĆAJI su dio procesa oporavka. Dopustite si osjećati. Dopustite oporavku da teče.

6) U REDU JE ŠTO BOLI

Ako ste u patnji, priznajte to. Osjećati bol nakon gubitka je: normalno, prirodno, dokaz da ste živi, znak da reagirate na životna iskustva. Iako ste možda prestrašeni, dopustite si osjećati bol. Važan je dio oporavka osjećati bol, tugu, očaj. Nemojte to prikrivati ili od toga bježati. Bol je zapravo prvi korak u oporavku.

7) VI STE OK

Može se dogoditi da počnete negativno razmišljati o sebi ili si predbacivati. Krivnja može napadati snažno i izazivati izrazito jaku bol. Nemojte se kažnjavati s "Da sam barem (ili nisam…" Nemojte izgubiti iz vida da ste puno više od emocionalne rane koju imate. Ispod uzburkane površine Vi ste: dobri, cijeli, predivni. I niste mogli ništa drugačije.

8) DAJTE SI VREMENA DA SE OPORAVITE

Proces oporavka zahtijeva vrijeme. Što je veći gubitak više je vremena potrebno da se oporavite. U doba brze hrane i instant rješenja za sve teško je prihvatiti da je za ovo što prolazite prijeko potrebno vrijeme.

9) PROCES OPORAVKA IMA SVOJE USPONE I PADOVE

Proces oporavka ne ide samo uzlaznom putanjom, kako mnogi ljudi misle. Usponi i padovi, korak naprijed pa korak nazad, dramatično poboljšanje i depresivni pad – sve su to očekivani trenuci u procesu oporavka. Razmišljajte o tome da, bez obzira jeste li "bolje" ili "gore" nego jučer ili prije pet minuta, proces oporavka teče.

10) SUTRA ĆE DOĆI

Život nosi mnoge pozitivne doživljaje. Bolja vremena dolaze. Bez sumnje, sutra će doći.

11) DIŠITE

Duboko dišite tako da vam se pri udisaju trbuh napuhuje. Izdahnite do kraja. Opet polako, duboko udahnite.

12) PUNO SE ODMARAJTE

Spavajte više nego obično. Potražite pomoć za obavljanje tekućih obaveza. Odmarajte se tijekom dana. Planirajte leći ranije i spavati malo duže. Budite nježni prema sebi. Vašem tijelu treba snage za oporavak. Meditirajte. Produktivni rad pomaže "odmoriti" emocije. Radite onoliko koliko možete.

13) UKLJUČITE AKTIVNOSTI

Izmjenjujte odmor s aktivnostima. Odmarajte se koliko Vam je potrebno ali nemojte postati letargični. Ostanite aktivni. Dok je u Vama kaos dobro je nastojati zadržati red u okolini i rutinu u dnevnim aktivnostima. To će vam pružiti osjećaj sigurnosti.

14) NE DONOSITE NIKAKVE VAŽNE ODLUKE

Očekujte da će vaše prosuđivanje biti malo otežano pa zato nastojite ne donositi nikakve odluke, posebno ne važne. Pitajte prijatelje, obitelj ili poslovne suradnike da donesu manje odluke umjesto vas. Previše promjena se već dogodilo, zato i jeste loše. Pokušajte sve ostale promjene smanjiti na minimum.

15) POTRAŽITE POMOĆ

Iako vam je to teško ili se bojite, pitajte druge ljude za pomoć. To je hrabar potez. Okupite prijatelje, obitelj, kolege. Vama je potrebno znati da im je stalo, a ako im kažete koliko Vam je teško oni će pomoći. Telefon je dobro sredstvo podrške. Koristite ga. Nazovite nekoga. Pozovite prijatelja da prenoći kod vas. Otiđite u posjetu članu obitelji. Nazovite stručnjaka i dogovorite razgovor.

Zašto odgađamo?

Ovdje su navedeni neki razlozi zbog kojih ljudi najčešće odgađaju:

TJESKOBA I ZABRINUTOST

Možda vam zadatak izgleda pretežak i bojite se da će loše završiti ako ga se prihvatite. Zbog toga provodite mnogo vremena brinući se, umjesto da se uhvatite posla.

PERFEKCIONIZAM I NEREALNA OČEKIVANJA

Vjerujete da morate pročitati i saznati sve ikad napisano ili rečeno o tome prije nego što se ozbiljno prihvatite nekog posla. Kako je to zapravo nije moguće, stalno imate osjećaj neuspjeha, što vas još više obeshrabruje.

OSJEĆAJ DA NISTE DOVOLJNO SPOSOBNI

Oni koji su uvjereni u to da nisu sposobni, ili bar ne dovoljno sposobni, često vjeruju da će zakazati na nekom zadatku i žele izbjeći neugodu koju bi izazvalo testiranje njihovih sposobnosti. Mislite da ste, ako ne dobijete izvrsnu ocjenu, potpuni promašaj, ili da ste grozna osoba ako padnete na ispitu.

LOŠA ORGANIZACIJA VREMENA

Odgađanje podrazumijeva loše raspoređivanje vremena. Možda ste nesigurni u svoje ciljeve. Možda vam zadatak izgleda pretežak. Zbog takvih razloga svoje zadatke ostavljate za kasnije ili se brinete umjesto da se pripremate za zadatak koji trebate izvršiti.

PROBLEMI S KONCENTRACIJOM

Kad sjednete za svoj stol, zateknete se kako sanjarite, zurite u prazno, gledate u sliku svog partnera umjesto da radite svoj posao. Vaša je okolina bučna, ometa vas. Stalno idete po razni pribor, hranu, piće. Stol vam je zatrpan i nesređen. To je dobar način da postanete nervozni i zabrinuti.

Što učiniti ako ste u krizi srednjih godina?

Ako je kriza teška i mučite se, potražite pomoć psihologa. Razgovor sa stručnjakom može Vam pomoći brže prebroditi krizu, smiriti neugodne osjećaje i donijeti ispravne odluke.

U međuvremenu, nemojte se prepustiti panici. Tijekom krize srednjih godina često možete biti prestrašeni. Sve na što ste se oslanjali do sada, od vlastitog tijela do osjećaja i sustava vrijednosti, izgleda kao da je poljuljano i nestabilno. Ako se tako osjećate, prisjetite se da je sve to što proživljavate normalno i privremeno. Ne samo da će doći ljepši dani nego ćete ih dočekati kao kvalitetnija i zrelija osoba.

Kad smo prestrašeni često nam padaju na um misli o bijegu. Bijeg u izvanbračne ljubavne odnose ili sakrivanje u ovisnosti (o alkoholu, klađenju, sedativima i sl.) može pružiti privremeno olakšanje, ali u konačnici samo donosi patnju. Zaustavljate bol sada, ali nakon kratkog predaha slijedi puno dugotrajnija i teža bol. Umjesto za bijeg, budite spremni napraviti neke promjene, one su dobrodošle i pomoći će u razrješavanju krize. Ono što Vam može poslužiti kao vodilja u tome koje su promjene dobrodošle, a koje su maskirani bijeg, jest Vaš sustav vrijednosti. Vodite računa o tome da promjene koje poduzimate budu u skladu s Vašim sustavom vrijednosti.

Evo nekoliko sugestija kako se bolje nositi s krizom:

Shvatite krizu kao dio normalnog razvojnog procesa.

Ignoriranjem krize možete ozbiljno zakomplicirati proces.

Ne nasjedajte "lakim" rješenjima. Novi auto ili novi partner donijeti će samo kratkotrajno, površinsko olakšanje.

Rješenje krize je u Vama, a ne oko Vas. Prolazak kroz krizu je nutarnji zadatak.

Gledajte na krizu kao na izazov koji vam pomaže da rastete i razvijate se kao osoba, kao na odskočnu dasku za buduće pobjede.

Kreativnim rješenjima unesite promjene u svoj privatni život i posao.

Iskoristite svoju zrelost i iskustvo za redefiniranje svojih ciljeva.

Imajte strpljenja i nježnosti prema sebi.

Podijelite svoje osjećaje s nekim tko vas neće osuđivati. To može biti prijatelj ili stručnjak.

Kako izgleda pasivna agresija u praksi?

Vjerojatno ste već čuli za termin "pasivna agresija". To su ponašanja tijekom kojih je osoba agresivna, ali ne udara šakama, ne razbija i ne napada aktivno, otvoreno vrijeđajući, psujući ili vičući. Tijekom pasivne agresije osoba namjerno skriva osjećaj ljutnje, maskirajući ga u nešto drugo.  Svi možemo biti ponekad pasivno-agresivni, pogotovo u situacijama kada ne smijemo, ili mislimo da ne smijemo, pokazati koliko smo ljuti.

Pred vama je pet najčešćih fraza koje govore ljudi kada su pasivno agresivni:

1. Sve je u redu. Nije mi ništa.
   Povlačenje i izbjegavanje razgovora čest je stil ponašanja pasivno-agresivnih ljudi, kojim oni iskazuju ljutnju indirektno, blokirajući pritom mogućnosti za direktnu, otvorenu emocionalnu komunikaciju.
2. Šalila sam se.
   Sarkazam je jedna od najčešćih formi koju pasivno-agresivne osobe upravo obožavaju. Sarkazmom se ljutnja i neprijateljstvo iskazuju  na način da su izgovoreni, ali indirektno, umotani u društveno prihvatljiv humor. Ako vas sarkazam uvrijedi, osoba koja je ga je koristila može se povući u ulogu žrtve i zaprepastiti se što se ne znate ni šaliti.
3. Mislila sam da znaš.
   Netko je "zaboravio" prenijeti vam informacije koje su mogle spriječiti neki problem? Još ako se pravda neznanjem, tako braneći svoj propust, moguće je da se radi o pasivnoj agresiji na djelu.
4. Ne ljutim se.
   Pravo pasivno-agresivno ponašanje podrazumijeva da osoba ne smije priznati agresiju. Umjesto otvorenog i iskrenog iskazivanja emocija, koje bi otvorilo mogućnost za razgovor, ljutnja se maskira i negira.
5. Evo sutra ću.
   Odgađanje, odgađanje, odgađanje… Česta pasivno-agresivna metoda, kojom osoba naizgled pristaje učiniti ono što smo je zamolili, ali zapravo neće to zaista i obaviti. 

Izgradite snagu volje i samokontrolu!

Sve su brojnija istraživanja koja potvrđuju da su snaga volje i samokontrola ključne za uspjeh i zadovoljstvo u životu. One osobe koje su već kao djeca mogle odgoditi neko iskušenje (npr., ne pojesti kolač odmah), kasnije su u životu pokazivale bolje rezultate u školi, imale manju stopu razvoda braka i bolje zdravlje. Oni s većom samokontrolom prolaze bolje u životu u cijelom nizu životnih okolnosti, čak i kada su inteligencijom izjednačeni s onima koji nemaju visoku razinu samokontrole, pa čak i onda kada su odgajani u istoj obitelji.

Pet načina da ojačate snagu volje i samokontrolu

1. Započnite vježbanje samokontrole tako što ćete početi odgađati male užitke (pojesti kolač, pregledavati Facebook i sl.). Dok vježbate samokontrolu, nemojte pretjerivati. Kao i kod tjelovježbe, ako je trening pretežak, samo povećavate rizik od ozljeda i produžujete vrijeme oporavka, što utječe na Vaš uspjeh. Isto je tako i sa samokontrolom. Zadajte si male zadatke, vježbajte odgoditi za pola sata nešto što biste rado napravili odmah. Nakon što to savladate, prijeđite na teži zadatak.
2. Kao i kod tjelovježbe, budite redoviti u vježbanju samokontrole jer ćete tek tada vidjeti prave rezultate. Najbolje je da vježbate male zadatke svaki dan.
3. Vježbajte samokontrolu tehnikom "AKO – ONDA". Na primjer, ako želite vježbati kako kontrolirati unos alkohola za vrijeme noćnog izlaska, smislite unaprijed nešto kao: AKO mi netko predloži alkoholno piće, ONDA ću ja reći da ću popiti mineralnu vodu. Kada unaprijed imate plan, lakše ćete se snaći u trenutku odluke.
4. Vježbajte samokontrolu tako što ćete podići razinu motivacije. Nagradite se za uspješno obavljene vježbe nečim što je Vama važno. Što je veća motivacija, to ćete lakše odoljeti izazovima.
5. Postavljajte jedan po jedan cilj kojim ćete vježbati samokontrolu. Lista ciljeva uništiti će Vaša nastojanja (znate već sigurno da novogodišnje liste odluka nikada ne uspijevaju), jer odricanje na jednom području smanjuje samokontrolu u drugim područjima. 

Suicidalne misli - prvih pet koraka

1. Donesite odluku da ovog trena nećete poduzeti ništa. Odvojite svoje misli od svojih postupaka. Unatoč velikoj boli kojom ste obuzeti, donesite odluku da u sljedeća 24 sata nećete poduzeti ništa drastično. Dajte si, ako možete, cijeli tjedan. Jer, jedno su misli, a drugo postupci. Vaše misli se ne moraju ostvariti.
2. Izbjegavajte drogu i alkohol jer oni osnažuju suicidalne misli.
3. Neka vaš dom bude sigurno mjesto – uklonite sve lijekove (dajte ih nekome tko će vam ih dati u trenutku kad vam budu potrebni) i uklonite sve čime biste se mogli ozlijediti (noževe,  britve, oružje).
4. Pouzdajte se u to da ćete svojim postupcima pobijediti svoje misli – veliki su izgledi da ćete preživjeti te osjećaje bez obzira na loše osjećaje prema sebi, na beznadnost i usamljenost kojima ste sada obuzeti.
5. Povjerite drugoj osobi što vas muči. Da biste se lakše nosili sa suicidalnim mislima i osjećajima jako je važno povjeriti ih osobi u koju imate povjerenja – psihologu, psihoterapeutu, svećeniku, liječniku. Ne dopustite da se traženju pomoći ispriječi strah, sram ili nelagoda. Čim počnete pričati o tome što vas je dovelo u takvo stanje, riješit ćete se velike količine napetosti i već to će vam pomoći da lakše pronađete način kako se nositi s problemom.

Zašto se ovako osjećam?
Na misli o samoubojstvu mogu vas navesti različite vrste emocionalne boli. Svatko od nas ima svoje razloge za snažnu bol koja nameće misli o samoubojstvu, a sposobnost nošenja s njome razlikuje se od osobe do osobe. Ne obraćajte pozornost na one koji vas uvjeravaju kako „takva bol“ nije razlog za misli o samoubojstvu. Ljudi se jako razlikuju. Ono što je jednom čovjeku sitnica drugome je nepodnošljivo. Iako vam se sada sigurno ne čini da je tako, gotovo uvijek postoji način rješenja svih problema. Dakako, ako se pomoć zatraži i ako se ne odustane prije vremena od pronalaženja pravog rješenja.
Zašto mi se čini da je samoubojstvo jedina opcija?
Zato što vam je intenzivna emocionalna bol u takvoj mjeri iskrivila način razmišljanja da vam je teže sagledati rješenja i povezati se s ljudima koji vam nude pomoć. Omogućite stručnjacima, prijateljima ili nekome iz obitelji  da vam pomognu. Oni će vam ukazati na moguća rješenja. Imajte na umu da je samoubojstvo trajno rješenje privremenog problema. A privremeni problemi se rješavaju i osjećaji mijenjaju. Dopustite da se stvari promijene i bol smanji. Otvorite se prema nekome – sada, odmah, čim prije. Ako ste si obećali 24 sata, ili cijeli tjedan, obratite se kroz to vrijeme barem jednoj osobi koju ste izabrali. Ako vas ozbiljno ne shvati osoba kojoj ste se obratili, povjerite se sljedećoj ili nazovite SOS telefone za krizna stanja.
Kako povjeriti nekome da se želite ubiti?
To nije lak zadatak, ali ispričajte osobi za koju ste se odlučili ono što govorite sami sebi. Osoba vas neće moći shvatiti ako samo kažete da „više ne možete dalje“. Otvoreno recite da razmišljate o samoubojstvu. Ako vam je teško o tome govoriti, napišite sve što osjećate i predajte to osobi od povjerenja. Ako vas ozbiljno ne shvati osoba kojoj ste se obratili, povjerite se nekome drugom ili nazovite SOS telefone za krizna stanja.

Najčešći znakovi nevjere

Otkriti nevjeru nije jednostavan zadatak. Nevjerna osoba najčešće se trudi sakriti znakove nevjere i ponašati se kao da se ništa sumnjivo ne događa. Istraživači su se bavili ovim područjem i otkrili zanimljive stvari. Znakove nevjere podijelili su u dvije grupe: znakove seksualne nevjere i znakove emocionalne nevjere. Naravno, često u životu su obje grupe ovih znakova prisutne, jer nevjera često uključuje obje komponente, i emocionalnu i seksualnu.

Najočitiji znak seksualne nevjere je, naravno, zateći partnera u zagrljaju s drugom osobom. Suptilniji znakovi uključuju:

• otkrivanje mirisa seksa, ili mirisa tuđeg parfema na partneru
• promjene u seksualnom interesu u smislu poteškoća sa postizanjem i održanjem seksualnog uzbuđenja, mehaničko odrađivanje seksa ili iskazivanje dosade u seksu
• promjene u seksualnom interesu u smislu povećanog interesa za seks, istraživanja novih seksualnih pozicija, povećano pričanje o seksu
• iznenadne promjene u stilu oblačenja, kupovanje novih odjevnih predmeta, dotjerivanje

Za razliku od znakova seksualne nevjere, sljedeći su znakovi indikativniji za emocionalnu nevjeru:

• razgovor o prekidu odnosa, odnosno razvodu braka, s manjkom ljubavi kao najčešće navođenim razlogom
• emocionalna udaljenost, neuzvraćanje na partnerovo iskazivanje ljubavi,  šutnja na partnerovo "volim te"
• zaboravljanje godišnjice braka, partnerovog rođendana i drugih važnih datuma i obljetnica
• prestanak dijeljenja emocija s partnerom
• iskazivanje krivnje (na primjer, izbjegavanje gledanja partnera u oči)
• ustezanje i nevoljko pričanje o nekoj specifičnoj osobi ili iskazivanje nervoze kada se ta osoba spomene
• pretjerano spominjanje neke osobe
• slučajno nazivanje partnera imenom druge osobe
• lako i brzo iskazivanje ljutnje, povećanje kritičnosti i nemar prema partneru, traženje "dlake u jajetu", traženje razloga za svađu,
• zaboravljanje na partnerove potrebe, grubost u ponašanju prema partneru
• povećana apatija i nezainteresiranost prema partneru 

Premda niti jedan od ovih znakova ne mora sigurno značiti da vam je partner nevjeran, što ih je više i što su oni izražajniji, to je više razloga za sumnju.

Znakovi nevjere namjerno se sakrivaju i zato ih je ponekad tako teško prepoznati. Ipak, istraživanja pokazuju da je i naša sposobnost čitanja tako "tihih" signala vrlo dobra.

Kako prestati odgađati?

NE PREPUŠTAJTE SE PANICI

Brzajući sa zaključkom da nećete uspjeti možete se toliko uplašiti da ostanete pasivni i ništa ni ne pokušate. Vaša pesimistična predviđanja nisu činjenice. Koncentrirajte se na sadašnjost i pozitivne korake kojima možete postići svoje ciljeve.

POMOZITE SI TEHNIKOM "DVA STUPCA"

Stari se izgovori za odgađanje mogu pobiti razumnim razmišljanjem. U tome vam može pomoći tehnika "dva stupca", koja se koristi tako da na jednu stranu papira napišete sve izgovore. Zatim pokušajte sami pobiti svoje izgovore. U drugom stupcu napišite pozitivno, realno razmišljanje. Evo primjera:

Izgovor: Trenutno nisam raspoložena za rad.
Realno razmišljanje: Moj rad ne ovisi o raspoloženju, nego o aktivnostima. Ako budem čekala da budem raspoložena za rad, možda nikad neću ništa napraviti.

KORISTITE POTICAJNE REČENICE

Sastavite listu poticajnih rečenica koje će na vas djelovati motivirajuće. To mogu biti, na primjer:

• Što prije završim s nekim poslom, to prije ću moći početi sa zabavom.
• Najbolje vrijeme je sadašnjost.
• Savršeno ne postoji.

POSTAVITE JASNE CILJEVE

Razmislite o onom što želite ili trebate napraviti, i budite određeni i precizni. Ako zadatak morate napraviti u određenom roku napravite plan i raspored za svaki manji cilj, ali budite realni jer vas preteški ciljevi mogu obeshrabriti.

POSTAVITE PRIORITETE

Poredajte i zapišite sve zadatke koje morate obaviti po njihovoj važnosti. Prioritet treba ovisiti o važnosti i o roku u kojem zadatak treba biti izvršen.

PODIJELITE ZADATAK NA MANJE I LAKŠE DIJELOVE

Preveliki zadaci mogu izgledati nesavladivi. Podjela rada je osobito djelotvorna kod neugodnih poslova. Mnogi od nas mogu se nositi s dužnostima koje nam nisu drage ukoliko su one kratkotrajne i ne jako teške.

ORGANIZIRAJTE SE

Pripremite sav potrebni materijal prije početka rada. Koristite raspored dana i uvijek ga nosite sa sobom. Pazite da dnevni ili tjedni raspored napravite realno. Svakodnevno prebrojite izvršene zadatke.

KORISTITE SE PODSJETNICIMA

Napišite sebi podsjetnike i postavite ih na vidljiva mjesta kao što su na primjer televizor, ogledalo u kupaonici, ulazna vrata. Što se više puta podsjetite na svoje odluke – veća je vjerojatnost da ćete ih se pridržavati.

VESELITE SE POBJEDAMA I NAGRADITE SE

Veselite se i uživajte u svakom završenom zadatku, pa makar on bio najmanji. Ne potcjenjujte svoj uspjeh. Sjetite se da ste za toliko koliko ste prešli bliži potpunom završetku svega što trebate napraviti.

Sljedeći koraci u suočavanju sa suicidalnim mislima

Iako vam se čini da nikad nećete prestati osjećati i razmišljati na ovaj način, znajte da postoji velika šansa da ćete se, i brže nego što predviđate, opet osjećati bolje. U međuvremenu si pomognite tako da:
-    Svakodnevno razgovarate s nekim o tome što osjećate
-    Implementirajte i dalje svoj sigurnosni plan, tako što nećete držati ono što vas može ubiti  u svojoj blizini
-    Svaki dan isplanirajte u pisanom obliku i držite se plana koliko god vam se činio neprovediv
-    Dnevno provedite barem pola sata u prirodi/na suncu
-    Hodajte dnevno barem pola sata, može i u više navrata
-    Izdvojite vrijeme za ono što vas ne opterećuje, kroz vrijeme možda opet                  pronađete nešto što vas raduje
-    Prisjetite se nekadašnjih ciljeva (putovanje na određeno mjesto, čitanje, udomljavanje kućnog ljubimca, novi hobi, volontiranje, školovanje…) i napravite plan kako ćete početi ostvarivati bar jedan.

I za kraj… ili novi početak...

I nakon što samoubilačke misli popuste, redovito idite na psihoterapiju i razgovarajte sa stručnjakom da se više ne ponovi tako loše stanje u kojem ste bili. Razgovarajte o tome da naučite prepoznavati okidače ili situacije koje izazivaju patnju i da se naučite nositi s njima. Hranite se pravilno, ne preskačite obroke, svakako vodite računa o tome da dovoljno spavate. Hodajte, trčite ili vježbajte na bilo koji drugi način, jer vježbanjem rastu hormoni ugode, smanjuje se stres i poboljšava se opće emocionalno stanje. Okružite se pozitivnim ljudima. Upustite se u nove aktivnosti, razvijte nove interese. Kad budete radili ono što vas ispunjava osjećat ćete se bolje i manji su izgledi za povratak ružnih osjećaja. Naučite se nositi sa stresom na zdrav način (meditacija i druge tehnike opuštanja, vježbe disanja).
 

Isprike

Kada napravimo nešto loše u odnosu i tako povrijedimo drugu osobu skloni smo tome da se, umjesto na odnos i na to što nam druga osoba govori, usredotočimo na "spašavanje vlastitog obraza", i pred samima sobom i pred drugom osobom. Često, isto tako nismo ni svjesni – ili ne želimo biti svjesni – toga što činimo.

Postoje tri osnovne vrste isprika:

1. Nisam to učinio. Ponekad kažemo da je netko drugi to učinio i posve iskrivimo činjenice kako bismo argumentirali svoju nevinost.
2. Učinio sam to, ali to nije tako strašno. Ponekad drugoj osobi ne pružimo potrebnu pomoć i kažemo: "Nisam mislio da je ozbiljno" ili "Ja nisam za to odgovoran, samo sam reagirao na ponašanje druge osobe". Kada povrijedimo nekoga, znamo okriviti žrtvu ili omalovažiti štetu koju smo napravili. Muškarci češće od žena upotrebljavaju ovu vrstu isprika.
3. Učinio sam to i to je loše, ali imam objašnjenje. Ponekad kažemo: "Svi to čine" ili "Svatko bi na mojem mjestu učinio isto", "Situacija je bila grozna," "Nisam znala". Ponekad smanjujemo osjećaj srama ili krivnje dajući do znanja da nismo bili "svoji": "Nisam htjela" ili "Ne znam što mi je bilo". Žene češće upotrebljavaju ovu vrstu isprika.

Isprika za propuste u ponašanju je izrazito važna i ona mora u sebi sadržavati:

• Razumijevanje druge osobe i njenih osjećaja
• Komunikaciju tog razumijevanja
• Plan promjene (iz iskrenog razumijevanja i brige za drugu osobu proizlazi želja za promjenom ponašanja, kako se ne bi ponovila za par dana opet ista situacija)

Što kažu tinejdžeri o svojim roditeljima?

Ovo su tipične misli o roditeljima koje tinejdžeri dijele sa mnom u mom psihološkom savjetovalištu.

Kažu...

Kažu mi da poštuju vaše poštenje, pogotovo ono koje zahtijeva hrabrost, kao u situacijama kada priznate da ste pogriješili.

Kažu mi da poštuju vašu upornost, na primjer kad im svaki dan iznova pokušavate pomoći oko školskih obaveza, iako su vas oni – ne jednom – hladno odbili.

Kažu mi kako vole da dođete na njihove utakmice ili nastupe, iako tvrde da ih nije briga.

Oduševljava ih kako uvijek nudite nježnost, a nikada je ne molite ili ne zahtijevate zauzvrat.

Kažu mi da to što se možete smijati vlastitim "gafovima" pomaže da mogu saslušati što im govorite o njihovim.

Kažu mi da ih impresionira to što uspijevate staviti svoje potrebe na stranu zbog njihovih, na primjer kada znaju koliko su vam važni čistoća i red, a ipak ne shvaćate osobno njihovu zbrkanost i neorganiziranost.

Kažu mi da su dugo bili tužni nakon što ste im rekli koliko ste uplašeni i žalosni bili kada su došli kući pijani.

Zaprepašteni su koliko toga radite i obavljate, a da se nikad ne požalite.

Kažu mi da ne razumiju kako ste se uspjeli nositi s agresivnim i nasilnim susjedom, a da ni na trenutak niste izgubili dostojanstvo.

Žele znati kako vam polazi za rukom izgledati tako snažno, a da nikada ne podignete ruku u ljutnji.

Ponosni su što imate vještine koje vam pomažu da se kao muž i žena tako dobro slažete i nakon svih tih godina provedenih zajedno.

Kažu mi da vide kako ih učite živeći svoj život, a ne držeći njima "predavanja".

Kažu mi da su stvarno sretni što nikada ne kažete: "rekli smo ti".

Puno razmišljaju o tome kako nikada ne vrijeđate i ne posežete za "niskim udarcima", čak i kada su to zaslužili i kada bi to bilo najlakše.

Kažu mi kako im se čini – kada vas gledaju – da ste stvarno baš nekako "odrasli".

Kažu mi kako vole trenutke kad im ne kažete što i kako nešto napraviti nego ih puštate da to učine sami.

Zahvalni su vam za sve one odluke za koje znaju da ste ih htjeli kontrolirati, ali niste, jer ste željeli da odrastu i budu svoji.

Kažu mi da vas slušaju što govorite o alkoholu i drogama upravo zato jer ih sami ne uzimate.

Kažu mi da im nije jasno kako vam uspije zadržati mirnoću i onda kada oni potpuno polude.

Kažu mi da su ponosni što i dalje nastojite učiti kako biti još bolji roditelj.

I što još kažu?

Kažu mi da ništa ne čuju kada tako jako vičete.

Kažu mi kako im se, kada su saznali da ste imali vanbračnu ljubavnu vezu, slomilo srce i vjera u ljubav.

Kažu mi da im je odvratno koliko ste "mali" nakon šestog piva.

Kažu mi da ne podnose moljakanje ili zahtijevanje nježnosti.

Kažu mi da se osjećaju izgubljeno kada postanete hladni prema njima jer su pogriješili.

Kažu mi da su uplašeni kad im na njihove ružne riječi vratite "milo za drago".

Kažu mi kako je jako tužno vidjeti kad ste tako karakterno slabi da se morate koristiti snagom mišića kako biste im "utjerali strah u kosti" i uspostavili disciplinu.

Kažu mi da se smanjujete u njihovim očima svaki puta kada ste sarkastični.

Kažu mi da ih uhvati panika kada vide da se ponašate isto tako djetinjasto kao i oni.

Deset ideja kako bolje komunicirati

1. Jedna od najvažnijih lekcija je ona o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, i na njima je da preuzmu odgovornost za te posljedice. Ako ih Vi tome ne naučite, naučit će ih život (na teži način).
2. Odolite davanju savjeta, osim kad adolescent to od Vas traži. Kao što je jedan roditelj lijepo rekao: "Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom". Upakirajte savjet u razgovor u kojemu Vaš tinejdžer ima glavnu riječ, a Vi samo argumentirano sudjelujete. Osim ako se radi o nečem ozbiljnom ili opasnom, pustite tinejdžera da pogriješi. Tako najbolje učimo.
3. Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji, da bi se uspostavila nezavisnost. Ne zahtijevajte povjeravanje, nego ga zaslužite.
4. Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka Vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto, gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.
5. Očekujte nedosljednost od svog tinejdžera. On proživljava zbrku neuroloških, emocionalnih, fizičkih i hormonalnih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja.
6. Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno.
7. Dopustite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako se Vi brinete o svemu i rješavate sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran.
8. Postavite kućna pravila jasno i u dogovoru s tinejdžerom. Ako se kućna pravila otvoreno izlože i rasprave, sukobi se smanjuju i odnos ne narušava svađama. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila putem, a olakšava i tinejdžerima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali.
9. Nemojte naređivati. Naređivanje ne pomaže razvoju odnosa i ne gradi ih.
10. Poštujte svog tinejdžera i njegove emocije, koliko god burne, promjenjive i nerazumljive bile.

Kada potražiti pomoć?

Ovo su samo neki od mogućih razloga zašto potražiti pomoć. Ako niste sigurni trebate li pomoć ili ne najbolje je obratiti se stručnjaku psihologu, koji će Vam pomoći to procijeniti.

1. Ako tinejdžer pokazuje ozbiljne/teške probleme u ponašanju, kao što su na primjer: trauma, ozbiljni problemi u školi, depresija, poremećaji u prehrani, ovisnosti i delinkventna ponašanja, roditelji ne bi trebali sami pokušavati riješiti te probleme već svakako potražiti stručnu pomoć. 
2. Ako tinejdžer ima neku vidljivu reakciju na problem, ali roditelji ne znaju o kakvom se problemu radi, dobro je potražiti stručnu pomoć. Stručnjak može pomoći razumjeti o čemu se radi i pomoći u rješavanju samog problema.
3. Ako su roditelji pokušali riješiti problem svog tinejdžera, ali u tome nisu uspjeli i problem nastavlja ometati normalan život tinejdžera, također je dobro potražiti stručnu pomoć. Kao primjeri takvih problema mogu se navesti: učestalo besposličarenje, učestalo bježanje iz škole ili od obaveza ili agresivno suprotstavljanje.
4. Ako roditelji shvate da su oni dio problema, trebali bi svakako potražiti stručnu pomoć. Kontinuirane, intenzivne svađe ili sukobi, koji ometaju svakodnevni obiteljski život, dobar su primjer toga. Rijetko je jedna osoba jedini uzrok većih obiteljskih svađa. Psiholog može objektivno sagledati problem u obitelji, pomoći svim članovima da shvate zbog čega se toliko svađaju i pronaći načine kako smanjiti učestalost i intenzitet svađa.
5. Kad je obitelj izložena jakom stresu, kao što je smrt člana obitelji ili razvod braka, potrebna je stručna pomoć.

Kakav roditelj želite biti?

Iz primjera koji slijede pokušajte sami zaključiti što pomaže, a što odmaže, i kakav roditelj zapravo želite biti:

1. Policajac vas zaustavlja jer niste stali na znaku STOP. U svom nastupu se doima superiorno, bezobrazno i sarkastično. Pita vas kome ste se to htjeli pokazati takvom vožnjom? Šta ste mislili? Jeste li uopće mislili? Ton glasa mu je kažnjavajući i bahat, ne sluša vas niti vas ne gleda. Piše vam kaznu, daje vam do znanja da je moć u njegovim rukama, i da ovisite o njegovoj dobroj volji hoće li vas i koliko kazniti. 

Ili...

2. Policajac vas zaustavlja jer niste stali na znaku STOP. On je blag u tonu glasa, pristupa vam s poštovanjem i posve je smiren. Lagano govori i izgleda kao da suosjeća s vašim stresom. Piše kaznu (onu istu) ali istovremeno govori: "Žao mi je zbog ovoga. Vidim da ste u žurbi i vjerujem da za to imate dobrih razloga, ali molim vas pazite. Siguran sam da bi vaša obitelj radje da dođete malo kasnije nego da vam se nešto dogodi. I, usput, gužva je na zaobilaznici, možda ćete prije stići ako odete drugim smjerom i zaobiđete ovaj čep." Poželi vam ugodan dan i odlazi.

KOJI POLICAJAC ĆE IMATI VEĆI UTJECAJ NA VAŠU VOŽNJU IZA TOG DOGAĐAJA?

Ovaj drugi je puno mudriji, iz barem dva razloga:

Prvo, on je zadržao fokus na vašem ponašanju (a ne na svom, kao što je to učinio onaj prvi). Nakon što ste otišli iz situacije, niste mislili o njemu i njegovom lošem ponašanju, nego o sebi, svojem propustu i o kazni koju ste zbog toga zaradili.

Drugo, on uopće nije dopustio da moć i kontrola postanu teme. Nije se nadmetao s vama. Sve se to podrazumijevalo bez da se izgovorilo ili ponašanjem naglašavalo. On je cijelo vrijeme zapravo potpuno bezopasan, uopće ne zastrašuje, ne vrijeđa i - u cijelosti ima kontrolu nad situacijom.

Koji od ova dva policajca želite biti?

Što je zakonom zabranjeno činiti djeci u Hrvatskoj?

U Republici Hrvatskoj zabranjeno je:

1. Tjelesno kažnjavanje djece.
2. Tjelesno, psihičko, spolno i ekonomsko nasilje nad djecom.
3. Stupiti u spolni odnos s djetetom mlađim od 15 godina života, bez obzira na to pristaje li dijete na odnos.
4. Pred djetetom mlađim od petnaest godina činiti spolne radnje (spolni odnos, masturbacija).
5. Prikazivati djetetu mlađem od 15 godina pornografske sadržaje.
6. Vrbovati, poticati, organizirati ili omogućiti pružanje spolnih usluga s djetetom ili takve usluge koristiti (dječja prostitucija).
7. Vrbovati i poticati djecu da sudjeluju u snimanju dječje pornografije ili organizirati i omogućiti njeno snimanje.

Izvor: MUP HR

Kažnjavanje

Najvažnija razlika između kazne i posljedice je ta što je kazna namijenjena brzom zaustavljanju neželjenog ponašanja, tako što nanosimo fizičku ili emocionalnu bol tinejdžeru.

Posljedice su zamišljene tako da ohrabre drugačije, povezano ponašanje koje bi onda trebalo zauzeti mjesto neželjenog.

Kazne kontroliraju djecu privremeno.

Posljedice ih uče zauvijek.

Kazne su brze i efikasne, ali samo na kratke staze. Dugoročno stvaraju još veće probleme.

Posljedice su spore, kompleksne i zahtijevaju puno Vašeg angažmana, ali su izvrstan način da pomognete vašem djetetu u razvijanju vrijednosti koje će nositi sa sobom cijeli život.

Kazna je jednostavan proces i posebno je primamljiv roditeljima koji nemaju vremena.

"Povrijedio si me i ja ću povrijediti tebe".
"Opsovao si i ja ću te pljusnuti".
"Nisi izvršio svoje obaveze i ja ću te poniziti pred prijateljima". 

SRŽ KAZNE JE NAMJERNO NANOŠENJE BOLI. Odgovor na namjerno izazivanje boli je bijes, želja za osvetom, mržnja.

Posljedica ima dva dijela:

Prvi je materijalnog tipa: treba nadoknaditi nastalu štetu. To je lagani dio. Vaše dijete treba popraviti sve što je oštetilo.

Drugi dio je puno teži. Odnosi se na emocionalno/moralno nadoknađivanje štete.

Razgovarajte s vašim djetetom o tome kako se može nadoknaditi nastala emocionalna šteta, pitajte ga da vam objasni kakva je ta šteta, kako se ta osoba osjeća i što može napraviti da to ispravi. Ako pomognete tinejdžeru da razmišlja svojom glavom, učite ga za cijeli život.

Izlasci

Jako je važno dogovoriti limit što se tiče noćnih izlazaka, idealno još prije nego što izlasci postanu najvažnija stvar na svijetu.

To je važno iz barem tri razloga:

Prvo, limit služi kao sigurnosna kopča u trenutku kada tinejdžeru padne na um neka luda ideja.

Drugo, služi mu kao isprika u trenucima kada se želi izvući iz lude ideje nekog drugog.

Treće, stabilizira ritam spavanja (prepušteni sami sebi mnogi tinejdžeri zamijene dan za noć).

Ono što je najvažnije limit podsjeća sve uključene da tinejdžer još nije odrasla osoba nego je na putu prema odrasloj dobi.

Treba razumno odrediti limit i praštati povremena opravdana zakašnjenja (jer želimo djecu naučiti toleranciji i fleksibilnosti).

Ideja! Dogovorite se i mijenjajte vrijeme za vrijeme. To znači ako tinejdžer zakasni pola sata sljedeći izlazak mu se skraćuje pola sata.

Kao i sva pravila igre TINEJDŽER IH MORA ZNATI UNAPRIJED!

Izgled: oblačenje, frizura, piercing

Ne dajte se impresionirati načinom odijevanja vašeg tinejdžera. Umjesto da obraćate pažnju na odjeću, obratite pažnju na to o čemu razmišlja i što osjeća vaš tinejdžer.

GLEDAJTE KROZ ODJEĆU U NUTRINU SVOG DJETETA.

Kosa, odjeća, pa i piercing (ako je stručno izveden) su psihološki bezopasni načini istraživanja identiteta.

Ako mislite da je djetetov izgled razlog zašto su stvari krenule po zlu – gledate na pogrešno mjesto i u pogrešne stvari. Usredotočite se na ono što je važno: srce svog djeteta. Sve je ostalo prolazna iluzija.

Dogovarajte se. Npr., ako je tinejdžer opsjednut idejom da će staviti piercing, recite mu da se ne slažete, ali da možete zajedno ići razgovarati s liječnikom koji će vam objasniti rizike i moguće komplikacije piercinga. Ako i nakon toga uporno to želi, dogovorite se da mu, unatoč tome što se ne slažete s tim, ne možete zabraniti da dekorira svoje tijelo kako želi, ali pod uvjetom da nastavi biti dobar u školi, ili nešto drugo. Na taj način istovremeno pomažete tinejdžeru u izgradnji vlastitog identiteta, podižete motivaciju za teže zadatke i gradite odgovornost.

Kućne obaveze

Imati redovite obaveze u kući jako je važno za razvitak djetetovog identiteta i karaktera.

Pokušajte se dogovoriti dobrovoljno sa svojim tinejdžerom koje su njegove obaveze. To možete započeti tako što ćete napisati popis svih stvari koje treba napraviti u kući i upitati ga da sam odredi što misli da je fer da on preuzme. Veličina popisa će zaprepastiti vaše dijete, a sloboda odlučivanja će olakšati preuzimanje nekih obaveza s liste.

Nagradite tinejdžera za izvršene obaveze. Možete ga nagraditi s povećanjem vremena za izlazak, novcem, privilegijama – što god djeluje. Važno je da dogovoreno obavi i nakon toga za to zasluženo dobije nagradu.

Ako ne izvrši svoju obavezu, smirite se, obavite zadatak vi – bez riječi – ali ako je moguće tako da on to vidi, i nakon toga mu svakako uskratite nagradu.

Nemojte misliti da će vam ovo uvijek uspjeti. Ako funkcionira veći dio vremena – uspješni ste.

Škola

Dugoročno akademsko postignuće je maraton, a ne sprint. To je stil života koji najbolje ide onim mladima koji posjeduju kvalitete stabilnog identiteta. Zakomplicirati izgradnju identiteta možete i pretjeranom i premalom kontrolom. Kao i kod mnogih drugih stvari, rješenje je u ravnoteži.

Što se škole tiče, to znači da MORA ići u školu i da MORA proći, a hoće li nastojati biti izvrstan to mora sam odlučiti. To je nešto što ne možete forsirati.

Stvaranje stabilnog identiteta postiže se dobrim, nježnim odnosom. Vaše će dijete naučiti donositi dobre odluke ako mu dopustite da ponekad donese i loše. Stalno inzistiranje na ocjenama neće u djetetu probuditi dugoročnu ljubav prema učenju, kakvu imaju ljudi koji postižu dugoročne akademske uspjehe. Umjesto toga, vaš će tinejdžer vjerojatno zamrziti školu i sve što je uz školu povezano (a to sigurno ne želite).

Napravite plan nagrađivanja, pomažite, platite instrukcije, omogućite im korištenje kompjutora, i ono najvažnije: pokažite im svojim primjerom da je učiti lijepo! Kada ste, i jeste li ikad, od nekoga čuli da voli učiti? Kako onda zamjeriti tinejdžerima što izbjegavaju tu aktivnost koju smo im mi odrasli predstavili kao mrsku? A zapravo, svi volimo učiti i učimo stalno, jer inače ne bismo mogli preživjeti. Pomozite djeci da to razumiju i budite im dobar primjer.