1. TJEŠITI DIJETE U SEBI (Charles L. Whitfield)
Autor opisuje osnovne principe otkrivanja čovjekove prave ličnosti i sugerira da odgovor leži u oslobađanju našega Pravog „ja“, Djeteta u nama. Objašnjava uz to kako oporaviti svoje Stvarno „ja“ radi smanjivanja životne boli i patnje.
Iz Sadržaja
Što je to Dijete u nama?
Gušenje Djeteta u nama
Roditeljske karakteristike koje pogoduju gušenju Djeteta u nama
Pokretačke sile stida i nedovoljnog poštovanja
Uloga stresa: Posttraumatski stresni sindrom
Kako možemo izliječiti Dijete u nama.
Prepoznati i proživjeti svoje osjećaje
Kako preboljeti gubitak
Preobrazba
Integracija
Neke karakteristike Stvarnog ja i Suovisnog ja (tabela)
Isječak
„Dijete u nama je onaj dio svakoga od nas koji je krajnje živahan, poduzetan, kreativan i ispunjen; to je naše Pravo „ja“ – ono što uistinu jesmo. Ako se ono ne njeguje ili mu nije dopuštena sloboda izražavanja javlja se lažno ili ovisno „ja“. Počinjemo živjeti svoje živote kao žrtva okolnosti i imamo poteškoća u rješavanju emocionalnih trauma. Postupno nakupljanje nezavršenoga mentalnog i emotivnog „posla“ može nas odvesti u kroničnu tjeskobu, strah, zbunjenost, prazninu i nesreću.“
Iz „Povelje osobnih sloboda“ (ukupno – 37 točaka)
„Imam bezbrojne mogućnosti izbora osim pukog preživljavanja.
Imam pravo otkriti i upoznati Dijete u sebi. Imam pravo žaliti zbog onoga što nisam dobio a trebao sam, ili sam dobio a nisam trebao ili želio.
Imam pravo slijediti vlastite vrijednosti i kriterije.
Imam pravo reći ne bilo čemu kad osjetim da nisam spreman, da nešto nije sigurno ili narušava moje vrijednosti.
Imam pravo na dignitet i poštovanje.
Imam pravo odlučivati.
Imam pravo ne biti odgovoran za tuđe ponašanje, akcije, osjećaje i probleme.
Imam pravo činiti greške i ne biti savršen.
Imam pravo na sve svoje osjećaje.
Imam pravo biti jedinstven, bez osjećaja da nisam dovoljno dobar.
Imam pravo bilo kad promijeniti mišljenje.
Imam pravo biti sretan.
2. JA SAM OK, TI SI OK (Thomas A. Harris)
Postojanost transakcijske analize je u tome što ona čovjeka suočava s činjenicom da je odgovoran za ono što će se dogoditi u budućnosti bez obzira na događaje iz prošlosti. Ona osobi omogućava da se promijeni, da uspostavi samokontrolu te otkrije slobodu izbora. Pritom je potrebno razumjeti četiri životna stajališta koja, prema osnivaču transakcijske analize Ericu Bernu, suštinski definiraju stajalište čovjeka o životu:
Ja nisam OK, ti si OK (rano stajalište i logičan zaključak svakog djeteta zbog osjećaja da bez tuđe zaštite ne bi preživjelo; to je nažalost i stajalište kojeg se većina ljudi drži cijelog života)
Ja nisam OK, ti nisi OK (stajalište djeteta tijekom druge godine, ako je prisutno i nastavi li se stanje napuštenosti i poteškoća
Ja sam OK – ti nisi OK (zaključak djeteta s kojim su roditelji dugo okrutno postupali
Ja sam OK – ti si OK (o ovom stajalištu sami odlučujemo i ono je posljedica vjere i spremnosti za djelovanje, u njemu leži nada)
Iz Sadržaja
Roditelj, Odrasli i Dijete
Četiri životna stajališta
Emancipirani odrasli
Analiza transakcije
Kako ostati u odraslom
Po čemu se međusobno razlikujemo
Osoba koja se ne zna igrati
Nefunkcionalni odrasli
Osoba koja se stalno dosađuje
Kako koristimo vrijeme
R-O-D i brak
R-O-D i djeca
R-O-D i moralne vrijednosti
R-O-D i društvo
Isječak
„Tijekom jednog sata ova je majka promijenila tri različite i točno određene ličnosti: bila je dijete kojim vladaju osjećaji, zatim roditelj uvjeren u vlastitu ispravnost i, napokon, razumna, odrasla žena i majka troje djece, vođena logičnim razmišljanjem.
Stalno promatranje potvrdilo je pretpostavku da ova tri stanja postoje u svakom čovjeku. To je kao da u svakoj osobi postoji ista malena trogodišnja ličnost kakva je nekada bila. U njoj su također njezini vlastiti roditelji. To su zapisi doživljaja najznačajnijih unutarnjih i vanjskih događaja tijekom prvih pet godina života. Postoji i treće stanje, različito od ova dva opisana. Prva se dva nazivaju Roditelj i Dijete, a treće se zove Odrasli.“
3. TKANJE ŽIVOTA (Mirjana Krizmanić)
Priručnik psihološke samopomoći prodan u gotovo nevjerojatnih 100.000 primjeraka): o bolnim događajima, o roditeljima, o zanimanju i radu, o odabiru životnog partnera; o proročanstvu koje samo sebe ispunjava: o slušanju samih sebe; o osobnim očekivanjima…, najkraće, o kompletnom tkanju života.
„Sve ono što smo dobili na početku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, može nam štetiti i koristiti ovisno o tome što ćemo sami učiniti s tim. Te zadanosti koje su zajedničke svima nama možemo slikovito zamisliti kao osnovicu tkanja na kojem ćemo sami tkati tkanje svog života. Možda su neke početne niti malo tanke, možda nam se ne sviđa boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u našim rukama, samo što to moramo najprije prepoznati, a zatim naučiti tkati što ljepšu i bogatiju tkanicu. To je posao na kojemu možemo raditi do kraja života, mijenjajući boje i uzorak tkanja, uživajući u skladu koji gradimo između sebe i drugih ljudi, prirode i svijeta.“
Iz Sadržaja
O bolnim događajima
O roditeljima
O zanimanju i radu
O odabiru životnog partnera
O proročanstvu koje samo sebe ispunjava
O vraćanju u prošlost
O ovdje i sada
O slušanju samih sebe
O bolesti
O smrti bližnjih
O stresu
O suočavanju s (ne) uspjehom
O agresiji
O uspoređivanju s drugima
O osuđivanju drugih
O toleranciji
(…najkraće, o svemu!)
Isječak
„Tkanje života“ nije knjiga naputaka koja bi svima u svakom trenutku i na svakome mjestu mogla omogućiti postizanje zadovoljstva i sreće jedanput i zauvijek. To nije knjiga uputa koje bi mogle omogućiti jednostavno privremeno postizanje sreće, a nije ni knjiga recepata, pa čak ni konkretnih preporuka, jer to zapravo i nije moguće sročiti. Svaki je čovjek jedinstven pa je takav i njegov život (…) U knjizi je riječ o svakodnevnim životnim situacijama u koje su uvrštene osnovne etape životnoga puta većine ljudi, ali i o mnogim drugim životnim pojavama u vezi s našim traženjem životnoga zadovoljstva i sreće.“
4. LJUBAV JE ŽIVOT BEZ STRAHA (Gerald Jampolsky) – osobna preobrazba, iscjeljivanje, ljubav, strah
I nakon četvrt stoljeća, ovo je jedna od najčitanijih i najomiljenijih knjiga o osobnoj preobrazbi koja je milijunima čitatelja, na tridesetak jezika, poslužila kao vodič prema samoiscjeljenju. Koristan mali vodič sastoji se od dvanaest pomno razrađenih vježbi osmišljenih da nam pomognu otpustiti prošlost i usmjeriti se na sadašnjost, na sigurnoj putanji prema budućnosti. Psihijatar i jedan od utemeljitelja Međunarodnog centra za iscjeljivanje pravilnim životnim stavovima, naglašava da su jedine prepreke životu za kakvim žudimo - ograničenja koja nam postavlja vlastiti um. Većina ljudi živi svoj život s uvjerenjem da našu sreću/nesreću velikim dijelom određuju događaji u našoj okolini te reakcije drugih ljudi. Ili, pak, dobra odnosno loša „sudbina“, za koju nemamo veliku odgovornost. Zaboravljamo, međutim, ukazuje autor, svoj um poučiti da promijeni način poimanja svijeta i svega oko nas. A i to da je duševni mir povezan s našom nutrinom te da svijet smireno doživljavamo kad nam je um smiren. Razotkrivanje svoga pravog ja, srž kojega je ljubav, povezano je s otpuštanjem ograničenih misli koje nas sputavaju.
Iz Sadržaja
Što je potrebno za osobnu preobrazbu
Sve što dajem, dajem sebi
Opraštanje je ključ sreće
Čvrsto sam odlučio na sve gledati drugačije
Ja nisam žrtva svijeta koji me okružuje
Prošlost je svršena, ne može me dodirnuti
Umjesto ovoga mogu vidjeti mir
Mogu se odlučiti za promjenu misli koje mi donose bol…
Isječak
„Naš je um zapravo i redatelj i producent i scenarist i urednik, on bira glumce, on je kino-operater, gledateljstvo, kritičar. Budući da je bezgraničan, može u svako doba promijeniti film i sve što je u vezi s njim. Naš um ima moć donošenja svih odluka.“ (…) Duševni mir ne nastaje iz želje da mijenjamo druge već jednostavno kroz prihvaćanje ljudi takvih kakvi jesu. Istinsko je prihvaćanje uvijek bez ikakvih zahtjeva i očekivanja. (…) Iscjeljenje se događa kad se usredotočimo na mijenjanje vlastitih stavova, umjesto da nastojimo mijenjati stavove drugih ljudi. (…) Kad se osjećamo nevoljenima i potištenima te praznima nije pravo rješenje pronaći nekoga tko će nam pružiti ljubav. Tada će nam pomoći da volimo nekoga drugoga potpuno i bez ikakvih očekivanja. Ta je ljubav istodobno dana i nama samima."
5. INSTANT PSIHOTEST (Lieberman David)
. „Ova je knjiga namijenjena onima koji žele vratiti životu svoje živote.“
autor
U knjizi sa stotinu pitanja i isto toliko odgovora poznati američki psihijatar objašnjava stotinu (ne)uobičajenih ponašanja s posljedicama kojih se u životu susreće gotovo svaki čovjek. Riječ je o psihološkim preprekama i nejasnoćama koje otežavaju svakodnevni život i uzrok su manjim ili većim problemima u obiteljskom, intimnom, poslovnom životu i sl.
Nakon upita, slijedi objašnjenje psihološke poteškoće, a zatim sugestija kako je razriješiti. Iako od velike pomoći i odraslima, ova bi knjiga nesumnjivo mogla biti izuzetno korisna i djeci starije dobi.
Iz Sadržaja
Zašto moram imati uključen radio ili tv-prijemnik kad sam sama?
Zašto se tako lako obeshrabrim?
Zašto odgađam stvari za čije izvršavanje mi je potrebno tek nekoliko minuta?
Zašto se osjećam usamljeno čak i onda kada sam među ljudima?
Zašto zamećem ključeve, papire i gotovo sve ostale stvari?
Zašto sam tako rastresen-a?
Zašto radim usluge ljudima koji mi se uopće ne sviđaju?
Zašto se moje ponašanje mijenja ovisno o tuđem ponašanju?
Zašto se osjećam krivim/krivom zbog stvari koje su izvan moje kontrole?
Zašto se toliko bojim autoriteta?
Zašto sam takav usamljenik?
Zašto imam osjećaj da obmanjujem čitav svijet?
Zašto stvari analiziram do besvijesti?
Isječak
„Ovu knjigu napisao sam jer sam spoznao žalosnu činjenicu da mnogi ljudi moraju tražiti motivaciju za to da bi se zainteresirali za vlastiti život. Tamo gdje bi trebao biti intenzivan doživljaj caruje dosada, tamo gdje bi trebalo biti uzbuđenje postoji samo mrtvilo - ljudi su umorni, umno i tjelesno iscrpljeni. To nije život. Ova je knjiga namijenjena onima koji žele vratiti životu svoje živote.“
6. NE JE POTPUN ODGOVOR (Megan LeBoutillier)
„Vjerovali ili ne, 'NE' je potpun odgovor i imate pravo upotrijebiti ga kad god se ukaže potreba za tim, bez straha ili krivnje. Mnogi među nama ne usude se reći 'Ne' jer su nam osobne granice postale tako 'propusne' da gotovo i ne znamo gdje to 'prestajemo' mi, a gdje 'počinju' drugi ljudi.“
Na osnovi osobnoga i iskustva drugih ljudi, autorica – u ovoj nevelikoj, ali moćnoj knjizi - objašnjava što su to osobne granice, kakve sve postoje, što i tko ih ugrožava te kako ih možemo ojačati. Ona nas uči da 'NE' imamo pravo upotrijebiti kad god se ukaže potreba za tim. 'NE', naime, često znači 'DA' - životu, slobodi i samopoštovanju.
Iz Sadržaja
Tjelesne granice
Emocionalne granice
Intelektualne granice
Duhovne granice
Reći „NE“ ili biti mazohist
Budite osoba
Ugrožavanje granica
„Stopljenost“
Strah od otvorenog prostora
Samopovređivanje
„NE“ je potpun odgovor
Tjeskoba
Stid
Krivnja
Strah
Oštećena komunikacija
„Oprostite, oprostite“
Otkud potječe Ne
Povratak svojoj biti
Isječak
Dok sam ispitivala i istraživala pitanja osobnih granica otkrila sam da poprilično mnogo ljudi ne zna kako uspostaviti granice, reći „NE“ i pritom se osjećati sigurno. Ovo je putovanje na kojem ćemo učiti kako „otvarati vrata“ i stvoriti takve osobne granice koje će nam omogućiti da se zbližimo s drugim ljudima i, na kraju, s cijelom zajednicom. Naučit ćemo kako srušiti zidove, okončati izolaciju, prekinuti s destruktivnim ili ovisničkim ponašanjima i kako osjetiti istinsku samilost prema sebi i prema drugima. (…)
Roditelji koji pokušavaju odgojiti dijete prema vlastitoj zamisli zapravo odgoje djecu koja ne uspiju razviti vlastitu ličnost i žive kroz život nekoga drugog.
Djeca koja se boje izgubiti ljubav i njegu jer ne udovoljavaju roditeljskim očekivanjima primorana su zakopati vlastite osjećaje i faktički ubiti dio sebe. Njihove osobne granice zauzeli su roditelji koji ne mogu prihvatiti osobne izbore i smjerove razvoja svoje djece.“
7. OSOBNA SLOBODA (Gerry Spence)
U sedam lakih koraka
Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi. (…)
autor
Zagledan u suvremeni način života, Gerrv Spence posvuda vidi samo robove koje paralizira zgrtanje novca, strah od siromaštva, nekretnine, šefovi, hipotekarni krediti i, više od svega, lisičine vlastita uma. Oko nas i u nama su, kaže, sile koje bi nam rado zanijekale najsvetije od svih prava - pravo na slobodu. Boreći se za to pravo, autor - u tradiciji Thoreaua i Whitmana - na nov način propitkuje poimanje slobode i njezino osvajanje, uvjerava nas, ohrabruje i mijenja naš život zahtjevom da se upustimo u najveći rizik za najveću nagradu - vlastitu slobodu.
Iz Sadržaja
Oslobađanje
Prepoznati roba u sebi
Povratak savršenog sebstva
Postati religiozno nereligiozan
Čarobna moć samoće
Odbiti ropstvo sigurnosti
Konačno slobodan
Ponovno definirati uspjeh
Isječak
„Kad god nam dan prođe na jedan način, mi smo ga zasigurno - doživjeli. Ako se, međutim, ista rutina ponovi drugi dan mi nismo doživjeli ništa drugo nego jedan dan - onaj prvi. Neki ljudi prožive cijeli život dosadno ponavljajući taj prvi dan, dan za danom i napokon umru, a da su živjeli tek nešto malo više od onoga jednoga, dosadnog, dana svog života. Rutina, navika i strah od nečeg novog postali su potkupljivi kradljivci slobode. Provjerite svoje navike. Riješite se onih koji vas svode na robovanje istosti.
Ropstvo, gdje god postojalo, je stanje svijesti koje ne može spoznati urođenu snagu neponovljivog sebstva. U sustavu ropstva ključno pitanje je jednostavno. Možemo li se osloboditi? l ako možemo, kako? Odgovor je da nijedan sustav, ma kako slobodan bio, nijedna osoba, ma kako moćna, niti jedna politička stranka, nijedan poslodavac, roditelj, prijatelj - nitko nas ne može osloboditi osim nas samih. Mi se sami možemo osloboditi."
(…)
Ja ne odbacujem čarobnu dimenziju duhovnosti. Ostavljam otvorenim mogućnost za svaku moguću milost koju si um može zamisliti. Pozdravljam maštu, čak i nadu pustolovina u drugim domenama koje će tek doći. Ali, kako možemo gušiti taj najdragocjeniji od svih darova, život, omčom religije oko svojih vratova. Ona našu slobodu guši dogmom. Zakiva nas uz deblo praznovjerja. Vezuje nas strahom za sustav u kojem su sami gospodari postali poslušni robovi boga novca. Religija slobodne inicijative propovijeda kako je prihvatljivo, čak hvalevrijedno, uništiti zemlju i izgladnjeti njezino stanovništvo u potrazi za profitom. To je religija koja obožava materijalno, za koje mari više nego za ljude, religija u kojoj se bogatstvo u zlatu više uzdiže od bogatstva u ljudskoj vrijednosti."
8. OTROVNI RODITELJI(dr. Susan Forward, Craig Buck)
. Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva i spašavanje vlastitog života
Na primjerima stvarnih slučajeva te iskaza odrasle djece otrovnih roditelja, Susan Forward – svjetski priznata terapeutkinja - objašnjava kako se čovjek u odrasloj dobi može osloboditi uznemirujućih obrazaca ponašanja u odnosu s roditeljima te otkriti novi, uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne neovisnosti. Uspješnom ostvarivanju toga cilja uz pomoć ove knjige pomaže njezino iskustvo grupnog terapeuta, učiteljice i savjetnice u mnogim medicinskim, posebice psihijatrijskim, ustanovama južne Kalifornije, gdje je osnovala i prvi centar za seksualno zlostavljanje.
U prvom dijelu knjige ukazuje se na koje sve načine roditelji mogu povrijediti svoje dijete, a u drugom nude specifične tehnike ponašanja koje omogućuju promjenu ravnoteže moći. Ponuđene strategije, naglašava autorica, nisu namijenjene da zamijene već unaprijede rad u terapiji, u grupama podrške ili Programu u 12 koraka.
Knjiga je nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
IZ SADRŽAJA
PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI
I. Bogoliki roditelji
Mit o savršenim roditeljima
II. Samo zato što niste namjeravali ne znači da ne boli
Neadekvatni roditelji
III. Zašto mi ne dozvoljavaju živjeti vlastitim životom?
Kontrolori
IV. Nitko u ovoj obitelji nije alkoholičar
Alkoholičari
V. Sve ozljede su unutarnje
Verbalni zlostavljači
VI. Ponekad su ozljede i vanjske
Fizički zlostavljači
VII. Konačna izdaja
Seksualni zlostavljači
DRUGI DIO: SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA
Ne morate oprostiti
Odrasla sam osoba, zašto se tako ne osjećam?
Počeci samodefiniranja
Sučeljavanje: Put do neovisnosti
Liječenje rane incesta
ISJEČAK
„Niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu – ali sada možete učiniti nešto za sebe!
Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja iskazuje se u odrasloj dobi u vidu poteškoća u vezama, karijeri, donošenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite – sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napuštanja u djetinjstvu, ožiljke verbalnog ili fizičkog zlostavljanja, posljedice incesta – dr. Forward vas upućuje kako se zauvijek osloboditi demona samookrivljavanja!
Tko su otrovni roditelji?
Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u „mini-odrasle“ koji se brinu o njima; Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece; Alkoholičari: Zaglavljenima u negiranju i kaotičnim promjenama raspoloženja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva; Verbalni zlostavljači: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje; Fizički zlostavljači: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, često okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje; Seksualni zlostavljači: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji uništavaju samo srce djetinjstva – njegovu nevinost.
(…)
Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od suviše zabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje. Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipuliraju njima i često dominiraju njihovim životima.
(…)
Sučeljavanje – put do neovisnosti
Svrha sučeljavanja s vašim roditeljima nije: da im se osvetite, da ih kaznite, da ih omalovažite, da iskalite svoj bijes na njima, da dobijete natrag nešto pozitivno od njih. Svrha konfrontacije s vašim roditeljima jest: da im se suprotstavite, da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja, da kažete svojim roditeljima istinu, da odredite vrstu odnosa kakav možete imati s njima od sada pa nadalje.“
9. SREĆA ili KAKO BITI SVOJ (Moussa Nabati)
. Francuska nagrada „Psychologies“ za najbolju knjigu iz psihologije u 2007.
Jedina istinska prepreka koja sprječava odraslu osobu da uživa u sreći proizlazi iz njezine nespremnosti da bude – to što jest, tvrdi autor knjige koja je 2007. u Francuskoj proglašena najboljom knjigom iz psihologije (nagrada „Psychologies). Glavni razlog što se ne usudimo biti sretni, po ocjeni ovog psihoanalitičara, terapeuta, doktora psihologije - jest rana dječja depresija koja u odrasloj dobi i dalje uznemiruje naše unutarnje dijete. Depresija je posljedica poteškoća u razvoju (unutar trokuta majka-otac-dijete) koje dijete postave u kontekst narcističke oskudice. Dijete se smatra krivim što ga roditelji ne vole, što se oni međusobno ne vole ili što Drugdje i Prije nisu bili voljeni.
Biti svoj, tvrdi autor, znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, poštovati sebe kakav si u stvarnosti, u svom tijelu, sa svojim godinama, svojim spolom, uživati naročito u odijeljenom, diferenciranom, autonomnom psihičkom životu, oslobođenom brkanja identiteta, položaja i funkcija kao i parazitskih ovisnosti. Kad si svoj nisi zatočen psihičkim životom drugih, iako si s njima u vezi i razmjeni, uz poštovanje razlika i odstojanja.
Kada smo svoji, životna energija uspijeva slobodno kolati kroz našu duševnost kao rijeka koja natapa bilje unutarnjeg vrta, zaštićena od škodljivih krajnosti ili depresije – kaže Nabati.
IZ SADRŽAJA
„Blago u Ispahanu“
I. DIO - Sreća u svim svojim stanjima
Što je sreća
Leptir zvan želja
Mamac
Žito i slama
Sreća je biti svoj
Postati svoj – vrijeme žetve
II. DIO – Pet želja za sreću
Dobro zdravlje
Ljubav
Idealna obitelj
Društveni uspjeh
Bogatstvo
Pijetao i pas
ISJEČAK
„Sreća dolazi iz nas samih. Ona predstavlja spremnost, unutarnju psihičku moć. Njezin je korijen u izvanrednom, ali tako jednostavnom osjećaju postojanja, u neizrecivoj sigurnosti da si živ i potpun u svom stvarnom tijelu. Sreća se nalazi u zadovoljstvu življenja, u težnji i žudnji da postojiš među živima, a ne u užitcima života.
(…)
Biti svoj ne sastoji se u tome, kako neki misle da „činiš ono što hoćeš“, slobodno, oslobođen svake dužnosti, svakog ograničenja, svakog osjećaja krivnje, ne vodeći računa o želji drugoga. (…) Biti svoj znači voljeti sebe, prihvaćati sebe, odabirati, željeti, odlučivati, izražavati se u vlastito ime, za vlastiti račun, sa svog istinskog položaja,svjestan svojeg uloga i odgovornosti u svemu tome.
(…)
Upravo taj slobodni protok životne snage, udaljen od škodljivih krajnosti „previše“ i „premalo“ pribavlja sreću, taj osoban i jedinstven osjećaj, neusporediv s bilo kojim drugim osjećajem, osjećaj da si svoj, živ i potpun.
(…)
Biti svoj je žito,a sreća je slama. Uzgajajući prvo, čovjek će postići i drugo,ma što se dogodilo.
Ako je on sam na svom poslu i mjestu živ i potpun, daleko od krivnje i rane dječje depresije, više se ne će zateći u pokajničkim i mazohističkim stanjima neuspjeha i samokažnjavanja. Ne će se više – nesvjesno odbijajući sreću, uvjeren u svoju nedostojnost i nezaslužnost, ili mučen pomišlju da krade sreću drugih čineći ih tako nesretnima – žrtvovati za druge! Isto tako, više ne će biti primoran živjeti s pomoću punomoći drugih, služiti se ekshibicionističkim podilaženjem ili oponašanjem i tako trošiti svoju životnu snagu na moljakanje njihova priznanja, pogleda, pažnje, pohvala. Bit će u svim svojim vezama ponesen željom za razmjenom i uzajamnošću: biti zajedno u davanju i primanju. Ne će mu dakle biti „potrebna“ njegova veza, njegov posao, njegovo dijete da bi postojao. Ne će se njima služiti kao lijekovima ili protezama da bi smirio svoju ranu dječju depresiju, da bi se osjećao dobro, koristan i priznat.
(…)
Tako je ideal kojemu svatko teži velikim dijelom nadahnut, određen trojstvom koje tvore nagon, tajne želje roditelja i društvene norme. Čovjek želi, ali ne zna što. Izmiče mu sadržaj, koji se dijelom nameće izvana, čak i onda kada mu se čini da je njegov isključivi autor. Bitno je, dakle, biti svjestan toga trostrukog utjecaja, tih „drugih“ u sebi, osloboditi ih se barem malo da bismo, otvarajući se svojoj nutrini, postali mi sami.
(…)
…sreća ne ovisi o nekom stvarnom nedostatku čije bi zadovoljavanje, ispunjavanje osiguralo trajno blaženstvo. I doista, kad se zatočenik ponovno nađe na slobodi, kad ljubavnik zagrli svoju ljubljenu, kad siromah stekne bogatstvo, kad nezaposleni radnik nađe posao, kad slijepac ugleda svjetlost…, oni više neće razmišljati o sreći nego će se, pomalo razočarani, početi zanositi nekim drugim himerama, koje će brzo izroniti i koje će im tada nedostajati pa će ih nastojati zadovoljiti.
(…)
Ukratko, odrastao čovjek nikad nije lišen sreće zato što mu nešto ili netko nedostaje u vanjskoj stvarnosti, što je suprotno stajalištu koje potrošačka ideologija pokušava nametnuti našoj svijesti.“
10. OSLUŠKUJUĆI TIŠINU (Anne D. LeClaire)
. Moć šutnje u osobnoj preobrazbi
Prije dvadesetak godina, autorica je odlučila ponedjeljkom šutjeti, ne sluteći da je otpočela proces koji će joj posve promijeniti život. Povremeni boravci u tišini ubrzo su joj postali redovitom mjesečnom praksom, a odmak od stresa i ubrzanog tempa života usmjerio ju je prema bogatstvu unutarnjeg svijeta. Tišina joj je otkrila skrovito mjesto kakvo postoji u svakome od nas, i ono je postalo temeljem njezina osobnog rasta i razvoja. I vama tišina može pomoći u tome, kao i u umanjivanju negativnih emocija i svakodnevnih problema.
Knjiga otkriva tajne neverbalne komunikacije i ukazuje na „bolesti“ modernog doba, među njima i na nesposobnost istinskog slušanja – sebe samoga, ljudi oko sebe, prirode. Posljedica – sudjelovanje u površnim i besmislenim razgovorima koji postaju svrha sami sebi uz istodobno gubljenje kontakta s dubljim, inspirativnim i poticajnijim svijetom unutar nas samih.
IZ SADRŽAJA
PRVI DIO: Ulazak
Gavke
Snježni dan
Kompost
Kamenje na obali
DRUGI DIO: Njegovanje podloga
Vretence
Groblje
Pčele
Ptičji pjev
TREĆI DIO: Prihranjivanje
Paukova mreža
Spiralna školjka
Slana močvara
ČETVRTI DIO: Berba
Samotni hrast
List lopoča
Obala u rujnu
PETI DIO: Sjetva
Most
ISJEČAK
„'Što smo tiši', rekao je Ram Das, 'to više čujemo'.
Možda je upravo to razlog zbog kojega izbjegavamo tišinu, zbog kojega zrak ispunjavamo besmislenim brbljanjem, glazbom, radijskim emisijama i kojekakvim mentalnim zanimacijama. Možda se na određenoj razini plašimo onoga što ćemo u tišini čuti.
(…)
Da bismo slijedili unutarnju mudrost, najprije je moramo poznavati. Da bismo je spoznali, moramo je čuti; da bismo je čuli moramo biti tihi.
(…)
Sve je bilo divno i krasno dok je tišina raspirivala kreativnost i krijepila me, dok me je usporavala i činila pozornijom za svijet oko mene, ali sada kad me je učinila svjesnijom unutarnjeg svijeta, osjećala sam se zaskočenom, kao da sam se spotaknula na nisko grmlje i šipražje zapuštenog prostora. Pomislila sam kako nije ni čudo da izbjegavamo samoću i tišinu dok su neriješena obiteljska pitanja stezala moje srce. Nije ni čudo da svoje dan ispunjavamo aktivnostima te svim mogućim oblicima buke ili da ovisnosti posvuda u našoj kulturi pružaju način odvajanja od samoga sebe. Poput one pjesme grupe U2 koja govori o silno brzom trčanju prema nepomičnosti. Tko pri zdravoj pameti želi sjediti u tišini i promatrati ono u unutarnjem svijetu? Tko se želi suočiti s nezadovoljstvom? Ili s otuđenošću obitelji? Tko se želi suočiti sa smrtnošću? Tko se želi baviti bilo čime od toga?
(…)
Intuitivno slušati. Čuti ono što nije rečeno. Takvo slušanje je dar. To je slušanje sa srcem. Za takvo slušanje sposobni su najvještiji i najsuosjećajniji psihoterapeuti. I dobri roditelji.
(…)
Kad uistinu utihnemo – iznutra i izvana – odustajemo od potrebe ega da bude u pravu. To j katkad teško. Mnogi od nas naučili su da biti okrivljen znači biti posramljen, biti manje, biti osuđen i biti manjkavim. Strahujemo da nećemo biti voljeni ili prihvaćeni.
(…)
U domu mojeg djetinjstva moji roditelji nisu vikali. Njihov je bijes bio prerušen u šutnju kažnjavanja, koja se ostvaruje stisnutih usana i hladnog pogleda, koja potiče krivnju i ostavlja vas u nagađanju o tome u čemu ste pogriješili. Ta je šutnja zastrašivala i odvajala više od bilo kojih riječi koje bi mogle biti izgovorene. Ali ugušena emocija ne nestaje, preobražava se."
11. PUT KOJIM RJEĐE SE IDE (M. Scott Peck)
. Nova psihologija ljubavi, tradicionalnih vrijednosti i duhovnoga rasta
Kažu da možda nijedna druga knjiga nije imala tako sveobuhvatan utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja kao ova. Prevedena na 25 jezika, ušla je u povijest kao knjiga koja je više od desetljeća provela na ljestvici najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Ona vas podučava samorazumijevanju i prepoznavanju u sebi osobe kakva uistinu jeste, u njoj se istražuje priroda osjećajnih veza te čitatelja upravlja prema spokoju i punoći doživljavanja života. Uz njezinu pomoć biste trebali naučiti razlikovati ovisnost od ljubavi te postati senzibilniji roditelj.
Autor naglašava kako život jest težak, ali da baš u postupku suočavanja sa problemima i njihovim rješavanjem život dobiva smisao. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.
IZ SADRŽAJA
Disciplina
Odgoda užitka
Rješavanje problema i vrijeme
Odgovornost
Neuroze i poremećaji osobnosti
Bijeg od slobode
Posvećenost stvarnosti
Ljubav
Mit o romantičnoj ljubavi
Još malo o granicama ega
Ovisnost
„Samožrtvovanje“
Rizik gubitka
Rizik neovisnosti
Rizik konfrontacije
(…)
Rast i religija
Pogled na svijet i religija
Religija znanosti
Znanstveni i tunelski vid
Milost
Čudo zdravlja
Čudo nesvjesnoga
Definicija milosti
Problem zla
Evolucija svijesti
Priroda moći
Otpor prema milosti
ISJEČAK
„Život teškim čini činjenica da je postupak suočavanja s problemima i njihova rješavanja bolan. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost ili očaj. Ti su osjećaji neugodni, često jednako bolni kao fizička bol, katkad čak i ona najgora, najteža. Zapravo, događaje i sukobe i nazivamo problemima baš zbog boli koju u nama izazovu. Budući da predstavlja beskrajan niz problema, život je uvijek težak i pun boli, kao i radosti. A ipak, baš u cijelom tom postupku suočavanja s problemima i njihova rješavanju život dobiva smisao. Problemi su ono što označava razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih stvaraju. Baš zbog problema rastemo mentalno i duhovno.
(…)
Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav. Neki se od nas iz petnih žila trude izbjeći probleme i patnju koju oni izazivaju, bježe od očigledno dobrih i razumnih poteza te idu linijom manjeg otpora, živeći u pomno razrađenim fantazijama, katkad posve isključeni iz stvarnosti. Kao što je jezgrovito i elegantno rekao Carl Jung: 'Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.'
Ali, na kraju taj nadomjestak postane bolniji od istinske patnje koje nas je trebao poštedjeti.“
12. POŠTUJTE SEBE (Patricia Spadaro)
. Umijeće davanja i primanja
. Kako prihvatiti moć paradoksa u vlastitom životu -
Život se rijetko kad svodi na jednadžbu ili/ili. U načelu i u praksi prepun je suprotnosti – paradoksa. Ova autorica vješto vas vodi kroz jedan od ključnih paradoksa – i izvora stresa – našeg vremena: kako ostvariti ravnotežu između onoga što je potrebno drugima i onoga što je potrebno nama samima, kako davati i primati.
Kombinirajući mudrost velikih svjetskih tradicija s pričama iz stvarnoga života te korisnim metodama, ova knjiga razotkriva niz najmoćnijih mitova o davanju. Poluistinama koje nas onemogućuju da živimo život ispunjen mogućnostima i strašću, suprotstavljene su istine, „čarolije“. Primjerice, na mit „Netko je drugi odgovoran, netko me drugi treba ispuniti u popraviti ono zbog čega sam nesretan“ odgovara se čarolijom „Ja sam odgovoran za svoj život. Odluka o onome što će se dogoditi u mom životu uvijek pripada samo meni.“
U knjizi nećete naići na savjet da biste trebali okrenuti leđa onima kojima ste potrebni. Ona vas samo podučava kako da - poštujući i cijeneći sebe - ostvarite svoju najbolju osobnost kako biste, ispunjeni poštovanjem, mogli stvaralački i obilno davati drugima.
IZ SADRŽAJA
Igra paradoksa
Postavljanje granica
Bolje, a ne veće
Što i kada dajemo
Širom otvorenih očiju
Budite iskreni u pogledu svojih osjećaja
Hodajte u vlastitim cipelama vlastitom brzinom
Je li vrijeme da zatražite podršku ili stanete na vlastite noge?
Otpuštanje stvari zbog kojih se kajete
ISJEČAK
„Ovisno o okolnostima i trenutku, davanje može biti korisno ili štetno, suosjećajno ili štetno. Možemo napustiti mit koji kaže da je uvijek ispravno žrtvovati se i prihvatiti čaroliju ravnoteže tako što ćemo naučiti živjeti u skladu s ovim moćnim načelom: Kad smo vjerni sebi, pomažemo drugima da i oni budu vjerni sebi. Kad povučemo granice koje nam omogućuju rast, pripomažemo i rastu drugih.
Skrivanje iza žrtvovanja
Na podsvjesnoj razini na neki čudan način možemo zapravo itekako radosno prigrliti krajnje samožrtvovanje, jer nam pruža izgovor. Žrtvovanje za druge je izgovor da ne moramo preuzeti odgovornost za vlastiti život. To je način na koji izbjegavamo sukobe do kojih bi moglo doći kad počnemo izražavati poštovanje prema sebi i potvrđivati svoje pravo da budemo na vrhu svog popisa prioriteta. Ili smo možda ovisni o žrtvovanju jer se iznutra ne osjećamo dovoljno vrijedni te nam je ugodno kad smo očajnički potrebni nekom drugom.
U konačnici sve to ima svoju cijenu. Žrtvovanje može biti maska koju smo navukli, a onda se na nju toliko naviknemo da zaboravljamo kako lice koje pokazujemo svijetu, a i samima sebi, nije naše istinsko lice. Upravo kao što svoje unutarnje osiromašenje možemo skrivati iza sve veće zauzetosti u vanjskom svijetu, tako i svoju istinsku osobnost možemo skrivati iza stalnog žrtvovanja.
(…)
Čak i u intimnim odnosima, u kojima bi se trebalo podrazumijevati da jedno drugome pružate podršku, najvažnije je pronaći ravnotežu između potrebe da se oslonite na drugoga i potrebe da čvrsto stojite na vlastitim nogama. U jednom od mojih najomiljenijih književnih djela, Proroku libanonskog pisca Halila Džubrana, voljeni mudrac iz Orfalesea govori o potrebi za ravnotežom. Kad su ga ljudi zamolili da im govori o braku rekao im je: 'Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo, kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom…i stojte zajedno, ali ne preblizu; jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.'
(…)
Iako se to može doimati paradoksalnim, kad se otvorimo neugodnu iskustvu tako što ćemo ga prihvatiti takvo kakvo jest, lakše ćemo ga prevladati. To se događa zato što više ne tratimo dodatnu količinu energije na otpor, napad, bijeg ili poricanje onoga što se već dogodilo, nego tu energiju koristimo da bismo pronašli rješenje.“
13. KORIJENI NAŠEGA „JA“ (Robert Ornstein)
. Otkrivanje tajne o nama samima
Predočavajući novu teoriju ličnosti, utemeljenu na istraživanjima dječjeg razvoja, genetike i organizacije mozga, Ornstein preispituje mnoge ustaljene tvrdnje. Pritom u interpretaciji najnovijih nalaza u psihologiji koristi praktične primjere, humor i jednostavan jezik. Ovu je knjigu Publishers' Weekly nazvao briljantnom i uzbudljivom, a drugi kritičari intrigantnim i poučnim promišljanjem o tome kako i zašto smo postali „najposebnija“ vrsta.
U središtu knjige je hipoteza o postojanju tri glavne dimenzije individualnih razlika. Prva dimenzija, tzv. „dobitak“ razlikuje nas prema tome doživljavamo li mi svijet kao pun podražaja ili nam uzbuđenje izgleda slabo i udaljeno od nas – jesmo li gladni podražaja ili nismo. Druga dimenzija bavi se time koliko planiramo i organiziramo svoj život, a treća se odnosi na čuvstveni pristup životu.
IZ SADRŽAJA
Zagonetka osobnosti
Rane razlike
Tri dimenzije temperamenta
Uređenost - oslobođenost
Organiziranje postupaka i misli
Pozitivno pristupanje, negativno povlačenje
Poremećaji: Na krajevima kontinuuma
Boja kože, kulturalni običaji i osobnost
Zašto se djeca u istoj obitelji toliko razlikuju
Razlike u pamćenju i mišljenju
ISJEČAK
„Zamislite osobu kao vrt. Na samom početku, kad se dijete rodi, vrt je sposoban uzgojiti mnogo različitih vrsti biljaka. Zahvaljujući određenom sastavu tla (genetici) vrt ima veću vjerojatnost da uspješnije uzgoji određenu vrstu biljaka. Međutim, ubrzo će 'životno iskustvo' tog vrta (kao, primjerice, vremenske prilike pod čijim je utjecajem i količina njege koju dobiva) početi odabirati koje će se biljke ukorijeniti, koje će se odnjegovati, a koje će se zanemariti. Kako vrijeme prolazi vrt će se stabilizirati u određeni obrazac. Naposljetku će biti sve teže i teže posaditi nove biljke jer će im biti teško natjecati se s onima koje su se već ukorijenile. Ipak, uvijek ima prostora za neke promjene…
(…)
Oni s niskim pojačanjima (opaska: podražajima!) u svom živčanom sustavu cijelo vrijeme gladuju za podražajima; oni s vrlo visokim pojačanjem (opaska: podražavanjem!) presiti su podražaja. Mi ostali negdje smo u sredini. (…) Površno razmatranje ove informacije moglo bi nas dovesti do toga da pretpostavimo kako će osoba čiji je mozak visoko ugođen za pobuđenost neprekidno tražiti akciju i uzbuđenje. Ali, to ne funkcionira na taj način: mirni ljudi prirodno su više pobuđeni od druželjubivih ljudi. Upravo zato introvertirani teže mirnom životu: toliko se toga već zbiva unutar njih da ne trebaju dodatna uzbuđenja. Postoji paradoks: ti 'veliki dobitnici' koji su iznutra visoko pobuđeni nisu ljudi koji jure svijetom tražeći nova uzbuđenja. To su oni koji su sklupčani na kauču i mirno čitaju. Oni ne traže mnogo prijatelja…(…) Za razliku od njih, otvoreni tipovi ljudi koji vole zabave i koji jako vole glasnu glazbu, koji vole česte izlaske u svako doba, koji uživaju u brzoj vožnji ili u skakanju padobranom, koji su često upleteni u složene poslovne ili osobne drame osobe su koje imaju živčani sustav koji malo dobiva. Njima su sva ta uzbuđenja i svi ti poticaju potrebni da bi mogli funkcionirati. 'Mali dobitnici', čiji je unutarnji svijet tih – moraju sami tražiti ili proizvoditi buku.
(…)
Lako je prepoznati gdje je smještena pojedina osoba na kontinuumu uređenost-oslobođenost. Ljudi za koje kažemo da su slobodni duhovi nalaze se oko središta, ali malo prema strani oslobođenosti. S druge strane od središta nalaze se oni brižljivi tipovi koji detaljno planiraju svaki tjedan i svaki odmor. Od onih slobodnih duhom mogli bi još dalje biti oni koji su kreativni u svim područjima, koji slobodno slijede nezacrtane putove asocijacija i imaju 'umjetnički temperament', a s druge bi strane bili oni s krutom proračunatošću i pravničkom logikom, koji sve rade jedno za drugim, logički, po redu, gdje je sve provjereno i uravnoteženo. Kako idemo dalje, s pojedinih strana pojavit će se impulzivnost i kompulzivnost, a najdalje će biti shizotipno mišljenje i sama shizofrenija s jedne strane, a opsesivno-kompulzivni poremećaj s druge strane.
(…)
Analiza granica pokazuje da se neki ljudi oštro i jasno usredotočuju na jednu stvar u okolini ili u svom životu. Obave to što imaju i onda prijeđu na drugu stvar. Drugi su ljudi razbarušeniji. Oni se, izgleda mogu baviti sa svim stvarima odjednom: oni su, ako baš hoćete široko, a ne usko utemeljeni. Jedna oslobođena osoba koju smo testirali rekla je: 'Previše toga dolazi odjednom. Nikada se ne mogu usmjeriti samo na jednu stvar'.“
14. ISPRIČAT ĆU TI PRIČU (Jorge Bucay)
Da je pripovijedanje lijek za dušu u ovoj knjizi – s pedesetak terapijskih priča za odrasle - potvrđuje slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac Jorge Bucay.
Mladiću Demianu koji traži odgovore na životna pitanja psihoterapeut Jorge odgovara pričama – grčkim mitovima, japanskim parabolama i učenjima zen-budista te pričama europskih naroda, a i onima koje je sam izmislio. Iako one samo potvrđuju mjeru složenosti života, sve poruke iz njih prepune su nade i optimizma. Riječ je o jednoj od onih knjiga koja bi čovjeku uvijek trebala biti nadohvat ruke kako bi u njoj po potrebi mogao pronaći utjehu - zrnce mudrosti koje će mu pomoći da se lakše nosi sa životnim kušnjama i poteškoćama.
IZ SADRŽAJA
Okovani slon
Sisa ili mlijeko
Bipolarni kralj
Žabe u vrhnju
Čovjek koji je mislio da je mrtav
Portir u bordelu
Tesarska radionica „Sedam“
Kakva je ovo terapija?
Zakopano blago
Za vrč vina
Gluha supruga
Ne miješati
Tko si ti?
Raskrižje na rijeci
Dućan istine
Pitanja
Odbacivanje samoga sebe
ISJEČAK
"OKOVANI SLON
Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.
(…) Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.
Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega…Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.
Taj golemi i moćni slon kojega vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.
Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.
Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.
Nikad, nikad više nije pokušao iskusiti svoju snagu…
ŽABE U VRHNJU
(…) Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: 'Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.'
Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu.
Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.
Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.
TKO SAM?
Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.
Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao suočiti sa samim sobom…
Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe snove.
Probudio se u deset ujutro otkrivši da jedna sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno obasjava njegovu sobu. (…)
A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio uputiti nikakav komentar.
Sve se vratilo u normalu…osim njega.
Srećom,
njega koji nikad više neće morati nikoga moliti da ga pogleda kako bi znao da je živ,
njega,
koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga definira,
njega,
koji nikad više neće osjetiti strah od odbacivanja.
Sve je bilo isto,
osim što taj čovjek
više nikad neće zaboraviti tko je.
PITANJA
„Kako se živi kad si drukčiji?
Kakav smisao ima živjeti na mukama?
Za što se može iskoristiti potpuna svijest o samoći i egzistencijalni sporazum sa samim sobom?
Koja je prednost, na primjer, koja je prednost u tome da se navikneš ni od koga ništa očekivati?
Ako je opipljiv svijet smeće, ako su stvarni ljudi sranje, ako su prave situacije iz naših života užas, znači li onda ozdraviti premazati se izmetom i plivati među otpadom čovječanstva?
Nisu li u pravu religije koje nude utjehu u zagrobnom svijetu za ono što se ne može dobiti ovdje?
Nije li mnogo lakše biti dobar nego biti ono što jesam?
Koju obvezu ima druga osoba da me shvati?
Koju obvezu ima da me prihvati?
Koju obvezu ima da me sasluša?
Koju obvezu ima da mi odobrava?
Koju obvezu ima da mi ne laže?
Koju obvezu ima da vodi računa o meni?
Koju obvezu ima da me voli kako bih ja to želio?
Koju obvezu ima drugi da shvati da ja postojim?
I ako nitko ne dozna da ja postojim, zašto postojim?
I ako je put od rođenja do lijesa samotan zašto se zavaravamo da možemo naći društvo?“
15. UNUTARNJI KOMPAS (Tomica Šćavina)
. Prepoznajte svoj smjer
Psihologinja Šćavina u ovoj knjizi povezuje psihologiju i duhovnost, propitujući granice životnih uvjerenja ljudi kako bi ih potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta, na prepoznavanje 'vlastitog smjera'. Govoreći o smislu života, kaže kako onda kada smo u aktivnoj poziciji kreatora smisla imamo više motivacije za istraživanje i upoznavanje sebe i svijeta. Potraga za smislom vrsta je komunikacije sa stvarnošću koja produbljuje doživljaj života i povećava naše kapacitete za čuđenje, radost i suosjećanje. Patnja je, napominje, nešto čemu najteže pronalazimo smisao. Kada osjećamo snažnu fizičku ili emocionalnu bol filozofiranje o smislu života doima se kao puka besmislica. Kako naći smisao u tome da je netko, ni kriv ni dužan, već kao dijete proživio teške traume? Na ovo pitanje psihologinja odgovara tvrdnjom da je prihvaćanje, doživljavanje i shvaćanje vlastite individualne priče mnogo vredniji generator smisla od većine univerzalnih učenja koja život objašnjavaju iz udaljene, kozmičke perspektive. Individualna životna priča je ono što omogućuje stalno otkrivanje novih odgovora na pitanje: kakav sam/kakva sam?
IZ SADRŽAJA
Tko je odgovoran
Vrijeme za promjenu
O lakoći i težini
Kao da me nema
Biti netko drugi
Kako se branimo
Osjećam, dakle jesam
Let it be
Unutarnje dijete
Anatomija straha
Projektivna zaljubljenost
Pasivna agresija
Princip žrtvovanja
Uloga žrtve
Kako raširiti krila
Smisao života
ISJEČAK
„Većina nas u sebi nosi mnoštvo definicija nas samih. Ono što se u tu definiciju ne uklapa trudimo se ignorirati, izbrisati, praviti se da toga nema. Na primjer, smatram li sebe osobom koja je 'iznad' ljutnje ili osobom u kojoj nema zavisti, osjetim li ljutnju ili zavist, imidž koji pred sobom nosim te će nepoželjne elemente eliminirati. Misleći da tako postajem sve bolja ili sve svjesnija, zapravo postajem sve lošija i sve nesvjesnija jer ne razvijam sebe, već svog unutarnjeg neprijatelja.
Unutarnjeg neprijatelja u ovom kontekstu čine svi oni odbačeni, negirani, neprihvaćeni, potisnuti dijelovi nas. Sve ono što u nama postoji, a čemu smo rekli 'ne'. Ljutnja kojoj kažemo 'nema te' ne nestaje već mijenja svoju energetsku formu i samim time joj je teže ući u trag. Recimo, nema više vatrene ljutnje, ali zato ima močvarne depresije. Ili, nema više zavisti prema 'boljem' ili 'jačem', ali zato ima agresije prema 'lošijem' ili 'slabijem'.
(…)
S vremenom, oko autentičnih osjećaja raste ovojnica straha. Primjer: Ljuta sam – što ako si dopustim ljutnju i eksplodiram? Tužan sam – što ako pokažem tugu i ostanem dolje na dnu, neutješan? Eksplodirati od ljutnje i utapati se u tuzi zapravo mogu samo oni koji uporno osjećaje potiskuju, oduzimaju im značaj,ne slušaju ono što im ti suptilni stanovnici grudnog koša imaju za reći. A tada nastupa strah, emocija vladarka koja suptilnost među rebrima (koja pod njenom čizmom postaju nalik rešetkama zatvora) sabija,miješa, cementira, slaže u blokove, rearanžira, oblikuje, deformira. Strah može imati tisuću lica.
(…)
Živjeti ispunjen, lijep život podrazumijeva stalno istraživanje granica osobnog straha. Ponekad treba smoći snage za izlazak iz zone sigurnosti lošeg emotivnog odnosa i zakoračiti u samoću. Ponekad treba riskirati sram, podsmijeh i ljutnju kako bismo išli prema sretnijem životu. Prije svake iduće stepenice u osobnom razvoju vreba doza straha, a ulazak u strah nikad nije lak. Zakoračivši u nepoznate, neotkrivene dijelove sebe možemo otkriti novu snagu, ali ne prije nego se otvorimo tamo gdje smo zatvoreni, tamo gdje smo ranjivi.
(…)
Biti žrtva je velika životna uloga. To je izuzetno rasprostranjen obrazac ponašanja. Prenosi se poput virusa, putuje kroz nesvjesne kanale psihe i hrani se kapacitetima za stvaranje zdravog, kvalitetnog života. Što je uloga žrtve duže hranjena, teže ju je iskorijeniti. Mnoge se mlade žene nađu u situaciji da previše udovoljavaju drugima, da se troše i angažiraju oko odnosa nakon kojih se osjećaju iscijeđeno, povrijeđeno, iskorišteno ili jadno. To je početak.
Nakon više godina ovakve (auto) torture, nakon što shvate da se on (često je to suprug ili šef koji maltretira) neće samo tako promijeniti ili da svemirom ne vlada pravedan bog koji svakome dijeli po zasluzi, nastupa faza dubokog razočaranja. Tu počinje žaljenje.
(…)
O životu i svojoj ljudskoj prirodi možemo nešto naučiti kako iz sreće i zadovoljstva tako i iz patnje, ljubomore ili bijesa. Perfekcionistička vizija sebe kao nekog tko uvijek ima prave odgovore, snalazi se u svakoj situaciji i stalno vidi da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna čini nas neosjetljivim i površnim. Kreiranje životnog smisla se prije svega temelji na iskrenosti prema sebi, jer najviše napredujemo onda kada si priznamo 'kako jest' umjesto da stalno težimo 'onome kako bi trebalo biti'. Definicija toga 'kakvi bismo trebali biti' nije izvor sreće već izvor frustracije. Život se uvijek događa u sadašnjosti, a mir sa sobom onakvima kakvi jesmo temelj je smislene povezanosti naše unutarnje i vanjske stvarnosti.“
16. ZAGRLI SVOJU SJENU (Debbie Ford)
. Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost
Jung je prvi osmislio izraz „sjena“, koji se odnosi na one dijelove osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jednostavna: „Sjena je osoba koja ne želite biti“.
knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim takvim, ponekad kontradiktornim, dijelovima sebe. Govori o probijanju zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas u potragu za vlastitom istinskom prirodom. Objašnjavajući kako teče proces otkrivanja vlastitoga autentičnog bića, autorica naglašava da to svakako obuhvaća razotkrivanje svih naših „mračnih“ strana. A to, pak, pomaže da se promijeni način na koji doživljavamo sebe, druge i cijeli život.
Autorica je voditeljica seminara o mračnoj strani (Chopra Center for Well Being u Sjedinjenim Američkim Državama).
Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihvatiti ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi Jer, odvest će vas do tih vrata iza kojih se kriju trajna sre
a, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bezuvjetno zavolite i druge.
Neale Donald Walsch
IZ SADRŽAJA
Potraga za sjenom
Svijet je u nama
Kako se ponovno sabrati
Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe
„Ja sam takav“
Prihvaćanje mračne stane
Ponovno tumačenje sebe
ISJEČAK
„Većina nas odgajana je da vjeruje kako ljudi imaju dobre i loše osobine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku individualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovat prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali, kako starimo počnemo uviđati još jednu veću istinu – da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dijelovi potrebni da bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepoznati dobro ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni , a da ne znamo što je strah?
(…)
Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko od nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dijelove sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vjeruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a ostatak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje - kako bismo smanjili teret - sve ono što smo tu uskladištili.
(…)
Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.
(…)
Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istraživati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim integralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo jer mogu iskočiti na površinu najneprikladnijim trenucima. Njihovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života. Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom.
(…)
Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvjesno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvijestite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene.“
17. BUDITE SVOJI - SVI OSTALI SU IONAKO VEĆ ZAUZETI (Mike Robbins)
. otkrijte tajnu autentičnosti
Koliko često ne učinimo ili ne kažemo ono što stvarno želimo zbog toga što se brinemo što bi drugi mogli misliti o nama? Nažalost, veoma često. „Uvježbani“ smo, naime, govoriti ono što mislimo da drugi žele čuti ili ono što smatramo „prikladnim“ u određenim situacijama. Drugim riječima, vjerujemo kako u životu ne možemo uspjeti ako smo istinski „svoji“.
Autor ove knjige, pisac, životni trener i voditelj radionica za osobni razvoj u SAD-u, objašnjava kako se osloboditi takvih strahova i ograničenja, kako se izražavati samopouzdano, kako izravno i učinkovito rješavati konflikte, kako preuzeti odgovornost za ono što se događa oko nas. Ukratko - kako se osloboditi svega što nas sputava u autentičnom izražavanju vlastite osobnosti i vlastitih stajališta.
Mike Robbins zna tajnu o razlici između stvarnih nas i onoga što glumimo da jesmo koju svi mi vječiti adolescenti moramo naučiti unutar naše kulture kako bismo napokon odrasli. On je vrlo jasno opisuje. Uči nas da autentičnost, intimnost, životna radost i uspjeh ovise o vlastitoj sposobnosti da budemo nazočni kada je to potrebno i da iskreno iznesemo rezultate svog rada, svoje misli, osjećaje i opažanja. On također zna kako se trebamo međusobno oslanjati jedni na druge dok sami sebi ne postanemo jasni i potpuni kao osobe – htjeli mi to ili ne - i to bez igrica, skrivenih namjera i sličnih sranja. Svaka čast Mike! Ovo je predivna knjiga!
dr. sc. Brad Blanton, autor knjige Radikalna iskrenost
IZ SADRŽAJA
Zašto je teško biti autentičan?
Ne odskačite od prosjeka.
Ne mogu to reći ili učiniti.
Pet načela autentičnosti
1. načelo: Spoznaj samoga sebe
2. načelo: Preobrazite svoj strah
3. načelo: Jasno se izrazite
4. načelo: Budite hrabri
5. načelo: Slavite sebe
ISJEČAK
„Od samog rođenja počnu nas 'trenirati'. Liječnici, babice, medicinske sestre, roditelji, članovi obitelji i ostali koje susrećemo u prvom danu svog života brinu o nama, ali nam i nameću svoja pravila,procedure, mišljenja, uvjerenja i ideje o tome kakav je svijet i kakav bi trebao biti. (…) Kad se ne bismo brinuli za svoju djecu nakon njihova rođenja ona jednostavno ne bi preživjela. Ipak, ova dilema naglašava jednu od temeljnih proturječnosti s kojom se svi susrećemo – kako ćemo spoznati što znači biti stvarno svoj kad o životu učimo kroz filtrirane perspektive osoba koje nas odgajaju i kulture u kojoj živimo?
(…)
Nisam pretjerani ljubitelj zvuka plača mojih kćeri i ne želim da bespotrebno pate. Ipak, često pomislim da se bebe jednostavno izražavaju na svoj način, a plač je, s obzirom na to da u početku ne raspolažu prevelikim vokabularom, najstrastveniji i najprikladniji način da to učine.
Naša opsjednutost poduzimanjem svega što možemo da zaustavimo plač ne odnosi se toliko na stvarnu brigu o djetetu koliko je ona najčešće povezana s našom nelagodom koja se javlja kod izražavanja intenzivnih osjećaja, s činjenicom da ne volimo slušati zvuk plača, sa željom da nas drugi ne osuđuju zato što nam je dijete uznemireno, a ponajviše od svega riječ je o podsvjesnim uvjerenjima o tome koji su osjećaji prihvatljivi i prikladni, a koji nisu.
(…)
Svatko od nas ima svojeg vlastitog Gremlina. Možda ste čuli za njegove sinonime: unutarnji kritičar, negativni ego, unutarnji glas ili nešto slično Gremlin je glas u našim glavama kojeg tvore sve negativne i kritične misli koje svakodnevno mislimo o sebi.(…) Nažalost većina nas predaje svoju snagu, a u konačnici i svoj život u ruke gremlinima…
(…)
Naše putovanje prema dubljoj autentičnosti počinje sa sviješću o sebi. (…) Biti u potpunosti svjestan sebe uključuje potrebu za većom introspektivom. Radi se o sposobnosti da budemo pošteni prema sebi, a to je prvi korak prema izražavanju vlastite istine i življenju u skladu s njom bez srama pred drugima. Dobar način razmišljanja o ovome je da podijelimo stvari u životu na one 'iznad površine' (stvari koje radimo, navike koje imamo, uloge koje preuzimamo i tako dalje) i one 'ispod površine' (misli, osjećaje, stavove, uvjerenja, vrijednosti, maštu i još mnogo toga).“